Nočas zvijezde nježno šapuću na nebu noćas neću zaplakati
pa nisam plačljivica jer znam da češ ipak
doći jesi mi rakao da sam ti sve, da te je ona ostavila i da ti
je žao šta si ostavio mene za oproštaj me moliš.Opraštam ti
ljubavi jer moja je ljubav velika, dali kad
pomisliš na mene, na usne moje spojene na usne tvoje.
Moja ruka u ruci tvojoj, srce moje u srcu tvojem,
tjelo moje uz tvoje, čekam te, dolaziš ali več
kuca ponoć, po tisuću riječi po tisuću poljubaca i
samo jedno obečanje vratit ču se jednog dana.
Izjaviš mi ljubav a u zoru isploviš na plovidbu po moru bez
poljupca i pozdrava samo si mahnuo sa palube broda i viknuo čekaj
me vratit ču se jednog dana.I čekam ja danima i sanjam te dušo
noćima, i prošle su godine i ljubim te još uvijek istim žarom,
a kad u zoru doplovio brod ja čekam godinama mog mornara,
silaziš sa broda, kosa ti prosijeda pogledi nam se sreli i srca zadrhtila.
Čekala godinama mornara a
dočekala svog admirala.

Kad sunce na nebo stigne plavi anđeo pogled digne
Prolazi odavno zaboravljenim cestama,
ulicama jednog mrtvog grada
i ne osjeća više nikakvu tugu,
jer sva je bol već iščezla do sada
Pokušao je spasit mnoge duše
ali nema smisla demoni ih več sruše
čekala sam te te noći dolaziš i ubijaš me
oči mu više ne sjaje duša skriva pogled
zlobni ljudi gaze anđela pomozi nebo
daj svoju snagu obrani anđela od gnjeva zlih
sunce na istoku više ne izlazi
a na zapadu više noč ne dolazi vec nočne more
koračaju podignute glave
Zora više nije zora nego anđelu noćna mora
jer zlobni danas nisu ljudi i nemogu mirno
spustit glavu na nečije grudi,
i bojte se zlobnici anđelovog gnjeva
anđeo čeka noć koja prolazi na valovima sna
stoji na brdu i iznad oblaka vjetar puše
hvata njegov srah, iznad nas se osjeti anđeoski dah
Anđeo plače i moli
pogledaj mu dušu jer voli i ako bi mnogi htijeli da mu duša izgori

Nemam ja više nikoga nemam majku niti i gdje ikoga
samo suze vjerne prijateljice koje me prate
moje lice ljube klize niz usne o moje usne ljubite ih
jer one su uvjek tu moje najbolje prijateljice
Nema više povratka ostavljena sam ko ko list na vjetru
da padam do dna bezvoljna da mi duša luta
nisam htijela da mi kažeš sve si uništila
a volim ludo i mrzim te kako sad voljeti
kad duša mrzi jedinog čovjeka koje srce voli
pogazila obečanje izgubila sve nemogu se krti
niti sjena postati a dobro znaš da volimo se
a ostavljena sam srce molim te ne moli
hrabrost mi majka dala o majko moja ti znaš da ludo volim ga
ali proklela sam ljubav noci mi ne daju san
sanjam tvoje dodire susret i glas angela
idi idi ne okreci ne tražim milost glavu sam izgubila
tijelo sam dala i život bih dala ako misliš da kriva sam
u tamnicu baci me zgazi me veži me ali ne reci da ne
volim te kontrola uma nestala nema suza nema sjajnog pogleda
bezvoljan život prokleta bila ljubav što se zaljubih u tog čovjeka
da me gazi a ja ga majko volim niti dišem niti spavam
danima me boli glava o kako je sudbina kruta
a dobro znaš da volim te i koliko te volim duplo te mrzim