Ti pomozi slomljenom srcu, ti koji si još neznanac što stojiš u tami i gledaš slomljenu ženu. Tražim spas u tebi jer nada živi u meni. Predat ću ti se i tijelom i dušom. Samo povedi me bit ću ti kao lutkica. A ti meni spas samo te molim jedno. Nemoj kad se na igraš da me i ti odbaciš. Ako ćeš me voljeti voljet ću te, jer svatko se može ljubit ali voljeti ne. Stojim na litici stijene vjetar mi mrsi kosu. Sunce me gleda a valovi mi šapuću ime Ane, Ane zar je on vrijedan tvojih suza, ili da pokloniš srce strancu. Ti plavo more šta me zoveš želim dobiti krila.Krila su mi ukrali, gazili i nisu ih mazili
Od malih nogu život me gazi i nikako da ja dođem na red da me se mazi
Voljela sam ga tako jako ko nikoga do sad. Živjela za poljupce a kad bi mi prstima dirao usne.Tijelo je gubilo razum, da sam kako bila tužna vratio bi mi osmijeh i svaki sekunda bio je posvećen njemu ono moje iz srca mog
A ona samo jedan pogled bio je dovoljan da me zaboli srce kao nikada do sad nisam ni znala šta je prava bol i ljubav znam nemam pravo da kažem da boli jače od oštrice mača sve sam ti vjerovala svaka riječ tvoja bila je nešto sveto rekao si kad je nešto kažem nema pogovora i to je AMEN
A sad vidim da je sve bila laž i prijevara Vjetre reci mi kuda da pođem moru koje me šaptom zove ili strancu u kojem i želim potražiti spas
Boli me misao na njega i sad kad ovo pišem suze mi u očima i nema nikog kraj mene da mi pokloni tople usne zato vjetre šuti i ne govori i nemam snage da ga mrzim a ti strance šta stojiš u sjeni idi i ne gledaj ženu koja voli, iako zna da če joj to donijeti samo bol tugu i samoću