|
srijeda, 26.04.2006.
Brus I Marisi Secu Berlinom
Cim smo se istovarili sa S-Bahna i prohodali ulicom do hotela, primjetila sam da se Nijemci ne znaju obuc. Rekla sam Brusu da mi izgledamo najbolje i da nije ni cudo sto se Englezi smiju Njemcima i njihovoj modi. Brus je potvrdio kako se Nijemci uistinu ne znaju obuc, al je dodao ulje na vatru rekavsi da je to bolje nego konstantno modno takmicenje u Londonu gdje svi pate od toga da budu sto originalniji i moderniji. Jos je rekao kako mu se ne svidja posast ravnih cipela sto Engleskinje masovno nose. Mentalno sam zapamtila da ubuduce ne nosim zlatne balerinke u njegovom prisustvu.
Putem do hotela jos sam ga zapanjivala svojim znanjem njemackog te citala i prevodila svaki natpis i reklamu na koje smo naisli. Bilo ih je puno.
"Nu, Brus...ovo znaci...dorucak, od...do... A ovo znaci sisanje 10 eura. Ovo znaci...kiseli kupus, krumpir...A ovo zn..."
Brus je kolutao ocima i napokon me prekinuo:"Ajd, suti vise i pomozi mi nosit torbu."
"Ali Brus, zar nisi zapanjen mojim znanjem njemackog? Nikad ga nisam ucila, a sve razumijem."
Nije mi bilo jasno zasto on nije zapanjen kad sam uspjela samu sebe zapanjit.
Ocito da se "citanje" (citaj: listanje) njemackog Bravo magazina za teenagere u mojim ranim godinama visestruko isplatilo.
Jos sam ga odlucila zapanjit raznoraznim beskorisnim cinjenicama koje sam zapamtila negdje davno onako usput, a sad mi je cijela glava vrvila od njih. Tako sam ga naucila da su uzvisine u Berlinu zapravo napravljene od arhitekturalnog krsa i loma sto je ostao nakon bombardiranja pod kraj drugog svjetskog, da u okolnim sumama ima puno divljaci sto Nijemci ubiju pa krcu i da je berlinski specijalitet kobasa zvana currywurst.
Pri dolasku u hotel, Brus me priupitao:"Sta onda ovdje ima za vidjet?"
"Ne znam. Ja sam dosla jest kiseli kupus i kobasice"
"Ima da im pokrcem sve zalihe", pomislila sam i zadovoljno protrljala ruke.
|
- 14:04 -
Komentari (38) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 24.04.2006.
Brus I Marisi Idu U Berlin
Dok je Brus balansirao nase putne torbe kraj vrata podzemne zeljeznice, ja sam se zavalila u sjedalo te momentalno primjetila malu frckavu nasuprot sebe s laznom Balenciaga torbom. Ponosno sam stavila svoju (pravu) u prvi plan, munula nogom Brusa u cjevanicu te prosaptala: "Ej, nu...ima laznu torbu."
Brus je podigo pogled i iako ga nije bilo briga za modu, lazne i prave torbe, prozborio: "Tsssssk...ko je vidio u Londonu lazne torbe nosat. Tssssk...previse ljudi te moze skuzit."
Bila je to tocna reakcija. Ona koja ce me drzat nasmijesenom ostatak dana. Mene je lako zadovoljit.
Na aerodromu mi je raspolozenje malo splasnulo jer je zenska osoba ispred mene u redu za cekiranje imala suncane naocale nataknute duboko na nos. Ja sam svoje zaboravila.
Nije mi bilo druge nego pocet je opanjkavat kako nosi suncane naocale u 6 popodne u gradu gdje sunca necemo vidjet bar do srpnja.
Brus se opet slozio. Pametan je on.
Posto je kompanija s kojom smo isli bila low-cost, znacilo je to da se za sjedala treba izborit i jurisat na njih. Izlaktarila sam se do dva sjedala kraj krila, iza motora i kraj emergency exita.
"Je li Brus, znas li ti zasto sam ja izabrala bas ova sjedala?", rekla sam vazno.
"Ne znam."
