"Os sa mnom ic gledat 'Mars Pingvina'?", pitala sam Brusa.
"Molim? Jel to neki djecji film?"
"Erm...ne...Nashonal Dziografic", rekla sam.
"Ne pada mi na pamet gledat pingvine kako se gegaju po ledari. Imas Nashonal Dziografik kanal pa gledaj kod kuce. Uostalom, zovi Guzijolu nek gleda s tobom", ubio mi je svaku nadu Brus.
"Guzijola, os ic gledat 'Mars Pingvina'?"
"Ocu."
Primjetila sam da se nije puno neckala. Mozda joj je socijalni zivot u banani.
U dogovoreno vrijeme dosla je do mene.
"I? Sta onda idemo gledat?"
"Pa rekla sam ti. 'Mars Pingvina' u 7.00. A mozemo i 'Chronicles Of Narnia' u 20:30"
"Sta je sad to?", pitao je Brus.
"Da, sta je to?", rekla je Guzijola.
"To je...ovaj...djecji film...o carobnjacima i vilenjacima.", rekla sam i izvukla slike.
Brus i Guzijola su zakolutali ocima.
"Dobio je dobre recenzije."
Brus i Guzijola su kolutali i dalje.
"A sta radi ovaj lav na slici?", uprla je Guzijola prstom u slike iz Narnia filma.
"To je...erm...carobnjak.", rekla sam
Uslijedilo je jos kolutanja.
"Pa zasto lav?"
"Pa film se zove 'Lav, Vjestica i garderobni ormar'", dreknula sam u egzasperaciji i rekla: "Spremaj se. Idemo gledat Pingvine onda."
Guzijola se spremila i izgovorila besmrtno pitanje: "Jel idemo busom?"
Sad je bio moj red da kolutnem okom.
"Guzijola, kino je dvi minute od mene pjesice."
Kino u kojem se prikazivao Mars Pingvina nije bilo obicno multiplex kino gdje mos krkat kokice (slatke i slane) vruca pseta i nachos nego tzv arthouse kino.
U takvom kinu ne meres ni koka kolu kupit. Samo vodu. I zapakirane, a ne svjeze kokice.
Mada, dzabe kokice tamo i kupovat jer cim otvoris vrecicu i pocnes suskat, kulturalni snobovi u kinu se pocnu snebivat i gledat odakle dolazi suskanje.
I nedo ti Isus da progovoris, makar i saptom. Odmah se sa svih strana cuje: "Shhhhhhhhhhhhhhhhh"
"Ocemol kupit kokice?", reko ja.
"Ocemo."
Kupile smo kokice (slane), vrecicu maltesersa (iako ne volim cokoladu) i vodu (jer nije bilo cole).
U dvorani su se vrtile reklame. Ne reklame za nadolazece filmove, nego reklame vulgaris. Za deterdzente, mobitele i gelove za tusiranje.
Guzijola i ja smo pocele graktat i otvarat kokice.
Istog trena dvoje ljudi sto je sjedilo ispred te iza nas je premjestilo stolice dajuci nam tako na znanje na ne bas suptilan nacin da smo mi nepozeljna pojava u njihovom kinu za kulturno uzdizanje.
"Mrzim ovo kino. Tako se uvijek premjestaju kad ja dodjem i bacaju mi poglede za odstrel. Ja volim ic u multiplex. Tamo te nitko ne gleda kad krces kokice i vruca pseta."
Posto je gornja recenica zahtjevala odredjeni stupanj graktanja, tako se picka koja se maloprije premjestila na stolicu dalje od nas opet okrenula i uputila mi pogled za odstrel.
Guzijola i ja smo se smijuljile.
"Jebo te, bolje ic u kino s chavs nego s ovim kulturnim snobovima sto misle da su iznad hollywoodskih blockbustera.", rekla sam.
"Da", rekla je Guzijola i posegla rukom u kokice.
Ustogljena picka od naprijed se opet okrenula i tutnula.
Na ekranu se vrtila reklama za Persil.
Poceo je i film.
"Ej, Guzijola, da pogodim onu s metlom u guzici i njenog decka kokicom."
"NEMOOOJ!"
Bacila sam kokicu, al je neslavno zavrsila na mom janjecem krznu umjesto na glavi ustogljene picke.
"Hmmmm....nema kokica dobru putanju leta."
Picka se opet okrenula i zakolutala ocima.
"Sta kolutas? Bolje bi ti bilo da botox napravis na borama koje su ti se skupile oko ociju od silnog kolutanja.", rekla sam ispod glasa.
Pingvini na ekranu su se poceli gegat, a Morgan (Freeman) nas je obavjestio ozbiljnim glasom da isti zive na -80 stupnjeva celzijusovih.
"Issa ti.", stresle smo se Guzijola i ja.
"Ej, jel pingvini imaju perje ili krzno?", sapnula sam Guzijoli.
"Krzno."
"Ma nije krzno, nego perje."
"Pa sta pitas onda."
"Pa nisam bila sigurna."
Morgan (Freeman) nas je potom obavjestio da imaju perje, a picka ispred se opet okrenula.
"Jebo, ja ne znam kaj ova koji kurac ide u kino umjesto da ceka da joj film dodje na dvd pa ga onda gleda u mukloj tisini svoje kuce.", reko ja Guzijoli.
Pingvini na ekranu su nesli jaja.
"Ej, sta mislis kojeg je okusa pingvin jaje?"
"Ne znam. A sta mislis jel jedu ljudi pingvine?"
"Imissovo ti. Nema na Antartici ljudi."
"Sta ja znam. Na Islandu jedu puffine."
"Dede, otvori Malteserse."
Malteseri su susnuli, a metloguzicarka se okrenula.
Pingvini na ekranu su ljubovali i stiskali se jedni uz druge.
Metloguzicarka se stisla uz svog decka.
"Nu. Misle da su pingvini pa se stiscu."
"Da, to se stisce uz njega da nama pokaze"
"Pusti picku. Imam i ja decka za stisnut. Ljepseg nego ovaj njezin."
Na ekranu su kruzile ptice grabljivice i zderale male pingvine.
"Nu, jebo te, bit ce belaja."
"Ijuuuu"
Film se polako blizio kraju, a mali pingvini su skakali u ledaru od mora.
Ostavila sam Guzijolu s informativnim podatkom: "Htjela bi ic na Antarktik."
"Sta. Da se smrzavas?"
"M'ne...nego da slikam, al kosta Ł9 000 i sve je bookirano do ljeta 2007. Citala sam u novinama. Al mozda uspijem jeftinije iz Argentine."
Mislim da je Guzijola zakolutala ocima, al nisam bila sigurna jer je bio mrak.