If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Prije nego sto sam otisla u Minas Gerais (to je provincija u kojoj se nalazi Ouro Preto), svi Brazilci su mi nahvalili Minas klopu i naglasili da obavezno moram probat.
I tako sam ko zadnji seljak zavrsila u restoranu koji radi tipicnu Minas hranu. Onak...turisticki, ne.
U restoranu sam imala sta vidjet...grah, kobaje, polenta i ostale domace pizdarije. More bit da su Mineiros zapravo Hrvati. Bilo kako bilo, natrpala sam tanjur domacom hranom i dobro se nakrkala.
Kad sam vec kod hrane, najgora stvar kod solo putovanja je solo zderacina u restoranu. Ja klopu uvijek asociram sa socijaliziranjem (osim kad doma gledam kakav film sama pa si slozim sendvic.)
Tako sam jedan dan u Ouro Preto ugledala talijanski restoran imaginativnog imena "Spaghetti" (da, stvarno). Izgledalo je zgodno pa sam zakoracila unutra i zasjela za stol. Cim sam zasjela, skuzila sam da sam napravila gresku. Restoran je bio pun ljubavnih parova i kvazi intelektualaca. U jednom kraju je neki frajer svirao gitaru i pjevao tugaljive popjevke. Naravno, posto sam ja konjina, bilo mi je bed dignut se i otic pa sam nastavila sjedit i gledat naizmjence u pod i zid. Nastojala sam izgledat prirodno, onako sama u restoranu punom ljubavnih parova.
Za stolom tik do moga je sjedilo troje ljudi. Brazilac, Brazilka i frajer iz Njemacke. Svo troje su bili ruzni. Brazilac je izgledao kao mis i bio pretjerano blijed. Njemac je bio procelav, al umjesto da se obrije, drzao se svojih preostalih dlaka na glavi ko pijan plota. Brazilka je bila odeblja i nosila je odjecu koja je bila bar tri broja preuska. Brijali su neke intelektualno-umjetnicke pizdarije. Bili su mi instant antipaticni. Prekenjavanja su im se sastojala od pizdarenja o umjetnosti, lirskom pjesnistvu, kriticima umjetnosti, te o tome kako su svo troje slusali Bacha vec u 11oj. Mos mislit. Ja sam se u jedanaestoj igrala skrivaca i pokusavala ljubavno sparit Barbie i Kena ne bi li tim putem dobila Skipper.
Uglavnom, kenjatori.
S druge strane mi je sjedio bracni par s djetetom. Klinac je imao kakvih 6 godina i bilo mu je isto tako dosadno kao i meni. Malo smo se pogledavali znalacki. (u stilu: "jel i tebi ovdje dosadno, jarane moj").
Konacno je dosla hrana. Nakrkala sam se i digla za otic. Taman nekako u to vrijeme je frajer s gitarom zavrsio svoje gundjenje. Kako je on zavrsio, tako je brazilski kvazi intelektualac brze bolje pozurio u sred restorana, STAO na stolicu i zaderao se: "Tisinu, molim!!!! Allo, tisina!!!! Lirska pjesma!!!!!"
Mali od circa 6 i ja smo se pogledali. Mali se uhvatio za glavu i progundjao nesto u bradu. Ja sam mislila da tripiram na teskim drogama. "Pjesnik" se nije dao smesti nego je brijao glasno i emotivno o tome kako sve nestane kao pero kad ga otpuhnes i ostale brije.
Ja i dalje nisam mogla vjerovat.
Nakon sto je zavrsio verbalni proljev na portugalskom, ponovio je isto i na engleskom i francuskom.
Car!
Kad se konacno skinuo sa stolice, ja sam prva udarila u gromoglasan pljesak. Ne zato jer je bio dobar, nego zato jer je bio surealan. Totalno je bio opcaran vlastitim egom.
Odlucila sam da je krajnje vrijeme da napustim Ouro Preto.

~~~~


Osla sam kod frajera u Sao Paulo. U vozilu od frendova. Koji su isto isli u Sao Paulo. Na audiciju za novu sapunicu.
Cim smo dosli u predgradje Sao Paula, primjetila sam motele koji su vristecim neonskim znakovljem naglasavali kako imaju saunu, jacuzzi i ostale Boge Jokine.
Nije mi bilo jasno sto moteli rade u gradu umjesto na auto-cesti.

"Nu, jesul ovo platezni fukodromi?" (whorehouses), priupitala sam.
"Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee", odgovorili su Joao i Augusto. "To su moteli."
"Kurac od ovce", nastavila sam ja, "Ako su to obicni moteli zasto su u gradu, zasto su jedan do drugoga, zasto je tako u svakom gradu i zasto imaju neonsko srcovlje i ine gluposti tog stila po sebi???"
"Pa zato jer su moteli u Brazilu fukodromi", nije se dao smest Joao.
"Aha, dakle ipak kako sam rekla", nisam se dala smest ni ja.
"Ne. Nisu platezni fukodromi, nego obicni.", dodao je Augusto.
"Ja tamo stalno idem", nadovezao se Joao.
Sad mi vise nista nije bilo jasno.
Potom mi je objasnjeno da su moteli institucije za jebadu. Posto vecina Brazilaca zivi s roditeljima dok se ne udaju/ozene ili duze (boz oslobodi), moteli im imaju istu svrhu kao japanski Love Hoteli. Tj, svi se en masse idu tamo seksat.
Neki moteli imaju i tematiku. Tako mozes ic u motel gdje je sve u japanskom stilu, egipatskom, i tako to...
Iznajmljuju se po 4, 8 ili 12 sati.
Najveca guzva je petkom i subotom kad za sve motele nastanu redovi, pa tako cekas u autu svoj red dok ti konobar donosi pice i ostale bar karafeke.
Zakon.
Mislila sa kako bi bilo dobro da i moj frajer predlozi da odemo u motel da mogu taj fenomen promotrit iz prve ruke.
Posto frajer jos uvijek zivi roditeljima, znala sam da je samo pitanje vremena, prije nego se i ja nadjem u motelu. Cool.
I naravno...
Vec drugi dan...
Frajer: "Oniiii....erm....uzmi pasos sa sobom kad odemo van."
Ja: "Sta ce mi pasos? Znas....mi u Engleskoj nemamo ID i ja nisam...."