Potom sam mu objasnila kako sam provela istrazivanje (koje se sastojalo od religioznog gledanja svake emisije "Air Crash Investigation") i zakljucila da je avion najcvrsci na krilu te da su sanse za prezivit vece. Iza motora smo morali sjest da ne bi slucajno upali u njega i bili samljeveni zivi u slucaju raspada aviona.
Brus je preokrenuo ocima, no ja sam bila zadovoljna svojim izborom.
Prije nego sto sam pocela buljit kroz prozor ne bi li uocila rane znakove potencijalne avionske nesrece imala sam vremena primjetit da je do Brusa sjela Njemica izbeljenih ociju i dugackog spicastog nosa te pocela buljit zaljubljeno u njega.
|
- 17:58 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 20.04.2006.
Indija-Zadnji Dan
"Danas nam je zadnja noc u Indiji", naglasila je Krava opcepoznatu cinjenicu.
"Ima da tulumarimo samo tako", rekoh ja razvlaceci prnje u koje sam se mislila obuc.
Iskopala sam dugacku suknju od teske svile optocenu draguljima i inim svjetlucavim stvarima. Izgledala sam (to sama sebi) ko princeza iz Rajahstana.
"Nu, ja cu ovo.", rekoh Kravi.
Krava je obukla zutu haljinu koja se sljokicarila na kvadrat.
Prema tulumu smo krenule pjesice. Dugacke halje nam se vukose po podu i kupise crvenu indijsku prasinu.
Nismo vise izgledale ko princeze, nego ko prasnjava sirocad.
Tulum je bio u punom jeku. Trance se orio, more se sljastilo na mjesecini, a Krava i ja smo pile coktaile. I pile. I pile. Pa onda jos malo.
Nedugo zatim bile smo blago pripite. Ja nesto blaze nego Krava koja se uspjela strmopizdit sa sofe na kojoj je sjedila. To znaci da je bila prilicno pripita.
Neki bi rekli, mrtva pijana.
Doduse, uskoro se pokazalo da su neki toliko ugrozeni da ih ni dvije pijane rospije u sljastecim prasnjavim haljinama ne mogu omest od njihovih erotskih nauma.
Tako nam se ubrzo priblizio Shlomo. Krava nije bila u stanju govorit, pa je taj zadatak pao na mene.
"Bok, ja sam Shlomo. Iz Izraela.", rekao je Shlomo i unio mi se u lice.
Primjetila sam da su mu prsa krasile dugacke crne malje. Pitala sam se dal je dlakav i po ledjima.
"Bok. Ja sam Marisi. Iz 'Rvacke. Na privremenom radu u Ujedinjenom Kraljevstvu, grad London."
"Bla bla bla", rekao je Shlomo.
"Bla bla bla", rekla sam ja.
Dugacke crne dlake s razdreljnih mu prsa su i dalje gledale u mene.
"Bla bla bla", blebetao je Shlomo.
Nisam se mogla skoncentrirat. Nisam znala dal je to od pijanosti ili od maljavih dlaka.
"Gdje ste odsjele?", nije se dao Shlomo.
"Vagator Beach", rekoh ja, onako generalno.
"A u kojim bungalowima?"
"Molim?"
"Gdje u Vagatoru?", bio je uporan Shlomo.
Nasmijala sam mu se u lice. Nije valjda mislio da sam toliko luda da cu mu odat GDJE smo tocno odsjele.
"Nema veze. Naci cu ja vas. Ovdje svi znaju svakoga.", rekao je Shlomo.
Nisam ga vise slusala.
Ubrzo je pukla zora i Krava i ja smo se odvukle kuci. Za manje od 10 sati ide nam avion.
"Slusaj, ajmo mi odgundit par sati prije leta.", rekoh joj ja i legnem u krevet.
Iz sna me probudilo bjesomucno kucanje po vratima.
"Marisi!!! Kravo!!!"
"De, ti otvori.", rekla sam Kravi i okrenula se na drugu stranu.
Krava je ocito jos bila u fazi pijanog ludila jer nam je sekund poslije toga u sobu uletio-Shlomo.
