Slučajevi Ruže Tomašić i Zdravka Mamića: Kuda ide Hrvatska?

Autor: Ljubo R. Weiss

Izvor: SEEbiz
Virovitica.net

Datum objave: 17.03.2013.

KOLUMNA - Ovih dana i noći svjedoci smo kako maršira brigada koja tjera strah u kosti: jednoj pripadnici brigade, saborskoj zastupnici Ruži Tomašić smetaju gosti u Hrvatskoj, drugom brigadisti Zdravku Mamiću, nogometnom djelatniku, smetaju oni s miješanim krvnim zrncima odnosno oni koji vrijeđaju hrvatski um i hrvatski mozak!

Prve izjave pale su na proslavi obljetnice HDZ-a u Slatini, samo četrdesetak kilometara od Virovitice, u Virovitičko-podravskoj županiji, druge javno, preko radio stanice Soundset. Eh, Ruža i Zdravko, krasan su par… mogu uhvatiti jedno drugo ispod ruke i na čelo kolone! To su naši borci za pravednu hrvatsku stvar, to su naši dični domoljubi, kakvih nije bilo ni 1991.!

Primitivno, prostački, divljači, šovinistički…čak i maštovito: „On (dr. Željko Jovanović, napomena autora) jednostavno ima u sebi krvna zrnca koja pretežu na ono da mrzi sve ono što je hrvatsko … kad te pogleda, iz njegovih očiju šiklja krv, vidjeli ste da njegov osmjeh nije prirodan kao vaš. Vidite samo očnjake koji su spremni za klanje!!“ Ove rečenice ne mogu ni u slikovnicu za djecu, jer to onda ne bi bila slikovnica, već horror udžbenik, štivo za zločestu djecu kojoj više ne bi pričali o baba-rogi nego o ministru Jovanoviću, s očnjacima spremnim na klanja!!

I kao da mi vrag nije dao mira, preksinoć, u petak 15. ožujka 2013. bio sam u Kazalištu Virovitica slušati što nam donosi od novih političkih ideja Domovinski stožer sa Zavjetom za Hrvatsku, i zastupnik Stožera umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. Popričao sam kratko s umirovljenim admiralom, imam dojam da zna podosta o geopolitici i strategiji, razumije neke međunarodne relacije, čak i Izrael, ali…

Što da sada zaključim?? Kako sam i ja po krvim zrncima samo gost u Hrvatskoj, kao i ono malo preostale srpske starčadi, ponešto Talijana, Roma, Čeha.. što nam preostaje nego po tko zna koji puta u zadnjih stotinu godina pogledati prema koferu i skloniti se da bi Hrvati imali više mjesta! Jer, Ruža nedvosmisleno kaže, ovo je država samo za Hrvate. Dakle, čekam objavu listu gostiju u Hrvatskoj, pa da po sugestiji bivše kanadske policajke, koja se vratila u Hrvatsku da muti vodu, otputim se na sigurno. Meni to neće biti ni teško jer još sam jednom nogom u Beču, a kako to obično biva danas sa Židovima, na nekom izraelskom aerodromu naći će se kakav transporter, a potrebna su najviše dva: naime, samo 532 stanovnika Hrvatske izjasnilo se Židovima u popisu stanovništva 2011.! Lista gostiju zvat će se „Tomašićkina lista“, lista po ženi koja bi, o gle vraga, i u Evropski parlament, na listi HDZ-a. Dakle, policajci, bivši obavještajci, umirovljeni admirali i generali… tu su da nas oslobode „pljačke, rasprodaje i općeg i uništavanja naše domovine od strane sadašnje i bivše vlasti“, kako piše u pozivu Domovinskog stožera.

O, koje li amnezije!?? Pa nisu li upravo HDZ i kanadska grupa (čast izuzecima) bili ti koji su osamostalili Hrvatsku i vladali od 1991. najmanje 17 godina Lijepom našom!???

„Znamo se demokratski obračunati s našim izdajnicima!“ kaže se, pored ostalog, u proglasu Zavjeta za Hrvatsku! Tko su izdajice, umirovljeni admirale Lošo???

