Lagano sam ispijala vodku i klafrala s frendicama kad mi na prepad pridje neka koju znam onako odokativno i kaze da bi me njen frend htio upoznat.
Koji papak, pomislila sam, salje frendicu da dodje po mene.
Ipak, digla sam se da vidim i to cudo od covjeka.
Cim sam ga ugledala pala sam u tri nesvijesti. Izgledo je ko mulatski Adonis i bog ljepote i stila, ko mjesavina modela i hip-hop kretena. Zadovoljno sam primjetila da mu oko vrata visi 5 tona zlata te ogromni kriz iako nije izgledo religiozno.
Hmm...sigurno ce imat neki odvratan naglasak. East London, recimo...
"Bok, ja sam...", prozborio je.
Prevarila sam se. Francuz. Momentalno sam se rastopila i zaboravila da samo papci salju frendice da im ulove zenskinje.
Zaboravila sam i Frajera (ciji je odgovor na moje "prekidanje" bilo slanje Latino-romanticnih e-mailova i potpuno ignoriranje prekidbenih pokusaja), al sam se sjetila kako je isti ljubio random picku na karnevalu.
"Bok, ja sam Marisi", rekla sam ja i zatreperila trepavicama.
Poceli smo flert-casku.
Nakon nekog vremena:
"Onda....ovaj....hoces sa mnom u Pariz sutra?"
Molim? Ovaj ne trati vrijeme.
"Ovaj...ne."
Halo, budalo!!! NE??? NE??? Koji ti je kurac, Marisi? Saberi se.
"Ne? Ne trebas se ni o cemu brinut"
Waaargh....sta ako me proda u bijelo roblje????
"NE!"
Joj, budalo, a sta ako te ne proda u bijelo roblje nego odvede u shopping u Chanel? Reko je da ima neku fashion firmu.
Odlucila sam ipak bit pametna za promjenu i odsetat od ponude.
Tja...sad necu znat ni kako izgleda bijelo roblje, ni shopping u Chanelu.