diplomiram život

četvrtak, 27.09.2012.

PMS

Danas nije moglo drugačije, več odraz bez lica u staklu,
gdje se surovo pozdravljam i predstavljam ..
nepoznatim sjenama , još od jutros.
Nije moglo ni naopako, jer da je tako
nebi žuljali stari đonovi,i jesen šarala gratskim parkom.

Noćas ga nisam sanjala, tek toliko što ne spavam već dugo
pa se na pitanje o lijepljivim snovima, odlijepim na neki svoj način.

Danas sam oglođana do kosti, i uopče nije loše hodat gol,
samo što određenih djelova nema, pa se pretjerano i ne kuži forma.
Danas sam potkupljiva za komad osmjeha .. al specifično jednog...
samo što se od gužve cesta ne čuje na toliko daleko.

Danas sam zakasnila par puta i popila čalicu kave više,
pa se igrala lunoparka u sobi sa viškom kofeina,
Zaljubila se ponovo u istu osobu, našla neki novi stih za njega.
...danas sam nosila njegove šiške , i mirisala po njegovoj majci..

danas ga volim posebno, puno više nego jučer a
opet manje nego ču sutra..
... volim ga usnama, očima, kožom..
.i baš bi da mu neko šapne da je utorak gotov.!

Danas mi je falio točno u 12 sati i 15 minuta,
kad me neko derište probudilo vriskom,
a ja sama kraj njegova jastuka, palim cigaretu
i vadim stvari iz kofera .. još od prošlog tjedna.

Danas sam htjela napisat roman, neku baladu za roze duše
ali sam u principu nesposobna za rečenice,
pa sam projebala svitanje i čisto.. onako....
...puzala uz kazaljke....

Danas ne mrzim nikoga, mada mi svi idu na živce
hodam brže nego inaće, i pričam strogo ko keva!
Danas ne kužim ni floru ni faunu, ni televiziju,
ni novine, ni ljude, ni ulice , ni ceste....ni sebe.
al se držim u centru čisto da mi što ne promakne.

Danas sam gluplja nego inaće jer sam žensko,
pa sam plakala tri puta na Romea i Juliju,
misleći kako Romeo ipak mora umrjeti. !!!!

Danas nisam bila sama več usamljena,
nisam se smijala več glumila budalu,
ne podnoseći krive riječi, znatno više nego inaće.
htjela sam da bude tu.. u šetnji .. i samo šuti pored mene!

danas sam ovo.. danas sam ono....
ubiti... nisam nitko....
danas sam bezimena.... sutra ču negdje nabavit slova....
a kako si ti?

27.09.2012. u 10:12 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

....

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain
I've lived a life that's full
I traveled each and ev'ry highway
And more, much more than this, I did it my way

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway
And more, much more than this, I did it my way

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way

I've loved, I've laughed and cried
I've had my fill, my share of losing
And now, as tears subside, I find it all so amusing
To think I did all that
And may I say, not in a shy way,
"Oh, no, oh, no, not me, I did it my way"

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!

Yes, it was my way

Frank Sinatra

moj džepni bog

..mogla si mi baš i reći neke rijeći nagle, oći su i znaš, pune one iste magle...
...što sam uradio..kakva tužna humoreska.. gradio ..ispod mostova od pijeska. dubok bezdan bez dna..
...ja pjevam svoj blues bez namjere bitne, i najveće ribe za mene su sitne. ja sa strane samo posmatram svijet. ja pjevam svoj blues u srcu dubine, i držim se pretežno zlatne sredine, to je bar rutinska stvar!!...
...do gala revije smo eto napokon stigli, dame i gospodo ofucana kolekcija za sražila.na koncu priča vodi igli. e lutko, krasan si si model sašila...
...zvijerko ludila, što si se probudila, crni ti je princ poljubac dao. al' neću se stidjeti što boga neću vidjeti, jer to i nije bog kojeg sam ja znao...
...još jedan utorak ne to ne mogu da podnesem, taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je jesen?...
...bila je moja prokockana šansa, a tek sam počeo svoj krug. moj mali vjerni Sanco Panza, moja ljubavnica, suborac i moj drug...
...negjde se pipnu naši mali svemiri, kad već pomislim da spavaš. zašumi saten, tama se uznemiri..i kao talas..naišeš
...ja samo seb za sve krivim, jer ja sam birao taj put. al' da pjevam to što živim, ja bi pjevao čisti blues...
nekad bacim kartu, il' napišem stih. stvari teku ja se držim izvan njih, ljubim dobre, ljubim lake, neke prave neke ne. sve su vile, sve su kraljice, i sve su ništa naspram nje...
..nije me čula..mirno je snila, svoje lepeze,svijeće i čipke. snila je dane mirne i nježne, ko crno bijele klavirske tipke...
...siđoh pred kuću na prašnjav put, ko neki lopov polako i tiho, ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi kažu da sam don Quijote...al to je neka.. sasvi sporedna stvar.
...tek u jesen otkriju se boje krošanja... sve su slične u ljeto zeleno, naposljetku ti si dobro znala tko sa ja.. čemu suze lijepa ženo...
...hej, čudne staze do uspjeha, čvrsta vjera u drugove, sve je to varljiva stvar. i sad ako postoji utjeha, ja nisam praštao dugove i svakom sam vratio isto bar...
...PUSTI SVJETLA ODUZI GAS, SMIJEŠNIH STVARI SE BOJIMO. OSLIŠ DA NETKO PITA ZA NAS, KO'DA NE POSTOJIMO. STAVI MISLI U PRAZAN HOD, STRESI ZVIJEZDE KO DUDOVE...I SANJAJ!!!
...možda i nisam neki biser, al sam barem svoj režiser, sam za sebe smišljam zaplete i kraj, koristeći uglavnom tehniku slow motion..
...lome me vali, nose me struje, oseke sreća i tuge plima. šiba me nebo, bićem oluje,al još se ne dam i još me ima..
...u jutra rana, plaše me sjenke minulih dana. sječanja mutna ko laži, ko u snu. ipak se borim, ipak se nadam, sve manje letim sve više padam i sve su jače ruke što me vode ka dnu...
...rekoh joj.. ja sam samo tu da vrijeme brže proleti, ja nosim čizme skitnice, mene je teško voljeti...
...rijetko odlazim kući, a pišem još rjeđe, a slike su bljeđe i bljeđe pa lijepe potiskuju ružne. al nekad poruči piće i tako to krene, pa stignem u svatove njene. sve prave su ljubavi tužne...
...I PROTURAJU PRIČE DA SVE CURICE LIĆE, KAD JE ČAŠA PRI DNU. PA DOBRO, MOŽDA JEDNA NA DRUGU ALI NIKAD NA NJU..!!!!

Đ.B.