Frajer (prekida moj monolog o ljudskim pravima u Engleskoj i koluta ocima): "UZMI pasos...", i onda znacajno..."Trebat ce ti."
Uzela sam pasos i zasjela u auto.
Frajer: "Hoces ic u motel?"
(To!!!) Ja: "Hoooocuuuu."
Frajer: "U koji?"
Ja: "Ne znam. Ajmo vidit sta ima."
Zapao mi je za oko neki koji je vristao o tome kako imaju jacuzzi, saunu, steam room, ovo, ono u sobama.
Uvezli smo se u motel. Nije bilo reda, al su skoro svaka garazna vrata bila spustena. To znaci da je soba zauzeta jebajucim Brazilcima i Brazilkama, ne.
Uvezli smo auto u garazu i frajer je spustio garazna vrata.
"Vidis", rekao je, "To je tako da ti nitko ne vidi auto ako npr imas aferu, a i inace"
Unisli smo u sobu. Umrla sam od smijeha. Cijela soba i setup su bili podredjeni seksu. Na zidovima su visile erotske fotografije, stol je bio postavljen za dvoje (onak romanticno...i da, u motelima dobijes i hranu....dorucak, rucak ili veceru...ovisi o vremenu kad dodjes), krevet je bio potpuno prilagodjen seksu, vani je bila mala veranda ogradjena vecim zidom tako da te nitko ne vidi ako ti se slucajno prijebe vani, sampanjac i sladoled su se hladili u frizideru, bio je tu i stereo, a na TVu su se vrtili erotski filmovi.
U kupaonici je bio ogroman jacuzzi, sauna i steam room. Super, mos imat seks na sto nacina.
Nish, dali smo se na posao, a ja sam si mozgala bi li Love Moteli radili kao koncept i u Hrvatskoj. Na kraju krajeva, mi smo isto narod koji zivi s roditeljima do zenidbe.
Jos bi napomenula da unatoc tome sto svi idu u motele, pri izlazu iz motela ce ti nadolazeci auti na cesti koji te vide da izlazis, znacajno i znalacki potrubit. Ko voli, nek izvoli.

Frajer se pravio lud i nebolestan iako je povracao i lezao isto ko i ja. Isao je cak tako daleko u svojim Latino macho pizdarijama da je reko frajeru koji nam je iznajmio bungalow da sam JA jadna bolesna, a sebe nije spomenuo uopce.
U roku pola sata cijelo selo, prasumasti otok i sira okolica su znali da sam JA bolesna. Neka zena mi je donijela caj od grozomornih trava. Nakon kusanja htjela sam povracat jos vise. Frajer je isto popio caj. Naravno, on je pio kad ga nitko nije gledao i kad su nas seljaci prestali obilazit ko cudo u cirkusu. Kolko god da je caj bio grozan, tolko je valjda i proradio jer smo se slijedece jutro digli zdravi ko dren. Tj...ja sam bila zdrava ko dren, a frajer je u medjuvremenu dobio prehladu. Kako i gdje je zaradio prehladu na 30++ stupnjeva, ja ne znam.
Rekla sam mu da ocito ima alergiju na Hrvatice, zamahnula kosom i otisla na brod. On je sutio, smrckao i slijedio me s torbama.
Zalegla sam na palubu. Sutili smo. More je isto sutilo i bilo mirno.
Nakon broda, autobus.
Frajer je prvi razbio sutnju:"Sjedi kraj prozora. Gledaj. ...pejzaz...prirodu....ti si Gringa.", rekao je kroz stisnute zube.
Ja sam sutila i dalje. Primjetila sam da dva sjedala iza sjedi neki komad. Muski. Zaokrenula sam vratom ne bi li ga bolje usnimila.
Frajer:"Jesi li se to okrenula, a????!!!!"
Ja:"Jesam!"
Frajer:"Isusa ti Boga!!! Evropljanke!!! Pa ti ni ne pokusavas sakrit da snimas druge frajere. Sta ne mozes to malo diskretnije????"
Ja:"Ne mogu. Ko gleda...erm...ne dira....", izmislila sam novu poslovicu.
Autobus je krenuo, a iza nas se dizala crvena prasina....OK, serem, crvenu prasinu sam izmislila. Cesta je bila asfaltirana i nista se nije dizalo iza nas. Doduse, tlo kraj ceste je bilo crveno za onaj pravi Latino ugodjaj.
Pao je mrak, mi smo slusali The Doors..."Riders on the storm", drzali se za ruke i zvakali zvake. Bilo nam je dobro.

~~~~

Frajer se vratio u Sao Paulo i ja sad djipam po Brazilu solo. Odlucila sam malo obac unutrasnjost te sam se uputila na bus stanicu da kupim kartu za Ouro Preto (ili Crno Zlato po naskijem). Taksist je, cim sam zinula, skuzio da sam gringa i odveo me na turneju po Riu....tako smo obasli sve jebene cetvrti koje uopce nisu ni priblizno na putu za bus stanicu. Na moj racun, dakako. Psmtr!
Za Ouro Preto ide jedan jedini autobus na dan. Bez air-cona. Ostalo je jos samo jedno sjedalo. Ono kraj WC-a. Nisam imala druge nego ga uzet. Super! Doci cu tamo znojna i smrdljiva. Rock´n´fuckin´roll!!!
Osla sam se kuci spakirat. Ovaj put sam bila pametnija i uzela bus nazad s ostalim narodom. Nemam ni ja para za bacanje. Prolazili smo kroz totalno grozomorne dijelove grada, a ja sam molila Boga da nitko ne odluci opljackat bus. U daljini sam vidila neke picke sto su vrckale guzicom. Kad se bus priblizio skuzila sam da su transvestiti. I tak...

Prvo da kazem da se Ouro Preto ne zove Crno Zlato jer tamo vade ugljen nego pravo zlato, topaze, safire i ine pizdarije....
Na stanicu sam dosla jedno sat vremena prije ko konjina. Autobusa nigdje nije bilo. Osla sam kupit 10 malih kruhova od sira i vodu. Kruh od sira se na portugalskom kaze Pao de queijo. Na a u pao postoji ona crckica koja oznacava da je zvuk nazalan. Pao bez crckice znaci kurac. Ja, kao uostalom nijedan Hrvat, ne mogu izgovorit nazalne zvukove. Tako mi je sinulo da svaki put kad pitam za svoj omiljeni brazilski snack, zapravo pitam za kurac sa sirom. Mrak!