"Erm....", pogledavale smo se Krava i ja u cudu.
"Ko je to?", upitno me gledala Krava dok se Shlomo ugnijezdio posred naseg kreveta.
"Erm...ovo je Shlomo. Upoznali smo se dok si ti pijana balansirala na sofi i bila izvan sebe.", rekoh ja.
"Jesam li ti rekao da cu vas nac!", pobjedonosno je izjavio Shlomo i poceo verglat epske popijevke o mojoj i Kravinoj ljepoti.
"Znas Shlomo, nama uskoro ide avion...", pokusala sam ja takticno.
"Nema veze. Posjetit cu ja vas i u Londonu.", radosno ce on.
"Shlomo, mi moramo odgundit par sati.", ne dadoh se ja.
"Nema veze. Krevet je dovoljno sirok za troje. Pridruzit cu vam se.", nasmijesio se Shlomo.
"Shlomo, ja imam decka. Ima i Krava."
"Nema veze. Meni ne smeta."
"Shlomo, mars u tri pi**e materine", rekoh na poslijetku ja i izgurah ga silom iz bungalowa te zakljucah vrata.
"Erm...sta si ono rekla, ko je to?", upitala je Krava opet jos uvijek u debelom pijanom ludilu.
"Nema veze, idi lec."
Na aerodrom smo stigle na vrijeme, a let je bio nadasve ugodan.
|
- 16:19 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
utorak, 11.04.2006.
Indija-Amerikanci
Krava Ljepote i ja smo odlucile dernecit.
Na dernek su naz vozili Tibetanski Bog Jahanja i Konja te njegov prijatelj iz Njemacke. Na motorima. Onim istim na kojim sam prije par dana strmopizdila nogu.
Tibetanac je odjednom skrenuo u nepoznatom smjeru i meni dobacio kao objasnjenje: "Moram uzet jaknu".
Nasli smo se isprid kuce. Bila sam malo zbunjena pa sam nogom stala ceprkat po pijesku ko Fernando nekidan.
Tibetanac se nije dao zbunit nego je rekao: "Os mi vidit sobu?"
"Ocu."
Unisli smo u sobu. Tamo me docekala orgijastika ljubicastog svjetla i zivotinjskih uzoraka. Bio je to fukodrom.
"Erm...pozurimo na dernek. Krava me ceka.", dobacila sam Tibetancu i uzurbano izisla iz sobe.
Tibetanac je bio razocaran, al je upalio motor.
Krava je vec sjedila za sankom i debelo srkala koktel kroz slamku.
Cim su Tibetanac i Njemac zamakli na plesni podij, dosla su nam dva Amerikanca: "Whoooooaaaaaaaaaa, MAAAAAAAN!!!! Whoooooaaaaaa!!! Look at this place, whoaaaaaaaaa!!!! Man, my head is explooodiiiing, whoaaaaaaa!!! Whoaaaa, vidi ove tamo kako puse cudnovate trave. Whoooaaa, na otvorenom! Whoaaaaa!!!!"
Gledale smo ih u cudu.
"Jel, oklen ste vi?" upitasmo ih konacno.
"jU eS ej", rekose Ameri u unisonu.
"khmm....primjetili smo to vec, al OKLEN?", naglasila sam zadnju rijec.
"eL ej! Prvi put u Indiji.", rekose oni ponosno i jos dodase: "Oklen ste vi?"
"Rvatska i Nizozemska", rekosmo nas dvije.
"OOOOOH, YEAAAAAHHH! Yeaah, maaaaan!": nepotrebno se uzbudise Amerikanci.
I jos: "Croatia, maaaan....Sve Miss World i Miss Universe su od tamo. Yeah!"
Mentalno sam iskopala sve Miss Hrvatske u zadnjih par godina i zakljucila da nijedna nije postala MIss World/Universe/Stagod. Tko zna na koju zemlju Ameri misle.
Nisam ih, doduse, htjela ispravit.
Odjednom, jednom od Amerikanaca je pogled pao na nase plasticne boce s vodom koje smo svugdje vukle sa sobom...
"What's that man?"
"Voda."
"Vi pijete vodu iz boce?"
