If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Krava Ljepote i ja lijeno smo se vukle prasnjavom cestom do plaze.
Oko mi je palo na zeleno indijsko cebe koje se svjetlucalo na suncu.
"Nu, indisjko cebe! Zeleno! Bas onakvo kakvo volim.", rekla sam.
"Ocemol unutra?", pitala je Krava.
"Ocemo.", odgovorila sam.

Na ducanu je velikim slovima pisalo "Bashir The Best"
Unisle smo unutra gdje nas je docekao Bashir. Bashir, the Best.
"Dobar dan.", rekle smo nas dvije.
"Dobar dan.", rekao je Bashir, "Sjednite. Ocetel popit caj?"
"Erm...kakav caj?"
"Kashmirski.", rekao je Bashir i pucketnuo prstom prema kuhinji.
"Daj, al necemo nista kupit.", rekle smo.
"Al zelimo pogledat zeleno cebe koje visi vani.", dodala sam ja.
Bashir je donio cebe i caj.
"Ol nemas vece cebe? Treba mi za dupli krevet.", rekla sam ja srcuci caj (koji je bio iznimno dobar).
"Imam, al zuto.", rekao je Bashir i iznio zuto cebe.
Onda je redom iznio rozo, ljubicasto, crveno i narancasto cebe.
"Ne! Ja ocu zeleno!", rekla sam autoritativno i srknula jos malo caja.
I ne zvao se on Bashir the Best nego ravno na telefon caci u Kashmir.
"Alo, caca....bla bla bla...zeleno cebe."
Potom se obratio meni, "Zeleno duplo cebe ce bit ovdje za tri dana.".
"Izvrsno.", rekla sam.
"U medjuvrmenu mozete pogledat jos par stvari.", rekao je Bashir i izlozio chillume, nakit te slike svoje familije.
"Lijepa ti je familija, al necemo nista kupit.", rekle smo ne predajuci se nasim shopping porivima.

Izasle smo s chillumom i ogrlicom te mahnule Bashiru koji je stajao na vratima ducana zadovoljno sucuci brk.

Krava Ljepote i ja smo se i ove veceri uputile u klub.
Tamo je cekao Bog Tibetanstva I Jahanja Konja.
"Bok", rekao je.
"Bok", odgovorile smo nas dvije.
"Oni...ja vas jos nisam pitao kolko godina imate.", poceo je Bog.
Krava i ja smo se zagrcnule na koktel te znacajno pogledale jedna u drugu.
"18!", rekle smo u unisonu.
"Ne serite.", nije se dao omadjijat Bog.
"26!", slagale smo dalje.
"Aha, to sam i mislio.", rekao je Bog, ocito zadovoljan odgovorom.
"Phew!", odahnule smo Krava i ja.

Nakon sto smo otplesale dvi, tri; Bog Tibetanstva I Jahanja Konja te nejgov prijatelj odveli su nas kuci na motorima.
Bila sam malo razocarana sto me Bog nije odveo na konju, al i motor je bio dobar.
Kako sam silazila s istog isprid kuce, opizdila sam nogu na auspuh i dobila opekotinu neznamkojegstupnja.

Cim sam unisla u kucu, zazvonio je telefon.
Bio je to Brus.
"Jel se ponasate vas dvije tamo, a?", pitao je.
"Ponasamo.", rekla sam. Jos sam dodala:"Ej, Brus, strmopizdila sam nogu na motor."
"Kakav motor???", uzrujao se Brus.
Objasnila sam sto se dogodilo. Brus se tek onda vidno iznervirao:"Iruda ti!!!! Ne mogu vjerovat da das nepoznatim muskarcima da te voze na motoru!!!!"
"Paaa...nije nepoznat. Upoznali smo se.", obranih se ja.
"Da, nekidan. Ne mogu vjerovat. Nepoznat. Muskarac. Motor.", ponavljao je Brus iznervirano.
Na kraju je zakljucio:"Neka, neka, tako ti i treba. Nek si dobila opeklinu. Dat cu ti ja tvog Boga s nepoznatim muskarcima na motorinima se vozikat. Nemoj meni kuci plakat kad ti se koza pocne gulit."

Guzijola je pozvonila na vrata. Pomislila sam: "E, nes majci vise ulazit bez bajadera i ostalog haraca." te odskrinula vrata samo mrvicu.
"Jes donijela?", upitala sam gromoglasno.
"Jesam.", cijuknula je Guzijola i pokazala na bajadere i 'rvatski Plejboj.
"Onda unidji.", rekla sam velikodusno, odskrinula vrata da nju propustim te prstima spretno izvadila harac iz njene kese.

