4 ujutro. Lezim na krevetu i gundim. Zeludac krulji.
"Ej, ej...jel tebi isto krulji zeludac?", obratila sam se Kravi Ljepote.
"Aha!"
"I meni."
Sutile smo i cekale. Trbusi su nam imali privatni tulum.
"Kruuuuulj!!!", glasao se moj trbuh.
"Kruuuuuuuuuuuuilj!", oglasio se i Kravin trbuh.
"Mozda samo probavljaju hranu.", rekla je naposlijetku Krava.
"Mozda se pripremaju za sracku biblijskih razmjera. Indija je ovo.", reko ja.
"Krruuuuuuiiiiiiiiiiuuuuooooolj!", rece trbuh.
"E, necete vala. Ajmo ih ubit snagom uma.", dosjetih se ja.
"Sta?", rece Krava i zakoluta ocima.
Jos je dodala: "Ja odo na WC.", te nestala u istom na jedno 20 minuta.
Ja se nisam dala. Drzala sam se za trbuh i previjala od bolova.
Krava Ljepote se u to vratila iz WC: "Nije bilo strasno. Mini sracka."
Primjetila sam da je usprkos mini-sracci jos uvijek izgledala zanosno.
Kravetina.
Ostala sam budna do jutra. Snagom uma dresirala sam trbuh da probavi sav otrov, pa i stakorje govance koje smo sigurno pojele ne znajuci da je u tanjuru. Trbuh se oglasavao do 9 ujutro. Konacno je prestao, a mene je sracka mimoisla.