Nakon sto sam pojela sve kurcice od sira i popila pola vode, otisla provjerit e-mails dva put te obasla bus stanicu triput, pojavio se bus.
Unisla sam unutra i snimila da moje sjedalo zapravo nije kraj WCa. Rezultat. Mozda cu bit znojna, al bar necu bit smrdljiva. Isto sam tako usnimila da je moje sjedalo kraj prolaza, a ne kraj prozora. Svejedno sam se uguzila kraj prozora. Mislila sam da nitko nece bit dovoljno analan da me makne s prozorskog sjedala. Naravno da sam se prevarila. U roku odmah se pojavio neki crnac i to DARKER. Namrsteno me pogledao i pokazao na prazno sjedalo.
"Ovo je moje, a ovo tvoje sjedalo"
Pravila sam se luda, al sam se na kraju ipak morala dignut.
Crnac darker me ignorirao i nabio walkmen na usi. Zvuk je bio dovoljno glasan da razaznam Joy Division "Love will tear us apart" zvukove.
"Ko te jebe", pomislila sam i izvadila svoj i-Pod i navila Kylie. Crnac darker je odmah dobio equipment envy. Vidila sam da ocima skica moj i-Pod i zadovoljno se promeskoljila na sjedalu.
Snimila sam narod sto je ulazio u bus. Uglavnom Brazilci. Gringoa-komada troje. Ja, Svedjanin i Kanadjanin. Izgledali smo izgubljeno i preplaseno. Brazilci su se meskoljili i poceli rasprostirat deke i jastuke po sjedalima. Nitko zgodan. Nakon toga sam pocela razmisljat o tome kako netko tko je crnac postane darker u zemlji kao Brazil. Mislim....tu je sve onak....sareno, veselo, sunce sija, sex, samba, a on DARKER.
Kad sam prestala razmisljat o tome i nakon sto je autobus krenuo, skuzila sam da moja okupacija njegovog sjedala te naknadno pokazivanje sile stilom "moj uredjaj za slusanje glazbe je bolji nego tvoj" nije bila najpametnija strategija jer cu mu se sad morat uvuc u supak i pitat da otvori prozor jer je meni vruce.
Da stvar bude gora, vani je kisa ljevala ko iz kabla. Cula sam neku zenu kako je slabasnim glasom pitala susjeda dal moze otvorit prozor, na sto je cijeli autobus kolektivno dreknuo: "NE!!!! PADAAA KIISAAAAAA!"
Jebo ih ja, koga briga dal pada kisa kad je vani plus sto stupnjeva.
Nish, morat cu se saftat.
I saftala sam se. Dobrih sat vremena. Onda mi je dopizdilo, skupila sam svu mentalnu snagu i pitala darkera da "molim vas lijepo i najponiznije, da li biste mozda mogli malo malkice ako vam nije tesko, o vasa visosti, otvoriti prozor jedno milimetar da se vise ne saftam u vlastitom znoju".
Otvorio je prozor, ja se vise nisam saftala i u sebi sam obecala da nikad vise necu okupirat nicije sjedalo.

~~~~

Izisla sam iz busa. Grad je bio natopljen brdovito-sumsko-rudarsko-pripizdinskim duhom. I ne samo to, nego je napravljen na sto i jednom brdu. Strmovitom. Svaka ulica je mini Mt. Everest. I ulice nisu poplocane nego se sastoje od nazubljenog kamenja nabacanog zbrda zdola. Bilo mi je drago sto sam donijela tenisice inace bi najebala.
Na izlazu is stanice, cula sam Svedjana da se dere za mnom.
"Jesi ti Brazilka?"
"Nisam."
S njim je bio jos jedan. Reko je da je on isto Svedjanin, al da mu je baba odavde i da ce odsjest kod nje.
Ja nisam imala babu Brazilku da odsjednem kod nje pa sam krenula obilazit pousade. Nasla sam jednu s ogromnom sobom, kupaonicom na drugom nivou, mini-barom i televizijom ravno u centru. Nije bila skupa pa sam odlucila ubost.
Dekor sobe je bio dekor brdovitih sedamdesetih. Primjetila sam da je luster u obliku cvijeta. Dekorativni uzas.
Zalegla sam na krevet i proucila sastav mini-bara. Cachaca, pivo, voda, sokovi i dvije kutije krekera. Uzela sam cjenik. Dernek! Brazilci nisu jos skuzili koncept peterostruko-viseg naplacivanja mini bar pizdarija. Odmah sam nacela krekere, vodu i cachacu.
Malo kasnije izisla sam van i osla u turisticki ured.
"Oi, rekoh ja, "Imate li vodica koji prica engleski?"
"Nemamo", rekose oni na portugalskom.
Tako sam iznajmila vodica na portugalskom za naredni dan. Utjesila sam se da cu bar naucit nove rijeci ako nista drugo.

"Ej, ti!", netko se zadero za mnom.
Svedjanin i Svedjano-Brazilac. Sjedili su u baru i opijali se. Nije bilo ni jedanaest ujutro, a oni se vec opijaju.
"Snimili smo te u autobusu. Hoces sjest s nama za pice?"
"Znam da ste me snimili, tikvane, pa pricali smo.", pomislila sam i rekla: "Da, pridruzit cu vam se za pice."
Nisu bili zgodni.
Poceli smo pijanku.
Cachaca na sto nacina.
Solo, s medom, s limetama, itd....
Rekli su mi da su me bodovali u autobusu. Kao....koliko sam dobra/losa picka. Nisam se usudila pitat koliko su mi bodova dali u slucaju da je premalo pa da podivljam. Oni nisu ponudili informaciju. Tja...ne moze posten covjek ni u bus sjest, a da ga netko ne ocjenjuje.
U toku razgovora, Svedjano-Brazilac je reko da mu baba ima rudnik zlata u vrtu.
"Seres kvake, majmune", mislila sam.
Digli smo se onako pijani od stola i osli kod njegove babe.
