Marijan M. (43)

petak, 09.11.2007.

Kyoto - popodnevna tura

Od Tokija do Kyota trebalo nam je manje od dva i pol sata vožnje brzim vlakom shinkansenom.

Tamo smo upali u autobusnu turističku grupu agencije Sunrise Tours, a vodičkinja nam je bila Juki. Imali smo vremena za tzv. popodnevnu turu, traje oko četiri sata.

Juki

Kyoto je nekadašnja japanska prijestolnica, do 1868., kad je centar vlasti prebačen u Edo, odnosno Tokyo.
U Kyotu ima oko milju i pol stanovnika i navodno 1600 hramova, šintoističkih i budističkih.
Pa šta ćemo onda drugo razgledavat nego hramove.

Heian Jingu

Prvi je Heian Jingu, jedan od glavnih, napravljen 1895. godine kao imitacija carske palače u Kyotu. Vrata (torii) ispred ovog hrama jedna su od najvećih u Japanu.

Heian Jingu torii

Heian Jingu

Heian Jingu

Uz hram je veliki krasni park s jezerom, za odmorit dušu i tijelo.

Sanjusangendo

Sljedeći smo obišli budistički hram Sanjusangendo. Nije baš tak nacifran izvana, ali radi se o hramu još iz 13. stoljeća.

Glavna stvar je ipak unutra. Radi se o 1001 kipu bodhisattve Kannona. Majke mi, to izgleda impresivno.
Zabranjeno je fotografiranje, al' nisam mogao izdržat da ne okinem par snimaka iz ruke.

slike su malo našrek...
ovak to izgleda kad se normalno snimi:

Sanjusangendo - 1001 Kannon

Zbilja impresivno, jelda...

Juki nas je dalje odvela u hram Kiyomizu-dera na brdu iznad Kyota.

Mala je gužvica na putu prema gore...

Kiyomizu temple

Ovo je, kaže Juki, donedavno bilo naposjećenije mjesto u čitavom Japanu.
Sad više nije, pobijedio ga je tokijski Disneyland.

Kiyomizu

Kiyomizu

Kiyomizu

Nakon šetnjice gore se može i popit pićence u ugodnom društvu...

...a onda se ritualno isprat s vodom od svih grijeha...
Hram je ime dobio po vodopadima u blizini, a doslovni prijevod imena Kiyomizu znači 'čista voda'...
Dakle, pročišćavanje tijela i duha je u svakom slučaju preporučljivo...
I onda tako pročišćen natrag u brzi ritam svakodnevnog radnog okruženja... Joj...

- 12:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 06.11.2007.

Tokyo - ljudi, građevinarstvo i kulinarstvo

Prošlo je već deset dana od povratka iz Japana, a još ništa turističkih fotki nisam spustio na blog. I inače mi nije lako kad se vratim s dobrog putovanja, na kojem fotoaparat radi prekovremeno, sve to iskrcat na blog, a sad pogotovo, jer trebalo je napravit selekciju između petstotinjak fotki. Ali uspio sam nekako, pa evo nakon hostesa i vozilica sa sajma napokon i prave fotoreportaže iz Japana.
Inače, tokijske slikice skupljene su na uobičajenom mjestu, na Photobucket online albumu.

Slijedi jedan jako dugačak post, najduži u povijesti mog blogarstva.
Otkud početi. Možda s aerodroma Narita. Neće moći. Nisam ga slikao.
Al' zato imam lijep pogled na Tokio odozgora. S vidikovca na Mori Toweru (238 m) na Roppongi Hillsu. Gore vas puste za 1500 jena, ak ste student za 1000, a djecu za 500 jena. Tečaj je za mojeg boravka bio 1 euro = 156 jena, dakle gore ste za manje od 10 eura. Isplati se.

Ono ispod mene je Ajfelov, pardon,Tokyo Tower. Napravljen je 1958., kao kopija Ajfelovog, visok je 332 metra. I na Tokyo Toweru su 2 vidikovca, također nisu skupi (860 i 600 jena) s obzirom na pogled.

A pogled s Mori Towera je sljedeći:

Sve to kaj se vidi je Tokyo. 12 i pol milijuna stanovnika na hrpi. Navodno najveći grad na svijetu. Ak i nije, bit će za šest-sedam godina. Pročitao sam negdje u novinama da se predviđa da će Tokyo 2015. imat prek 25 milja stanovnika. Prejebeno.

Kad smo već počeli, ajmo dalje s pregledom građevinarskh pothvata.

Mori Tower odozdo

Tokyo Tower odozdo

...u toj betonsko-čeličnoj džungli ima i nešto zelenila...

...ima čak mora i rijeka, al' ne bih se baš kupao tu...

malo tradicionalne arhitekture

Meiji Jingu
Šintoistički hram usred Tokija posvećen caru Meijiju i carici Shoken

Posjetio sam još jedan hram - Senso-ji, u Asakusi. Ovaj je budistički, posvećen bodisatvi Kannonu.

Nakon kratkog pregleda nebodera i hramova, slijedi šetnjica Tokijom i upoznavanje ljudi i običaja...
Bez puno priče, po principu skitam se i snimam...

Prvo Akihabara s elektronskim dućanima i maid-kafićima...

Vure po 3000 jena

What a fuck...
Nakon nekog vremena čuđenje je nestalo i shvatio sam da se to ovak ovdje nosi...

o jes, čak i muški...

pankeri

ovakva moda tjera te da zapjevaš od muke...