"Aha. A ti ne?"
"Ne."
Potom mu je sinulo:"A zato ja imam proljev vec 4 dana!"
Krava i ja smo se samo sutke pogledale.
Jos su nas pitali: "A sta vi slusate u Hrvatskoj i Nizozemskoj?"
"50 Centi."
"Whoooooaaaaaa, reallyyyyy??? Whoaaaaaa! Vidis kako je on svjecki popularan. Whoaaaaa, ko bi reko.
Malo kasnije: "Ocetel' plesat s nama?"
"Erm...", neckale smo se Krava i ja.
"Ma ajd, ajd.", navaljivali su Ameri iz jU eS ej, eL ej.
"Ajd dobro.", rekosmo konacno nas dvije
Moj Amer mi se unio u nos i reko: "Jel, jel dolazis cesto ovdje?"
"!!!!!!!"
"Pa jel dolazis?"
"Sta? U Curlies (klub) ili Indiju?"
"Paaaaa....", rekao je on shvativsi apsurdnost svog pitanja.
Ja sam iskoristila priliku, zgrabila Kravu i rekla: "Mi moramo ic. Bilo nam je drago."
|
- 15:46 -
Komentari (33) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 06.04.2006.
Indija-Indijci (I Ostali) Bi Da Se Zene
I taj dan, kao uostalom svaki dan, Krava Ljepote i ja imale smo bjesomucan raspored dana: ayurvedska masaza, rucak, izlezavanje na plazi.
Cim su nas Indijke dobro izmasirale i nauljile, osle smo platit klincu koji je radio na blagajni.
"Oklen si ti?", konacno sam ga upitala.
"Iz Kerale.", odgovorio je mali na blagajni.
"Kolko imas godina?", pitah dalje ja.
"19"
"A jes li ozenjen?"
Mali s blagajne je zacrvenio i tiho reko:"Jok."
"A jel imas curu?"
"Jok."
"A zasto?"
Ocito sam pitala pitanje previse jer je potom mali s blagajne skroz zacrvenio i otiso u nepoznatom smjeru.
Na plazi nas je docekao Fernando, mali od lezaljki i donosenja ica i pica.
"Bok, Fernando!", rekle smo Krava Ljepote i ja u unisonu i skinule se u kupace kostime.
"Bok.", rekao je Fernando i slozio lezaljke.
Potom je rekao: "Jel te mogu nesto pitat?"
"Pitaj." reko ja.
"Jel ti farbas kosu?", pitao je Fernando i dotakao uvojak moje plavo ofarbane kose.
"Ne! To joj je prirodno.", zakrestala je Krava odjednom.
"Lazes.", rekao je Fernando.
"Erm...pa prirodno, samo malo svjetlije.", slagala sam ja.
Krava i ja smo se ugnijezdile na lezaljke i u ruke uzele trash-novele za citanje.
Fernando nije pokazivao znakove odlazenja te je stajao i nogom pomalo nervozno cepusao pjesak.
Bilo je ocito da smo mu nas dvije dogadjaj dana.
Odjednom je progovorio: "Treba mi engleska cura."
Krava ga je presjekla:"Mi nismo Engleskinje."
Kad je Fernando zamakao na dovoljnu udaljenost, Krava se okrenula prema meni i razocarano rekla: "Pa ne izgledamo valjda ko Engleskinje, a?"
Potom su nam prisli Spanjolac i Francuz: "Bok, sta radite veceras?"
Pomislila sam kako ovi ne ubijaju vrijeme, a Krava je rekla: "Idemo van. S PRIJATELJIMA."
"S prijateljima, huh?", snuzdeno su ponovili.
"Da!", rekla je Krava i ponovo se zadubila u trash-novelu.
"Vi ste studentice?", nije se dao Francuz.
Htjela sam ga poljubit usred cela, al me Krava uto povukla prema moru i rekla: "Jebo, sto su svi dosadni danas."
Francuz i Spanjolac ostali su na obali, a u daljini se nazirao Fernando kako nogom ceprka po pijesku.
|
- 17:27 -
Komentari (35) -
Isprintaj -
#
|