Babin rudnik zlata je zapravo jedna od znamenitosti Ouro Preta jer je to bio rudnik u kojem je radio crni rob po imenu Chico Rei koji je kasnije kupio svoju slobodu, kupio slobodu jos 43 roba te kupio rudnik koji sad Svedjano-Brazilceva baba ima u svom dvoristu.
Njegova baba je rekla da je proslo 5 popodne i da je zatvoreno za turiste poslije 5, al da ako hocemo mozemo na privatnu turneju.
Stavili smo sljemove i spustili se u rudnik. Nikad prije nisam bila u rudniku. Bilo je mracno i odnekud je kapala voda. U nekim djelovima (sto su zatvoreni za turiste) se nije vidio ni prst pred nosom i moro si se provlacit na sve 4. Naravno da sam se cijela zamazala i morala nazad u svoju pousadu pijana i zamazana. I jos po strmim ulicama.
Svedjani i ja smo se dogovorili nac i navecer da nastavimo pijanku.
Nasli smo se. I pili jos.
Ujutro sam se probudila, zateturala van iz kreveta i ustanovila da sam JOS UVIJEK pijana.
Instantno sam odlucila nikad vise pit. Nema vise cachace, capete, capivodke i boga jokinoga. Sad cu morat na turneju gradom s vodicem koji prica samo portugalski pijana ko letva. Boze mi pomozi.

Vodic nije primjetio da sam pijana (ili se pravio da nije primjetio) i bio je entuzijastican. Skuzila sam da strani jezik bolje razumijes ako si pijan. Doduse, vodic je pricao tonom i jezikom rezerviranim za retardirane. Sve mi je objasnio, a ja sam naucila bar 100 novih rijeci u podrucju rudarstva, umjetnosti i robovlasnistva.
Nakon turneje, osla sam u ducanluk (shopping, ne). Nakupovala sam se dragog kamenja i nakita. Elizabeth Taylor se moze jebat, sto se mene tice. Moje novo kamenje je vece od njenog.
Osla sam i u postu poslat razglednice. Red je bio ogroman i nije se kretao. Kad je nakon sat i 11 minuta dosao red na mene, skuzila sam i zasto se red nije kretao. Brazilci su lijeni za napravit bilo sta. Boze sacuvaj da oni zalijepe markicu na razglednicu ili pismo. U Londonu, u posti ce ti prodat markicu, brzo razmijenit iste za novac i onda te posalju u neki kut da culis i lijepis i lizes marke.
U Brazilu, zena prvo rastvori sve razglednice, onda provjeri cijene za svaku zemlju pojedinacno, odabere markice (ako idu u stranu zemlju, daju ti ljepse), rasprostre ih, pedantno otvori ljepilo, uzme KISTIC i jednu po jednu markicu precizno maze ljepilom i lijepi pod pravim uglom i s prave strane na razglednicu. Pazi i na to da markica slucajno ne pokrije ni djelic pisane adrese. Cijeli ritual traje najmanje 20 minuta. Nije ni cudo sto svugdje imaju redove.
Odjipala sam potom do babe s rudnikom zlata da pokupim Svede da odemo u neki drugi rudnik s podvodnim jezerom. Kad smo dosli tamo, radnici u rudniku zlata s podvodnim jezerom su izignorirali cinjenicu da smo medjusobno pricali na engleskom i dali nam vodica na portugalskom. Stavili su nas u neka klimava kablovska kolica i spustili u rudnik. U ovom rudniku je isto kapala voda. Primjetila sam da nam ovdje nisu dali sljemove.
Rudnik je bio pun mracnih mjesta i tabla s natpisima da ne idemo dalje od te table. Cim se vodic okrenuo odjipali smo iza table da vidimo sta ima i sta ce se dogodit. Nista se nije dogodilo, al je bilo mracno i odronjavajuce.
Na nekim mjestima rudnik se svjetlucao. Vodic je rekao da se to svjetluca rozi kvarc. Sjetila sam se da u Londonu imam prsten od rozog kvarca i da je kostao ko svetog Petra kajgana. Odmah mi je bilo zao sto nisam donijela cekic da odcekicam malo kvarca.
Dosli smo i do podvodnog jezera.
"Mozemo li se mi malo obanjat ovdje?", pitali smo.
"Ne mozete. Voda je hladna i sta ako vam se nesto dogodi?"
Mi se nismo dali omest i na kraju smo ugovorili jedno banjanje.
Svedjani su uskocili odmah i rekli da voda nije hladna nego otprilike ko u Svedskoj. Dakle, hladno.
Ja nisam htjela ispast mediteranska kukavica i uskocila sam za njima. Smrzla sam se ko picka i htjela odmah van. Pitala sam vodica da me uslika par put, odplivala malo i izisla van.
Naravno da nisam imala u sto se presvuc nego navuc majicu i sos u kojem sam dosla preko kupaceg. Sve se instant namocilo i izgledalo ko da sam se popisala (dole) i izmljekarila (gore).
Tako mokra sam morala do kuce.
Skuzila sam da po gradu stalno hodam traljava. Ili sam pijana ili zamazana ili mokra.
Sta ce mi mater rec?!

~~~~
Skuzila sam da sam u Ouro Preto zapravo glavna turisticka atrakcija-ja! Ne znam dal je to zbog pijancevanja/zmazanoce/mokrine od nekidan, al uglavnom stalno netko ojka za mnom.
Kad nosim normalnu odjecu, deru se "Gringaaaaaaaaa", a kad promijenim taktiku i natandrcim regionalnu majicu (Brazilci stalno nose regionalne majice tipa Sao Paulo, Rio, Minas Gerais, itd..., Brazil majice su samo za strance...erm...osim kad je nogomet, onda ih svi nose) s natpisom "Produzido na Zona Norte E na Zona Sul do Rio de Janeiro", onda se deru "E ai, Cariocaaaaaaaaa????". E, pa ti onda hodaj po pripizdinskim gradovima.
Tako sam odlucila pojest nesto slatko nekidan i usla u prcvarnicu sa slatkisima. Prvo su svi stali s onim sto su radili (kao u filmovima) i odmjerili me od glave do pete. Razmijenila sam par rijeci s tetom na kasi.
Ja: "Hocu ovo od cokolade." i pokazem prstom na to od cokolade.
