Jutro kad se probudim na tebe prvo pomislim i htjela bih da si tu da se budimo jutrima i da sanjamo isti san.
Vrijeme mi je uzelo život od dugog čekanja povratka tvog i moj san pada u bezdan od kud nema povratka.
I kad oči skolopim ne želim da se probudim zar ti ne osječaš kao je život bijedan i dlakav.
Noč kad padne želim opet biti tvoja makar kao zvijezda danica što ti obasjava put bez povratka.
Osječam znam da i ti kad oči sklopiš sjetiš se da smo imali jedan divan san.
Sklopi oči sanjaj me i ljubi mi lice jer moja zvijezda se polako ugasila i ostao je samo moj anđeo koji se još nada povratku tvom
Zatvori oči
28 ožujak 2006komentiraj (2) * ispiši * #