A što reći o kabadahiji Zdravku Mamiću?? Prvo mi napamet pada pitanje koliko je prosječnom hrvatskom građaninu potrebno da prepozna oko sebe – osobu s teškim psihičkim poremećajima??? Skidati se do pasa pred novinarima, vrištati NEĆEŠ TI RAZBOJNIČE, MUČKO ĐUBRE, s vremena na vrijeme organizirati performanse pred uključenim TV kamerama, kakvih nema, pretpostavljam, ni u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču - to radi Mamić! Što taj gospodin debelih konta, s mogućnošću da angažira čak pet skupih odvjetnika, treba još učiniti da ga se malo duže drži u istražnom zatvoru i propita, u skladu sa zakonima i dobrim običajima, naime, pita što je do sada i na koji način on dao Hrvatskoj koju tako silno voli, on, Dinamo, i Hrvatski nogometni savez koji je samo ispostava Zdravka Mamića i njegovih debelih konta. Koliko je poreza do sada s tih konta stiglo u državnu kasu??, I eno, ga, već je na slobodi, kesi nam se svima u lice, eto, on borac koji je, čujem, protiv Vlade i sustava… I zato ga, o mili Bože, kažnjavaju…

A tu treba reći i jednu olakotnu okolnost za Zdravka Mamića: naime, nitko kao Kukuriku koalicija nije pokopala u kratkom vremenu nade „poniženih i uvrijeđenih“, kao vlada Zorana Milanovića, pa i njen ministar dr. Željko Jovanović. Jer, kako to narod dobro komentira: nemoj poći isušivati nogometnu močvaru, ako to ne uradiš odmah, energično i pošteno, ako nemaš kuraže da budeš dosljedan! Jer, nakon gromoglasnih najava, taj isti ministar se nađe u istoj loži s Mamićem, na utakmici, taj isti ministar vježba mišiće na nastavnicima i sveučilišnim profesorima, bez pardona, a u Dinamo šalje – sportske inspekcije.. Nije mi ni na kraj pameti braniti motivatora HDZ-a, vulgariju i onoga koji prebrojava krvna zrnca, kao da se nismo jednom uvjerili kamo to vodi i odvodi, onoga koji uoči nogometne utakmice sa Srbijom stvara naelektriziranu atmosferu, onoga koji doziva, zajedno s Ružom Tomašić, ratna vremena. Što možemo očekivati na stadionu na Maksimiru nakon svega, nego rasističko i neoustaško skandiranje, koje se neće dogoditi prvi puta…: ZA DOM (sjever), SPREMNI (istok)… UBIJ SRBINA, UBIJ SRBINA!!!(grupice na sjeveru i na drugim dijelovima stadiona).

To nije moj Dinamo, to nije Maksimir na koji sam dolazio kao navijač Dinama od svoje šeste godine! Umjesto maksimalnog mira, tamo imamo divljaštvo, a za to divljaštvo odgovoran je, pored ostalih, upravo Zdravko Mamić - nezamjenljivi! Jer, valja nam citirati članak 325. Kaznenog zakona RH: „Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava, na javnom skupu ioli na drugi način javno potiče ili u javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu na rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine!“

Nikada u povijesti Hrvata kao sada, nije potrebnija sloga, zajedništvo, okupljanje svih stvaralačkih snaga da se spasi što se spasiti dade. Vrlo dobro je da i jedna i drugi, Ruža i Zdravko, nailaze na otpor razumnih ljudi u Hrvatskoj, da su njihove užasavajuće izjave naišle na osudu mislećih ljudi ovog društva. To i jest stvar Hrvata i Hrvatske, a ne gostiju – mi možemo samo reći da nas je strah brigade koju vode Ruža i Zdravko, lijepi par, ali uvjeren sam da će razum prevladati a pravna država konačno, i pored pet odvjetnika, pokazati da zakoni nisu mrtvo slovo na papiru. Jer, poštenim ljudima najčešće ne treba nijedan odvjetnik, on i njegov častan rad najbolji su odvjetnik, ma kakva optužnica bila.