Teta na kasi: "6 reala."
Dala sam joj 6 reala i okrenula se prema "publici", svi su se nanovo okrenuli prema meni i piljili u cudo nevidjeno, gringu koja prica....ne, pardon...NATUCA, portugalski.
Pokusala sam bit nonsalantna i cool. I dalje su piljili u mene.
Dosao je decko koji posluzuje. Dala sam mu racun i rekla da hocu ono od cokolade.
On je izvadio 2 tanjura i poceo vadit cokoladnu tortu.
Ja "Erm...ne, ne cokoladnu tortu. Hocu dva ova (opet pokazem prstom) od cokolade i za doma, ne za tu."
On: "Neces cokoladnu tortu????"
Ja:"Ne. Hocu 2 ova od cokolade."
On (zbunjeno) "Al platila si 6 reala. To je previse."
Ja: "Zena na kasi mi je rekla da platim 6 reala"
On (dere se u generalnoj direkciji tete s kase) "Sta je ovo gringa kupilaaaaaaaaaaaaa???????"
Teta: "Cokoladuuuuuuuu"
Ja: "Ne. Ne, nisam kupila cokoladu nego ono od cokolade" (pri tom uprem prstom zesce u ono od cokolade)
On:"To ne kosta 6 reala. Kosta 1. Hoces da ti dam 6 tih od cokolade?"
Okrenula sam se prema "publici"u slasticarnici. Svi su se dobro zabavljali na moj racun. I ne samo to, nego je pocelo jos publike pristizat unutra s ulice jer su vidjeli da se zbiva neki dernek. O, zemljo, progutaj me. Htjela sam uzet bilo sto od cokolade ili bez i izic odande.
Ja: "Daj sta das!"
Mali je taman poceo stavljat 6 KRIVIH onih od cokolade, kad se iz dubine prcvarnice zaorio glas: "TRUFLE!!!!! TRUFLE HOCE!!!!! MALA HOCE TRUFLE!!!!"
To je bio signal da se svi umijesaju. Svi su imali vlastito misljenje o tome koja su to 2 ona od cokolade sto gringa zeli.
Na kraju sam dobila 3 kriva ona od cokolade i okrenula se prema izlazu.
Na izlazu su stajala dva Brazilca i zatravljeno me promatrali. Caskali su o meni kao da ja ne stojim tik pored njih.
Brazilac 1: "Nu!!! Amerikanka!!!"
Brazilac 2: "Ma nije, nego Svedjanka."
Brazilac 1: "A...Svedjanka, velis.....aaaaaaa"
Brazilac 1 i 2 (u unisonu):"Aaaaaaahhhhhh....."

Na prasumskom otoku malo malo pa nestane struje.
Frajer i ja imamo neku tropsku bolest. Samo povracamo i lezimo. *rock´n´fuckin´roll* *dernek* *romantika* Ozezi!!!!

Nalazim se na nekom prasumastom otoku zvanom Ilha Grande. Frajer i ja. Da vam kazem koju i o frajeru. Zgodan je i visok, ima misice i prava ja macho Latino seljacina. Bas kako ja volim. Voli krkat meso i ribu i voli mi naredjivat. Doduse, Latino seljacine imaju i prednosti jer kolko god naredjuju, toliko i paze da ti ne padne ni dlaka s glave.
I tako, ja se spremila za izlet vamo i frajer doso po mene.
Frajer: "Jesi se spremila vise?"
Ja: "Jesaaaaam!"
Frajer (gledajuci kroz moju prtljagu) "OVO ti ne treba!!!" (izvadi cipele s visokom petom iz hrpe)
Ja: "Staaa? Zasto?"
Frajer (kroz zube) "Pijesak....prasuma...."
Znam da sere ko foka i da se sigurno svi podabuku navecer nego nece da nosim visoke pete da me slucajno netko drugi ne bi pogledao. Magarac.
Ko pravi macho seljak je uzeo i moju i svoju torbu i naprtio se. Meni dobro. Ne moram nista nosit nego se mogu mirno koncentrirat na zvakanje kaugume i gledanje okolo.
Sjeli smo u autobus. On je i moju i svoju torbu unio u autobus.
Ja:"Zasto ne stavis torbe dolje u prtljaznik di i svi?"
Frajer: "Ne. To je samo za gringos." (Gringos su svi stranci koji nisu iz Juzne Amerike).
Onda je jos zadovoljno pogledao oko sebe i zakljucio da cemo sigurno stic na brod na vrijeme jer je autobus pun Gringoa i kako su oni organizirani i uvijek krenu na vrijeme za razliku od Brazilaca.
Konacno smo dosli i na brod. Naravno da su majstori brod prenakrcali. Frajer i ja smo se probili vani na palubu da se ne znojimo s gomilom unutra. Unutrasnja gomila se sastojala od raznoraznih stranih turista, brazilskih seljaka, brazilskih turista, vreca krumpira, kupusa, graha, zivih i mrtvih kokosiju, druge peradi i ostale stoke sitnog zuba. Sve je to putovalo na Ilha Grande.
Kakofoniju zvukova unutra i van vam necu ni pocet opisivat.
Nakon jedno sat i po vremena na brodu, nebo se ODJEDNOM otvorilo i pocela je padat najveca kisa koju sam ja ikad vidjela, a brod se poceo naginjat i punit vodom. Brzo smo se nagurali unutra tako da je sad unutrasnjost bila jos pounjenija nego prije. Unutra je naravno prokisnjavalo. I ne samo to nego je sve skripilo. Kopna nigdje na vidiku. Stranci su unezvjereno gledali oko sebe ne bi li vidjeli da li Brazilci isto panicare ili je to normalna pojava. Brazilci su caskali u revijalnom tonu. Dakle, nema panike.
Nakon jos jedno sat dosli smo na otok. Svi su bili mokri, a stranci i preplaseni. Reda pri ulazenju i izlazenju u brod nije bilo. Nakon sto su otocani sto su cekali na brod da ih odvede na kopno pustili prvih sto ljudi i nekoliko kokosiju da izidju van, dosadilo im je cekat u redu i navalili su ulazit u brod. Nastala je sveopca pomutnja, komesanje, urlikanje i laktarenje. Frajer je laktario okolo, vuko mene i torbe prema izlazu i psovao na portugalskom na sav glas. Ja sam uzivala.
