Osjetila sam sinoć škakljanje po tabanima i nečiji smijeh umjesto mojega. Mirisni dodir vatre spojen u cvjetnoj noti s toplim začinom cimeta. Tako zavodljiv i strastven kao Samba u južnoj zoni Ria. Pakiram se, ma nije me briga za posao, nema veze, čekat će me moji ljudi. Snovi ti uvik nešto žele reći, a ovaj moj mi sad govori da je vrime da malo mrdnem dupe i pravac Brazil. Uzimam žute Havainas japanke, one mi jedine ne nabiju žulj na noge, kostim boje sniga, povratnu kartu na 6 rata i zarobljena između polijepljenih pera predivnog, ručno izrađenog jeftinog kostima švercam se na tvom ramenu bez karte, ali sritna ko guzica na Karnevalu života. Upijam mirise zgodnih preplanulih tijela tvojih sestara i ka japanski turist škljocam aparatom bez prestanka. Predivna si... tako tajanstvena i senzualna, divlja i čvrsta, ma, da te i sam Michelangelo klesao svojim božanskim prstima ne bi bila tako lipa... SamBa Di JaNeIRo i na, na, na, na, na, na, na, na... Idem ća tek kad prokližem kao kapljica između ovih čvrstih sisa...
|