Kako je ona unisla, tako je odmah pocela zanovijetat da je gladna. Nije me bilo briga jer sam Gruzijcu iz frizidera cijeli dan krala gruzijski krumpir te ga potajice krkala. Bila sam sita. Ko vuk. Mislim, ko vuk kad ovca ostane cijela, jel. Pocela sam pregledavat Plejboj. Htjela sam vidjet hrvatske golisave picke kako pokazuju mindzu pa da mogu Brusu nabijat na nos kako su Hrvatice zgodne, ali avaj, na duplerici se namjestila nekakva Grazi.
"Hmmm....meni ovo ime pari brazilsko", rekla sam Guzijoli i pokazala joj raskrecenu Grazi kako gola jamiva teglu s cokoladom. Na sebi je imala roze natikace i nista drugo. Grazi, ne Guzijola. Guzijola ne bi ni mrtva na sebe natandrcila roze natikace.
"Hrmpf", rekla je Guzijola i zakruljila zelucom. Jos je rekla:"Gladna sam, ajmo."
Ignorirala sam je i pocela citat o Grazi. "Bla bla bla....Grazi iz Brazila....", pisalo je.
"Aha! Znala sam. Na hrvatskoj duplerici se kocoperi Brazilka. Kako cu sad Brusu vadit mast da su Hrvatice zgodne?"
Guzijola se nije obazirala na moje jade. Iz kese je izvadila Cadbury's Mini Eggs i pocela krkat.
"Os i ti?", ponudila me.
Jamila sam jedno jaje i bjesomucno pocela listat Plejboj u nadi da cu nac hrvatsku mindzu.
Par stranica ispred Grazi kocoperila se Andrea. Iz Zagreba. Imala je obrijanu mindzu i kratak vrat. Slike su bile takve da sam odmah pomislila kako sam je ja mogla bolje ovjekovjecit.
"Hmmm...ova mi se ne svidja."
Par listova poslije, naisla sam na i kocoperne golisave Amerikanke na snijegu. Imale su dobre sise.
"Nu, Guzijola, rec cu Brusu da su ovo Hrvatice. Sta on zna....", pocela sam.
"O, Bog te obnevidio, ajmo krkat vise. Umrijet cu od gladi.", dreknula je Guzijola.

Putem do jeftinog tajlandskog restorana, Guzijola je zanovijetala kako joj je hladno.
"Sta mislis, imaju li grijanje u restoranu?", upitala je Guzi.
"Aham. Tajlandjani su navikli na tropske temperature. Umrli bi da nema grijanja.", odgovorila sam mudro.
Potom smo unisli u restoran i bili obavijeni grijanjem te tajlandskim miomirisima.
Ugnijezdile smo se na stolice, porucile meni te narucile koktele, chiketinu satay, chiketinu stir fry te chiketinu green curry.
Tema veceri bila je chiketina.

Cekajuci chiketinu te srcuci koktele, pogled mi ja pao na stol do nas. Tamo je sjedila plavokosa dugokosa engleska ljepotica te njen siljasti dezmekasti decko. Momentalno mi je bilo zlo te sam Guzi munula nogom u cjevanicu.
"Nu,", prosiktala sam:"Nu ovih!"
"Sta? Sta? A?", uzbudila se Guzi.
"Pa sta ova radi s njim? Oli je slijepa?"
"Paaaaa....mozda je duhovit.", rekla je Guzijola.
Naculila sam uho. Nije bio duhovit. I ne samo da nije bio duhovit nego je imao sirovinski naglasak.
"Nije.", reko ja Guzijoli.
"Paaaaaaa....mozda ima para.", ponovo ce Guzijola.
"Buahauahuahua...nemoj me nasmijavat... Da ima para ne bi je odveo u jeftini tajlandski restoran."
Guzijola vise nije znala sta da kaze.
U to je Ljepotica primila Zvijer za ruku. Malo sam se zagrcnula.
"Eeeeeuuuw. Povracat cu." rekla sam Guzijoli.
Guzijola se isto zabezeknula. Potom smo pocele odgonetavat kakav kurac krasi Zvijer. Zakljucile smo da ima takozvani "klobuk kurac"....dugacak, tanak i siljast s vecim klobukom nego glavninom uda. Khm.
Nakon toga mi vise nije bilo do hrane.
"Ja ne mogu vise.", rekla sam i gurnula chiketinu prema sredini stola.
"Ne mogu ni ja.", rekla je Guzijola i gurnula svoju.

Platile smo racun i izasle u hladnu noc.
"Ja mislim da bi Ljepotica skocila na Brusa od dragosti da ga vidi. On bi bio njen Zvijerospasitelj.", rekla sam za kraj.
"A ko bi tebe spasio od neimanja Brusa, a?", zabiberila mi je Guzijola i osla prema metro stanici.

Indija obiluje guruima pa sam tako i ja osla u hram Boga Shive di mi je guru rekao da cu se vratit u Indiju i udat u roku godine dana.

Nesto kasnije na telefonu:
"Ej, Brus..."
"Sta je?", rekao je Brus
"Reko mi je guru da cu se udat. Za godinu dana."
"Nadam se", rece Brus bez dlake na jeziku.

Malo me je strecnulo.

Krava i ja izlezavale smo se na plazi, mazale se uljima da dobro pocrnimo (nismo pocrnile) i smisljale sto cemo sve kupit na tjednom marketu u Anjuni.
"Ja ocu kupit nakit i indijsko cebe", rekla sam glasno.
"Ja ocu kupit nakit i tibetansko cebe", rekla je Krava.

U to nam je doso neki frajer.
"Bok, snimamo film. Ocetel bit u filmu?"
"Molim?", mislile smo da se zajebaje s nama.
"Evo, tamo, nu....Film se zove "The Game"...trebamo vas cijeli dan, mi cemo vam rec sto trebate radit, dobit cete rucak i tako...treba nam stranaca u filmu."
I zaista, frajer se nije salio...po sredini plaze posolidzala se film ekipa, Bollywood glumci i glumice te narod koji je gledao snimanje.

"Hmmmm....ja bi bila u filmu.", okrenula sam se ka Kravi.
"I ja....hmmmm", rekla je Krava.
"Al....ako budemo u filmu....propustit cemo market."
"Da....hmmm...."

Okrenule smo se prema Bollywood covjeku: "Oniiii....mi bi bile u filmu, al ne danas. Danas ne mozemo."
"Ili sad ili nikad.", rekao je Mr Bollywood nemilosrdno.
"Onda nikad.", rekla je Krava i unistila mi svaku sansu za Bollywood slavu.

Osle smo na market. Kupile smo nakita, tibetanske i indijske cebadi.