Krava i ja izlezavale smo se na plazi, mazale se uljima da dobro pocrnimo (nismo pocrnile) i smisljale sto cemo sve kupit na tjednom marketu u Anjuni.
"Ja ocu kupit nakit i indijsko cebe", rekla sam glasno.
"Ja ocu kupit nakit i tibetansko cebe", rekla je Krava.
U to nam je doso neki frajer.
"Bok, snimamo film. Ocetel bit u filmu?"
"Molim?", mislile smo da se zajebaje s nama.
"Evo, tamo, nu....Film se zove "The Game"...trebamo vas cijeli dan, mi cemo vam rec sto trebate radit, dobit cete rucak i tako...treba nam stranaca u filmu."
I zaista, frajer se nije salio...po sredini plaze posolidzala se film ekipa, Bollywood glumci i glumice te narod koji je gledao snimanje.
"Hmmmm....ja bi bila u filmu.", okrenula sam se ka Kravi.
"I ja....hmmmm", rekla je Krava.
"Al....ako budemo u filmu....propustit cemo market."
"Da....hmmm...."
Okrenule smo se prema Bollywood covjeku: "Oniiii....mi bi bile u filmu, al ne danas. Danas ne mozemo."
"Ili sad ili nikad.", rekao je Mr Bollywood nemilosrdno.
"Onda nikad.", rekla je Krava i unistila mi svaku sansu za Bollywood slavu.
Osle smo na market. Kupile smo nakita, tibetanske i indijske cebadi.