Cim smo izisli reko je da izvolim sutit (iako nisam ni rijec pisnula) jer ce on sad nabacit casku s nekim lokalcima, a ako skuze da sam ja gringa da ce nas odrat za cijene smjestaja. Snimio je nekog covjeka koji je mesetario sobama. Englezima ispred nas je taman uvalio sobu za 200 reala. Frajer je doso i nabacio casku "je, je....jesi vidio koji nered na brodu. Ja ne znam sta kapetan radi. Nema tu reda. Ma katastrofa je....aha....kazes, puno gringoa, a? jasta i dabome. Kolko ono za bungalow? 60? Uzimamo."
I tako smo dobili bungalow za 140 reala manje nego Englezi.
Zaboravila sam vam jos rec da kisa pada vec tri dana, al nije nam dosadno.
Navecer svi izidju, krkaju rostilj, piju, plesu forro na trgu (forro je neki ples u dvoje na neku lezerno tugaljivu brazilsku muziku) ili rade capoeiru. Sve u svemu, dobro je.

Konacno se dogodila!
Kemijska reakcija. Moje koze i sunca.
Naravno, drugacija od prizeljkivane. Pocrvenila sam. Ne bas kao jastog, al nekako crveno smedje. I to usprkos tome sto sam se namazala faktorom 30 i sjedila ispod suncobrana ko gljiva. To se samo meni moze dogodit. Imam i dvobojne cice. Pola cice je bijelo (di je bio kupaci), a pola crveno (opekotina od sunca). I jos danas frajer dolazi....a meni cice dvobojne. Milina.
Jucer sam caskala s prijateljevom kucnom pomocnicom. Pitala sam je dal ona ikad ide na baile funk tulume. Rekla je da ide i da su super i hocu li ja s njom?
Rekla sam da hocu. Isto tako sam primjetila da ona nit je trudna niti ima djece, a i zdrava mi se cini. Mislim da su one price o jebacini na baile funk partijima samo dim za plasenje neduznih turista (tj mene).
Kad sam vec kod turista, pun mi ih je kurac. Ne znam zasto, al mi svi turisti (osim mene...erm...i par zgodnih Svedjana s plaze) idu na trokurac.
Jucer sam lezala na Ipanemi ispod svog suncobrana, na svojoj lezaljci, pekla svoju kozu u njezno crvenu nijansu, brigala svoje brige kad ono:
(na londonskom engleskom naglasku)"Oi, Rickeeeeeeee, wat am I gonna tell da man.....where to put our deckchair????"
Rickeeeeee:"Over ere, Chantelle!!! Ere!!!!"
Krelci su se nasrali ravno do mene i nastavili u revijalnom tonu cijeli dan. Htjela sam ih pogodit gumenom japankom, al je Chantelle izgledala deblje, jace i krvolocnije od mene pa sam odustala od te ideje.
Posebno mi ide na zivac kad sjednem u autobus i onda cujem da neko trkelja na engleskom/francuskom/talijanskom etc...
Autobus nije za turiste. Opasni su i puni kriminalaca koji samo cekaju kad ce te opljackat. Tako bar pise u svakom vodicu po Riu. Prijevoz za turiste je taxi, bus je moj. MOOOOOJ!!!!!

Jucer smo coporativno isli u kino.
U zapadni Rio. Barra da Tijuca. To je kao neko divlje zapad prostranstvo gdje postoji samo nekoliko kilometara plaze, condos (stanovi za bogate) i jedno milion shopping mallova. Atmosfera je otprilike kao u Novom Zagrebu samo malo egzoticnije i s tim da to Cariocama nije jadno nego super cool. Cudan neki narod.
Dosli smo u kino i Amer i ja smo s nervozom zakljucili da nema svega i svacega za pojist i popit kao u UK i USA nego samo kokice (samo slane) i Cola. Inace, meni je cilj u kinu dobro pojist i popit. Brazilci, pak, u kino idu da pogledaju film. Svasta.
Na kraju filma, kraj izlaznih vrata stoji neki caric i dernja se "Hvala sto ste dosli!!!! LAKU NOC!!!! Dodjite nam opet!!! BRZO!!!!"
Pri povratku smo morasli proc kraj Rocinhe, inace najvece favele (ili slum) u Juznoj Americi. Oni su se fino zgnijezdili taman preko puta (i to doslovno) najbogatijeg dijela Rio de Janeira Sao Conrado. Tako imas stan ili kucu od nekoliko milona funti i onda preko highwaya imas potleusice i drug dilere.
Za svaki slucaj, gradska opcina je ogradila Rocinhu na tom dijelu zicom. Ko da ce zica nekog sprijecit da ista ucini. Gledala sam ih tako iz auta dok smo prolazili i skuzila da je tamo neki dernek, da svi nesto piju, jedu, plesu i da im je zabavno. Sao Conrado je prema Rocinhi izgledao kao pustinja. Svi su se sakrili iza elektricnih zica i ograda, iza bodyguards i opasnih pasa.
Inace se u favelama odrzavaju neke od najboljih zabava u gradu...takozvane baile funk ili favela funk parties. Bjesomucni ritam brazilskog funka i dirty lyrics. Ja sam ostalima u autu objavila da bi ja osla na baile funk jedan dan. Vozacica je skoro zabila auto u obliznje stablo i rekla "Imisusovo ti!! Oces da te netko ubije tamo?????"
Ostali u autu su svaki imali za nadodat ponesto....
"Znas, tamo se svi jebu!"
"Bez kondoma!"
"Cure zadignu suknju i onda ostanu trudne!"
"Jebu u ritmu muzike za ples!"
"Ne nose gace!"
"Ni decki ni cure!"
"Svi imaju AIDS!"
"Ili su bar HIV pozitivni!"
"Odes li tamo, netko ce te izjebat, dobit ces bebu i AIDS!"
Ako vec niste primjetili, svi moji prijatelji iz Brazila su srednja do visa klasa, obrazovani i snobovski raspolozeni. Mislim da ih necu slusat, nego da cu otic na baile funk pa kud puklo da puklo.

Jos vam moram rec da me ispizdjuje frajer jer stalno odlaze dolazak u Rio plus sto ima ljubomorne ispade.
