If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Prevarila sam se u zadnjem postu kad sam rekla da je i zadnji okorjeli Englez okacio kratke rukave u ormar i ubundao se jer su temperature pale.
Naime, jucer navecer po mrklom mraku i cici zimi, u autobus je uleprsala Engleskinja (sub katergorija: tree hugger/neo-hippy) u ljetnoj laganoj haljinici dopicnjaci s uzorkom na cvjetove i platnenim espadrilla sandalama, takodjer s cvjetnim uzorkom. Bez strampli. Ili jakne.
Nadam se da je ovo zadnji primjerak do proljeca koje pocinje krajem drugog mjeseca kad se radni narod Engleske ponovo pocne skidat u kratke rukave.
Bez obzira sto je temperatura u veljaci circa 6 stupnjeva.

P.S.
Newcastle ne racunam. Oni su, naime, cijele godine u kratkim rukavima.

Cim temperatura padne toliko da ni najzagrizeniji Englez van vise ne ide u kratkim rukavima i bermuda gacama (dakle, oko sredine Novembra), u Londonu pocne sezonja klizanja na ledu. Ne umjetnickog. Najhoch mjesto za klizanje je naravno Somerset House usred grada. To je ujedno i najmanje i najskuplje klizaliste u gradu, al svi naravno hoce klizat bas tamo.
Pa tako i Brus i ja.

Uputismo se, dakle, nas dvoje, te jos dva Juznoamerikanca....jedan Brazilac....nazovimo ga Joao i jedan Kolumbijac...nazovimo ga Escobar.
Escobar i Joao su odmah priznali da nikad nisu klizaljke u zivotu stavili na noge. Brus je rekao da je klizao u Sao Paulo shopping centru kad mu je bilo circa 10.
Ja sam pomislila kako cu ih sve zasjenit, a iz skromnosti (lazne) rekla kako cu past na led bar 10 puta. Posto su oni svi macho i vole se pravit dase, rekli su da ce past (redom) nijednom, jednom i triput.
To iako led u zivotu vidili nisu, a kamoli klizili njime ko labud (ja).

Prije ledare, sjeli smo na kavu.
Iako je vise od pola menija sadrzavalo artikle sa slagom, picka za pultom me obavjestila da slaga nemaju.
Smrklo mi se pred ocima i rekla sam da necu nista.
Brus, Joao i Escobar su uzeli cappucino.
Dok su oni srkali, primjetila sam da picka koja je maloprije bila za pultom odlazi u ducan.
Vratila se nesto kasnije bez slaga, ali s kistrom Pepsi-Cole, koju je uredno pocela slagat u frizider.
Pomislila sam da moras bit stvarno glup na kvadrat kad usred cice zime odlazis u ducan i kupujes ledenu Pepsi, a ne slag iako radis u kafendzijici i 80% artikala na meniju sadrzava slag kao sastojak.
Frknula sam nosom te potom naculila uho da cujem o cemen pricaju Juznoamerikanci.
Svadjali su se oko toga dal kokain iz Kolumbije odlazi u Brazil pa onda u Evropu, dal ga Kolumbijci direktno salju ili ga pak kupujemo iz Afrike (????!!! Ovo zadnje me alarmiralo. Kolko ja znam u Africi nema produkcije kokaina. Mozda se varam.)

Konacno smo osli klizat. Na klizaliste su nas pustili sve u isto vrijeme. Ko krave u taboru. Sav narod (pa tako i ja) je cim im je klizaljka dotakla led, bjesomucno primio ogradu. Malo po malo, ljud su se poceli otiskivat telecim koracima dalje od ograde. Neki su s vremenom poceli i briljirat i piruete izvodit (ne ja), a neki su se drzali ograde ko pijan plota slijedecih 40 minuta (Escobar i Joao).
Ja sam uzela Brusa pod ruku i rekla:"Ajmo". On je malo lamatao rukama, al se ubrzo okurazio i poceo klizat.
U to je neka debela Kineskinja pala i umjesto da pad zaustavi rukom, laktom, guzicom, poljubila led glavom.
Nije se dizala.
Odvezli su je s leda jaucuci, a iza nje je ostala veca lokva krvi koju su nadlezni odma pokupili masinicom da ne uzbude narod negativno.

Nismo se dali uznemirit te nastavismo klizat. Joao i Escobar su se za to vrijeme okurazili i makli 50 cm od ograde. Unatoc hrabrosti rusili su se ko domino kocke.
Rusio se i Brus.
Ja nisam.
Kasnije su me optuzili da ja nisam pala jer nisam htjela radit piruete i ucit nove korake za razliku od njih koji ocito imaju aluzije da ce postat svjetski prvaci u klizanju.
Zakljucak je bio da idemo opet.

P.S.
Guzijola znam da se na javljas na telefonski poziv jer si bice zarila masne prste u moju bombonijeru pa te sad strah. Ccccccccc