"Alo, ovdje Brus! Kako je u Indiji?", javio se Brus telefonom taman u trenutku kad smo Krava Ljepote i ja bile na veceri s Pilipinskim Bogom Tibetanstva (da, ipak smo izasle s njim vani) te nekim njegovim prijateljima.
"A, sta? Ma dobro, dobro. Kako tamo?", reko ja.
"Ma...bezveze. Hladno je i nedostajes mi.", rece Brus te jos doda: "Di si to? Kakvi su to zvukovi u pozadini?"
"U restoranu smo na veceri s nekim ljudima."
"Muskim ljudima?", dramio je Brus.
"Mmm...da."
"ISUSE! JA ne mogu vjerovat da ti ides na ROMANTICNE vecere s LOKALNIM MUSKIM LJUDIMA!!!", drekao je on dalje.
"Ali Brus..."
"ONA JE NA ROMANTICNOJ VECERI DOK SE JA SMRZAJEM!"
"BRUS!"
"SAMO cekaj. Vidit ces ti svoga. Sad cu i ja pocet s LOKALNIM ljudima izlazit na vecere u Londonu."
"Ok, kako hoces."
"Jesu li vas oni i doveli do restorana?"
"Aha, na motorima.",
"ISUSE, pa tebe na motoru voze nepoznati LOKALNI muskarci!!!"
"Brus, jebemte u glavu, pa ne mogu drugacije doc do restorana, a ne vozim motor. Inace imamo sofera."
"Pa sta niste i sad sa soferom dosle, glupaco, a?"
"Ides mi na zivce."
"I ti meni."
Nastala je pauza.
"Je li? Os sad van s njima na dernek?"!, pitao je Brus.
"Necu. Unistio si mi volju za izic van. Idem kuci lec."
"Dobro onda. Volim te."
Tikvan.