Latinos su inace ljubomorni i macho. Meni je to smijesno.
A mojoj Brazilki koja je udana za Engleza je pak smijesno kako Englezi nisu ljubomorni. Tako mi je nekidan rekla:"Znas, ja mislim da je moj muz gejpeder!!!"
Ja:"??????"
Brazilka"Zamisli, ja obucem minicu i on uopce ne popizdi i ne naredi mi da se odem presvuc!!"
Ja:"A ti bi da on popizdi i da moras hodat zakopcana do grla?"
Brazilka:"Paaa....neeee. Ja bi htjela da on prvo malo popizdi, pa da se malo posvadjamo i onda da ja njemu prkosim i nosim minicu svejedno. Tako je to kad si u vezi s Brazilcem."
Ne da to nisam i sama primjetila. Blago mi se.

Prijatelj radi, a ja bauljam okolo.
Doduse, oni ovdje rade lezerno. Danas sam se probudila u 8.30 ujutro ko kokos i pospano dobauljala u kuhinju . Prijatelj je doruckovao onako lijeno i natenane.
Ja:"Oni....sta nisi trebo bit na poslu u 8?"
Prijatelj:"Jesam."
Ja:"Sad je osam i trideset."
Prijatelj (zbunjeno)"Pa moze se zakasnit jedno dva sata na posao".
Ja:"!!!!????"
Blago njima.
I tako on ode na posao, a ja u bauljanje gradom. Svugdje idem busom. Jedini problem je sto su im bu
sevi totalno nelogicni i uzimas jedan broj busa za na plazu, a drugi broj za nazad iako je ista trasa. Moram okolo hodat s papiricem na kojem je napisano jedno 16 brojeva razlicitih buseva ko seljak. I stalno vadit i gledat papiric da ne bi slucajno propustila bus.
U busu imaju neki okolovrtno-obrtajni sistem kroz koji se moras provuc kad platis kartu. Svi Carioce se provlace ko majstori, a ja uvijek zapnem ko slon na sveopce veselje ostalih u busu koji onda imaju ready-made zabavu. Psmtr!
Jos uvijek sam blijeda ko vostana figura iz Madame Tussauds´.
Mozda da prestanem koristit faktor 30 ko ludara. Blijedi look definitivno nije in u Riu. Nosi se karcinogeno bez obzira jel ti 8 ili 80 godina. Jucer sam se na plazi przila 4 sata i nish! Nije doslo do ama bas nikakve kemijske reakcije izmedju moje koze i suncanih zraka. Bijela i gotovo. Nula bodova.
Primjetila sam da su Brazilci orni za otic u crkvu. U nedjelju su sve crkve (a ima ih ohoho!) bile dupkom pune. To je prizor jos nevidjen u Engleskoj. Kod nas crkve zjape prazne pa ih Englezi preuredjuju u stanove i nocne klubove. U Brazilu katolicanstvo rocks! Jos sam primjetila da picke u crkvu idu s minjakom dopicnjakom, majicama izrezanim do pupka i stikletinama od dva metra. Zapravo, kad bolje promislim, nema razlike izmedju njih i Engleskinja koje odlaze u crkvu-nocni klub u istoj odori. Hehehehe....

U Riu sam inace kod prijatelja.
Cim sam dosla, on je vazno napomenuo kako mi je njegova sestra oslobodila dvokrilni ormar za moju prtljagu.
Ja sam bila zbunjena i rekla sam mu da mi ne treba DVOKRILNI ormar.
Frend: "Kako ne??? Pa di ces s prtljagom???"
Ja:"Pa u ormar, al ne treba mi toliko mjesta."
Frend:"Al ostajes dva mjeseca. Di ti je prtljaga?"
Ja:"Evo je." (i pokazem na ruksak)
Frend:"A di je ostatak??"
Ja:"Koji jebeni ostatak???"
Frend:(s nevjericom)"Ponijela si jedan kovceg za dva mjeseca??????"
Uslijedilo je zvanje svih poznatih i nepoznatih te razglabanje o tome kako Evropljani nose jedan kovceg za dva mjeseca boravka negdje. Onda je nazvala njegova mama i vristala na telefon jel mu sestra oslobodila dvokrilni ormar za mene. Prijatelj je na to s nevjericom objasnjavao da mi NISTA ne nosimo sa sobom na put. Navodno Brazilke spreme jedan kovceg za put od dva dana.Sad mi je jasna kolicina rucne prtljage Brazilaca koju sam vidjela u avionu. Nenormalan neki narod.
Kad neko udje u kucu, frend ih prvo odvede u moju sobu pokazivat koliko sam malo prtljage donijela za dva mjeseca na sto svi puckaju jezikom i uzvikuju: "Nossa!!!" ili "Caraca!" i gledaju me sa sazaljenjem.
Jos bih napomenula da nitko normalan moju kolicinu prtljage ne bi nazvao malom kolicinom. Pogotovo ne moj brat koji se uvijek zali da nosim SVE sa sobom.
Mislim, uspjela sam potrpat cak 3 para cipela s visokom petom i 4 svecane odore i mali milion casual stvari.Kako je to malo, Boga pitaj, al u Brazilu je malo.

Nova Godina je bila cool.
Ja sam se podabukla, al mi je prijatelj pokvario veselje i rekao da ne idem u visokim petama jer cu izgledat ko cachorra (bitch, sponzorusa) i natjerao me da obucem GUMENE japanke i napomenuo kako NITKO ne nosi visoke pete.
Nish, nisam htjela bit zadnji seljak i natandrcila sam gumene japanke.
Prvo smo otisli u kucu kod frendice i tamo smo jeli i pili. Sve zene su, naravno, bile u visokim petama.
Unatoc gumenim japankama sin jednog gosta sa zabave se odmah stvorio kraj mene i pitao (ozbiljno)"Onaj...jesi li ti playboy playmate?"
Ja:"Imisusovo ti!!! Is od mene nesreco."
Nakon toga sam prijatelja munula u rebra i rekla "Dzabe meni gumene japanke na nogama kad zbog ovecih cica ljudi i dalje misle da sam Playboy Playmate". Sin tog gosta inace ima 15 godina pa cu mu oprostit nadobudnost.
