Docim sam se smjestila u bus do neke napirlitane, nesto mi je zasmrdilo.
"IJU, neko se popisao!!, pomislila sam i krisom skicnula moje stikle da vidim stoje li u zuckastoj, smrdljivoj lokvici.
Lokvice nije bilo.
"Dobro je, necu ih morat bacat.", pogledala sam stikle s ljubavlju te usput pokusavala dokucit sto smrdi.
"Hmmm...mozda je riba....ili....mozda se neko prije popiskio pa sad isparava...ili....".
I onda mi je sinulo:"Mindza!!! Autobus smrdi na neopranu mindzu!! Eeeeuuuuw!"
Brzinom bionickog oka (ma stogod to bilo) sam skenirala bus u potrazi za krivcem.
Baba je stajala ispred mene. Primjetila sam da osim sto smrdi na mindzu neopranu bar 10 godina, ima i dlake na bradi.
I ne samo to nego i nije bila sva svoja...izlazila je iz busa na svakoj stanici te ponovo ulazila na prednja vrata i uvijek se smjestala drito do mene.
"Jebateled, je ova krkala heroina u mladjim danima kad je sad vaka", pomislih.
Krisom sam pogledala napirlitanu i nadasve mirisljavu bajnu djevu do mene. Studirala je biznis.
cinjenica: da je studirala biznis znam jer sam joj skicala preko ramena u papire. Da, znam da je to nepristojno, al ko mi sta moze.
Bajna djeva mi se kiselo-suosjecajno nasmijesila te prosaptala:"Smrdi, a?", te pokrila nosic pasminom.
"A smrdi cerce, stas", prosaputah ja nazad i nemajuci pasminu pokrih nos golom rukom.