Ruža i Zdravko, naravno, nisu lijepi par i nisu primjer za Hrvatsku, posebno za mlade, za Hrvatsku koja bi za koji mjesec KONAČNO trebali biti dio europske zajednice naroda i država. A ako je više onih koji misle da su Ruža i Zdravko lijepi par, onda poručujem Angeli Merkel:

„Spasite nas, goste u Hrvatskoj, monitoringom i nakon 1. srpnja 2013, jer ako smo tako dugo u predsoblju EU, budimo sve dok ne pokažemo da pravna država uistinu funkcionira jednako prema domaćima kao i prema „gostima“! A ona dva zrakoplova-transportera u Izraelu, za svaki slučaj, neka budu pripravna.

Jer, nije samo riječ o Ruži i Zdravku, riječ je o tome što će biti s ovom Hrvatskom??

Nezavisne Novine
Mondo.RS

Pozdravljamo najavu Ministarstva uprave Republike Hrvatske da će preimenovati sve ulice koje nose ime visokog ustaškog dužnosnika i književnika Mile Budaka te naziv ulice 10. travnja, a kakvih ima u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Virovitici, Pagu, Pleternici, Komiži, Lovincu, Jasenici, Klakaru i Pakoštanama. Margelov institut i Centar za društvena istraživanja dr. Branko Horvat iz Zagreba provelo je protestnu akciju na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust 27. siječnja 2010. godine, kada je slijedom toga Mjesnom odboru "Hrvatskog književnika Mile Budaka" u Zagrebu morao biti vraćen naziv koji je on nosio do 1991. godine po slovenskom antifašističkom pjesniku Otonu Župančiću. Taj Mjesni odbor usred glavnog grada Hrvatske punih 20 godina nosio je ime po notornom ustaškom zločincu bez otpora bilo koga kao i samih stanovnika koji su to tolerirali. Grad Slavonski Brod odbio je 2011. godine promjeniti ime ulice Mile Budaka. Posebno je mučno da su u gradovima kao što su Slavonski Brod, Vinkovci i Virovitica gdje su u potpunosti uništene sinagoge, pravoslavne crkve, a ljudi masovno odvođeni u koncentracijske logore, kao i u gradu Pagu na istoimenom otoku gdje je 1941. godine bio Ustaško koncentracijski logor Slano i Metajna za Židove i Srbe kočili ustaški nazivi. Godinama smo prozivali sve vlasti da se takvo stanje ne može tolerirati. Ne iznenađuje nas otpor stanovnika tih ulica koji ne žele promjenu tih naziva pravdajući isto financijskim izdatkom promjene osobnih dokumenata, koji su sve do sada prihvaćali takvo stanje, budući da niti jedna inicijativa promjene naziva ulice nije došla od samih stanovnika tih ulica. Dakle, stanovnici tih ulica šutjeli su i pasivno prihvatili ustaške nazive koje su im nametnule gradske i općinske uprave, a sada kad im država te iste nazive ulice uklanja, sada ih to smeta iz razloga plaćanja promjene osobnih dokumenata. Međutim, poručujemo im, da je previše srpska i židovska zajednica krvlju platila ustaško divljanje 1941-1945. da bi danas netko slavio zločinca Milu Budaka kao hrvatskog književnika ili memento na uspostavu zločinačke NDH u formi ulice 10. travnja. Gnušamo se na takva opravdanja onih koji su za ostanak tih naziva i smatramo to uvredom za židovsku, srpsku i romsku zajednicu i sve žrtve fašističko-ustaškog terora. Također osuđujemo sve one odgovorne ljude koji su sjedili u gradskim i općinskim poglavarstvima i dva desetljeća podržavali takve sramotne nazive. Smatramo da se ustaše u Hrvatskoj konačno trebaju smjestiti u ropotarnicu povijesti tamo gdje im je i mjesto.