...ili odeš na pivicu u birc gdje se konobarica oblači kak ti želiš,
ali ne poslužuje pivo prije 6 popodne, mamicu joj....

Ovo gore je plac u Asakusi (ispred hrama Senso-ji), mjesto za preporučit za šoping ili isprobavanje domaćih specijaliteta...

djevojčica u kimonu...slatkica mala...odmah sam poželio i svojim curicama nekaj takvog kupit...

svadbeno slikavanje kod hrama Meiji, svi su mi nekakd preozbiljni i namrgođeni...

Ajmo dalje...
Takeshita street u kvartu Harajuku... Nešto ko naša Konjščinska...

roba za ljudove...

...i roba za cuckove...

Slijedi Shibuya...
navodno zabavna četvrt...
ovđe se nosi visoka moda i buja noćni život...

mala gužva na križanju

Patchinko bolesnici

suvenirnica

Inače, za suvenire je super dućan Oriental Bazaar. Ulica Omotesando. Inače je tamo sve puno dućana s poznatim markama. Mene je osim suvenirnice oduševila robna kuća na pet katova, a sve za djecu. Joj, da su moje Petra i Josipa ovo vidjele...

Šoping centara inače ima ko kenje. Dok su neki svršavali zbog silne elektronike i odjeće, meni se svidio Ginza Food Garden, u sklopu najveće robne kuće u Ginzi.

Tamo smo našli i možda najskuplju govedinu na svijetu. 600 grama za 15.750 jena. Skoro 100 eura. Kila dakle košta oko 166 eura. U čemu je tajna. Kravetina dolazi s posebnih farmi na kojima krave između ostalog masiraju i daju im piti pivo. Na takav život ne bi se požalio nijedan čovjek, a kamoli krava. Ne znam kak ih na kraju likvidiraju, jel isto nekom nježnom metodom...

Ova govedina dobar je uvod u sljedeće poglavlje tokijske priče.
Hrana???
Zaslužuje zaista tri upitnika, jer mnogo puta nisam imao pojma kaj jedem. Al' s obzirom da sam iz porodice humanusa žderitisa, sve sam probao... I preživio sam... Čak sam i dobio koju kilicu...

Kolega iz Srbije sa svojim lunch paketom

Ovo su navodno jegulje. Navodno...

Moja porcija

Nije loše, ali ipak sam okus morao isprat s pivom. Dva, tri, četiri...

Sa štapićima baratam ko samuraj, mogu i operacije izvodit

Smješak je iskren. Nakon što sam popio vrući sake i ledeno pivo, sve sam mogao jest...

Čak smo i sami kuhali, u Maimonu na Roppongiju...

Posljednja japanska večera. Restoran Shabuzen. Specijaliziran za shabu-shabu.

Nije to ona skupa govedina

Dakle, da zaključim - dobro se jelo...

Naravno da se i dobro pilo. Japanska piva, bar ona koja sam probao, odlična su...

Što još ne spomenuh. Prijevoz po Tokiju?

Najjebolji je metro. I jeftin je.
Ni taksiji nisu skupi, ali ima dosta glupih starih taksista koji ne znaju beknut engleski, a dosta njih ne zna čak niti latinično pismo, pa se mo'š jebat kak ćeš mu objasnit kud želiš ić. Ako uopće znaš kud želiš ić. Ja i moja ekipa imali smo sreće jer smo stalno furali neke prevoditeljice s nama, to nam je spasilo život. Inače bi bili izgubljeni u prijevodu.

Dosta Tokija. Sjedoh u Shinkansen, superbrzi i superskupi vlak te krenuh prema jugu.

A kud idemo? Prijevod molim.

Hvala. Ajmo u Kyoto. 450 km. Dva i pol sata.
Novi post za dva i pol dana...

- 15:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

Japan - Tokyo Motor Show - vozilice (jer ste vi to tražili)

Ipak ću pokazat slikice nekaj auta, da ne ispadne da sam bio na Motor Showu samo slikat komade.

Evo najprije ona dječja kolica, koja spomenuh u prvom 'japanskom' postu.

A sada, auti...

Nissan Pivo2 i Nissan GT-R, prvi na struju, drugi na visokooktanski benzin

Nissan Pivo2 - nije auto toliko lijep, ali ima krasno ime...

...samo ne znam kud bi stavio gajbu piva?

Nissan GT-R zguza... Nice butt, bejbi...

Evo još Nissana - Round Box... Nit je round, nit je box...

Nissan Intima - mo'š si sjedalo izvadit za po doma

Kaj je ovo? Suzukijeva soba na kotačima. A čemu služi?

U sobu utrpaš malog Pixyja, pa ga prevezeš nekamo, onda ga izvadiš pa se s njim preseravaš po pješačkoj zoni

Ima i Toyota nekaj slično. Zove se i-Real

Evo jedan Suzuki za vozit se po blatu

iza se može metnut i motorin...

...npr ovakav, kad ga naprave za 50 godina

Japanski zmaj - Mitsuoka Orochi, još neviđeno u Europi

bilo je i bjelačkih auta, npr. Audi metroproject quattro, odnosno budući A1

ja bih radije BMW-ovu konceptnu Jedinicu s legendarnom oznakom tii

Netko je pitao za novu Mazdu6. Evo je. Već viđeno, čak štoviše već voženo. Uskoro i u Rvackoj.