Sto se tice jela i pica isti su kao i Hrvati. Glavno da ima za popit i pojist. Stol se savijao pod kolicinom hrane i cim smo dosli, domacini su nam uvalili pune tanjure svega.
Kad sam pojela, domacica se stvorila kraj mene i rekla:"Jesi jela?"
Ja:"Da. Sad sam pojela."
Domacica:"Nista ne jedes. Jesi probala ovo?? A ovo??? Kako stojis s empanadas?? Daj jedi, nista ne jedes!!!" Ponovo mi je natrpala tanjur.
Nisam imala druge nego ponovo krkat. Cim sam pojela, opet sam cula "Nista ne jedes. Daj jedi!!!"
Malo kasnije:"Jesi probala torte???"
Ja:"Jesam. Jako fino. Hvala"
Na to mi se na tanjuru stvorio jos jedan komad torte.
Ja:"Al...ovaj...ja ne mogu vise jest."
Oni (ignorirajuci me)"Daj maloj i slaga uz tortu." (na tanjuru se stvorila i omanja planina slaga.
Nakon toga komentari:"Nista ne jede. Daj jedi!!!"
Pravo cudo sto sam se uopce mogla kretat nakon tog krkanja.
Nakon zavrsene krkacine, krenuli smo kolektivno na Copacabanu gledat vatromet.
Mi i jos dva i po miliona ljudi.
Svi su vristali i veselili se. I bili obuceni u bijelo.
U to doba me nazvao frajer iz Sao Paula.
Frajer:"Sta je? Nazvat cu te poslije ponoci da ti cestitam Novu." I onda zivcano "Sta si obukla???????"
Ja:"Traperice i majicu."
Frajer:"A na nogama???? Jel visoke pete??????"
Ja:"Ne. Japanke."
Frajer:"Ah, dobro. Nemoj mi se tamo ljubit sa svima"
Ja:"????!!!! Sta? S dva i po miliona ljudi?????"
Frajer:"Ne pravi se pametna. Znas ti."
Ja"????"
Poceo je vatromet, a ljudi su se poceli zalijevat sampanjcem. I pit isti. 15godisnji sin od onog gosta se ocito odlucio zavest me (Boz oslobodi) i nije se odvajao od mene te je pokusavao izgledat sofisticirano pijuci sampanjac. Ja nisam znala dal da placem ili da se smijem.
Nakon jedno 15 minuta vatrometa, nad plazom se nadvio gusti oblak dima i Carioce (stanovnici Ria) su popizdili i poceli gundjat kako je prosle godine bilo bolje i kako se nista ne vidi od dima i da ko je to zajebo vatromet, pizda im strinina.
Nakon jos 10 minuta su svi kolektivno zakljucili (bez ikakvih dokaza za to), da je grad promijeno dobavljaca vatrometa u nekog argentinskog i da su ih Argentinci namjerno sabotirali jer Brazilci naprave bolji party od njih. Nakon toga je slijedilo psovanje Argentinaca (ako ste primjetili Argentinci i Brazilci se "obozavaju") i svega argentinskog.
Nakon toga smo isli na tulum nekog poznatog brazilskog filmskog rezisera.
Ja sam onda popizdila i rekla da nema teorije da idem na party s glumcima, reziserima, itd...u gumenim japankama i osla doma obuc visoke pete.
Party je bio mrak. Vila s privatnom plazom, ogromnim bazenom, teniskim igralistem, itd...
Svi su izgledali super, a ja sam se osjecala ko neki jado iz provincije.
Bio je i onaj Reynaldo Gianecchini (ne znam jel se tako pise), njega sam prepoznala iz hrvatskih novina.
Naravno da je i tamo bilo zderacine i alkohola.
Plesalo se na hip-hop, techno i neke brazilske pizdarije.
U neko doba, sam s frendicom otisla na bazen da u miru moze razglabat o zenskim pizdarijama (decki, odjeca, obuca, tracevi).
Doso nam je neki visoki, plavokosi i njegov frend i kao oni bi pricali s nama. Meni se nije dalo i ja sam plavokosog odmahnula rukom od mene i rekla da cu kasnije pricat s njim. Frendica me pocela bjesomucno laktarit u rebra i siktat ispod glasa "Majmuniceeeeee, to je xyz iz tog i tog filma. Cijeli Brazil ga hoce mrknut, a ti si ga ODMAHNULA rukom!!!!! Koji ti je????"
Onda je dramaticno zamahnula kosom i odmarsirala svima rec kako sam ja odjebala xyz iz tog i tog filma. Uslijedilo je vec poznato "Nossa!!!!" i "Caraca!!!!!", a ja sam samo mogla slijegat ramenima. Uostalom, MENI nije bio zgodan.
Nakon sto smo se dobro ponapili i kad se party blizio kraju, natrpalo nas se 7ero u frendicin auto i krenuli smo kuci.
5 minuta kasnije smo culi policijsku sirenu.
Stali smo.
Dva policajca su vazno izisli iz policijskog vozila i teatralno nam izgestikulirali da izlazimo van.
Poceli su brojat.
Policajac 1:"Koliko vas je to u autu???? jedan...dva....tri....cetiri....pet...sest....sedam..osam....devet....DEVET!!!!!!!!!!!"
Policajac 2: "DEVET!!!!! CARACA!!!!!!"
Mi (zbunjeno)"Ovaj......sedmero nas je."
Policajac 1:"Devet ljudi u jedan auto!!!!"
Policajac 2:"Da....devet!!!" (vozacici) "Ne mozes ti 9 ljudi strpat u auto. Jesi ti normalna?????"
Vozacica:(upiruci prstom u mene i Amera)"Ona je iz Engleske, a on iz Amerike. NE MOGU JA PIJANE ljude ostavit da PIJANI BAULJAJU po OPASNIM ulicama Ria."
Amer i ja (medjusobno):"Naravno da smo im mi izgovor za sve"
Policajci:"Ajd dobro. Gringos plus jos jedan u auto, ostali pjeske"
Mi:"Hvala. SRETNAAAA NOOOVAAAA GOOODINAAAAAAA!!!!"
Oni "Sretna!" (i onda medjusobno) "Devet ljudi u jedno auto!!! Nossa!!!!! Caraca!!!!!"
I tako je pocela moja Nova.
Dernek!!! ;)