Za Margelov institut,

Alen Budaj, direktor

Šizofreno je i nemoguće razdijeliti osobu MILE BUDAKA kao književnika po vokaciji od ratnog zločinca MILE BUDAKA, kakvim ga je proglasila hrvatska država i hrvatski narod, te kakvim ga pamti suvremena historiografija, pa je stoga još više nemoguće i sramotno da u zemlji koja je bila žrtvom ustaškog terora da hrvatske ulice nose ime drugog čovjeka tzv. NDH zamjenika Ante Pavelića u svojstvu ustaškog doglavnika. Prononsirani hrvatski fašist, najistaknutiji ustaški ideolog i najglasniji zagovornik genocida nad Srbima, osuđeni ratni zločinac ne može u antifašističkoj Hrvatskoj doživljavati počasti i poštovanja.

USTAŠKA KARIJERA MILE BUDAKA

˘ 1932. godine odlazi u emigraciju u Njemačku i Italiju te se priključuje ustaškom terorističkom pokretu Ante Pavelića.
˘ 1932. godine u Berlinu je šef ustaškog ureda do 1934. godine.
˘ 1934. godine u Njemačkoj dne. 6. svibnja Ante Pavelić imenuje ga za zasluge u ustaškom pokretu “poglavnim doglavnikom”.
˘ 1935. godine dne. 10. siječnja ustaški poglavnik Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji.
˘ 1938. godine vraća se u Hrvatsku te zajedno sa Slavkom Kvaternikom organizira ustaški pokret te postaje njegovim glavnim ustaškim političkim ideologom.
˘ 1941. uoči proglašenja fašističke tvorevine NDH dne. 12. travnja imenovan je predsjednikom privremenog Hrvatskog državnog vodstva.
˘ 16. travnja 1941. postaje ministar bogoštovlja i nastave u prvoj Vladi NDH do 2. studenog 1941. godine.
˘ 1941. godine drži huškačke protusrpske, antisemitske i antikomunističke govore na ustaškim skupštinama i na Radio Zagrebu, a koje redovito prenosi ustaška štampa. Čuvena Budakova rečenica bila je i “Bješte srpske psine preko Drine” te pozivi na masivno nasilno pokatoličavanje Srba, pozivima za njihov genocidni progon i fizičku likvidaciju.
˘ 4. lipnja 1941. godine potpisuje “Zakonsku odredbu o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda”.
˘ 1942. godine član je po Paveliću ustanovljenog Hrvatskog državnog sabora.
˘ Od kraja 1941. do 23. travnja 1943. godine poslanik je tzv. NDH u Berlinu.
˘ 23. travnja 1943. godine do 5. studenog 1943. ministar je vanjskih poslova u Vladi tzv. NDH.
˘ 6. svibnja 1945. godine bježi iz Zagreba, ali su ga britanske vojne vlasti 18. svibnja 1945. uhitile u austrijskom Rosenbachu i izručile, te je osuđen na smrt u Zagrebu kao ratni zločinac i pogubljen temeljem sudske presude 7. lipnja 1945.

IZJAVE MILE BUDAKA:

˘ Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo prevesti u katoličku vjeru i tako ih pretopiti u Hrvate.
˘ Nije pametan onaj tko je pametan, već je pametan onaj tko je Ustaša!
˘ A što se tiče Srba koji ovdje žive, to i nisu Srbi nego dotepenci s istoka, koje su kao trhonoše i ostale sluge doveli Turci. Oni su ujedinjeni samo pravoslavnom crkvom, a mi nismo uspjeli da ih asimiliramo. Međutim, neka znaju, da je naša lozinka: 'Ili se pokloni ili se ukloni'!" - Vukovar, 8. lipnja 1941.
˘ Ovo mora biti zemlja Hrvata i ničija druga. Nema metoda koje ustaše neće upotrijebiti da ostvare taj cilj, da učine ovu zemlju hrvatskom i očiste je od Srba. - Novi list, lipanj 1941.
˘ Židovi po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, športskog i kulturnog života hrvatskog naroda uopće, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu. – Rasno zakonodavstvo NDH.