Htjedoh otic kuci za Uskrs da se nakrkam maminih kolaca i ostalih specijaliteta, da me mater natjera malo u crkvu (pa da tamo malo glumim gljivu i pravim se da slusam misu, a zapravo mastarim o shoppingu, deckima, dernecenju i slicno) i da se malo prucim ko kenjcina preko svih fotelja i kreveta i konacno malo odmorim.
Nazovem ja tako Croatia Airlines (koji jedini lete na relaciji London-Zagreb trenutno) i oni mi izrecitirase neku cijenu od circa Ł350. "E, necete majci", pomislih ja, "Za te pare mogu u Los Angeles i nazad. NEDAM!!!" i odustah od pilgrimarenja u domaju.
To se pokazalo kao izuzetno dobar izbor jer dan kasnije na telefon se javio brat:
"Jebo te, roditelji idu u Barcelonu."
"Staaaaa??? Sta ce tamo????"
"Idu luftat guzicu. Glavno da su mene i brata ostavili same doma da smrdimo."
"I mene."
"Da. I jos na Uskrs"
"Issa ti!!! Nevidjeno."
"Sta cemo mi jest??? Ko ce nam kolace radit? Ijmeocaisinaiduhasvetoga!"
"Amen!"
Jucer se, da potvrdi dijagnozu Barcelonarenja, javio i Chachuka (otac). Direkt iz Barcelone. Na mobitel. Rvatski.
Iza njega se cula neka dernjajuca muzika.
"Ej.", reko ja
"Ej. Sta ima?"
"Nista. A kod tebe?"
"Nista."
"Sretan Uskrs"
"I tebi" (tu se obicno razgovor izmedju Chachuke i mene i zavrsi...tu i tamo pita jel radim [Hallooooooo!!! Naravno da radim.] i to je to, al ovaj put je imao jos stogod za nadodat.)
"Evo nas malo u Barceloni.", nadodao je Chachuka.
"Da, cula sam. Sta cete tamo?"
"Pa evo nas malo"
"I? Kako je?"
"Ooooooo, OD-LIC-NO!! Nego, jel cujes muziku iza?"
"Naravno da cujem. Para mi usi."
"Da. Evo nas u Hard Rock Cafe!!! BARCELONA!", nadodao je vazno.
"Imissovo ti. Imate 60 godina. Ako ne i vise."
"C....bas je dobro. DERNEEEEEK!!!"
"A ajd, dobro."
"Nu, moram ic. Mobitel. Skupo."
Super mi je moj Chacha.