Zagreb, 20. 06. 2011.

„Povedoše nas do šume, ondje nas gušeći plinom, strijeljajući i spaljujući. Stoga našu buduću braću molimo nek kazne naše ubojice.
Svjedoke naših stradanja što i danas žive u okolici još jednom molimo nek naše ubojstvo razglase po cijelome svijetu.“

Natpis na spomeniku nacističkog logora Chelmno u Poljskoj


Kao osoba koja je u ljeto 2004. godine locirala, prikupila dokumentaciju i prijavila slučaj ratnog zločinca Milivoja Ašnera Simon Wiesenthal Centru, predstojnika Predstojništva ustaškog Gradskog redarstva Grada Požege, Ispostave MUP-a NDH Župskog redarstva Velike župe Livac-Zapolje, koji je u periodu od 1941. do 1942. godine odgovoran za progone, mučenja, pljačku, zatvaranje u gradski zatvor te deportacije u koncentracijske logore na stotine Židova i Srba te Hrvata komunista i ostalih slobodoljubivih građana Požeške kotline, izražavam duboko žaljenje u svoje i u ime organizacije koju predstavljam, ali i u ime preživjelih žrtava i onih koji njegovo privođenje pred lice pravde nisu mogli dočekati.

Smrt Milivoja Ašnera, ustaškog zloglasnog požeškog šefa policije koji je u Požegi na najbrutalniji mogući razriješio tzv. „židovsko i srpsko pitanje“ za njegov bijeg iz Hrvatske 2004. godine u Austriju i neprocesuiranje izravno optužujem čitav hrvatski establišment, poglavito pravosuđe i diplomaciju, koja do 2011. nije izvršila nikakav pritisak na Austriju, dočim ga je ta superzaštitnica nacističkih zločinaca svim silama držala sigurnim od progona i zatvora. Bio sam prvi koji je kao najobičniji hrvatski građanin i prije hrvatskih državnih organa pozvao austrijskog predsjednika Fischera da izruči Ašnera hrvatskom pravosuđu, na što se ovaj oglušio. Zločinac je umro nekažnjen, ali ne kao običan građanin već kao ubojica na slobodi. Oni koji 2004. godine u Hrvatskoj nisu mrdnuli ni prstom, a mogli su da spriječe njegov bijeg, sudionici su njegovog zločinačkog poduhvata, jer su omogućili zločincu da se spasi bijegom.

Slučaj Milivoja Ašnera dokazuje da pravde na svijetu nema, da ratni zločinci više od 60 godina hodaju nekažnjeno i uživaju gostoprimstvo i zaštitu jedne članice Europske unije kao što je to Republika Austrija. Ovo je dokaz da ratni zločini iako po međunarodnim konvencijama ne zastarijevaju oni padaju u zaborav nakon izvjesnog vremena jer ne postoji političke volje da se isti procesuiraju. Svjedoci smo ogromnog angažmana hrvatske diplomacije i pravosuđa u slučajevima generala Zagorca i bivšeg premijera Sanadera kod austrijskih vlasti, dočim je slučaj Ašner potiho stavljen Ad Acta. Smrću Milivoja Ašnera hrvatskim i austrijskim vlastima pao je kamen sa srca ali je suodgovornost za zločine koji je isti počinio, ostala na njima jer ga nisu priveli ruci pravde.

Alen Budaj, v.r.

Peta međunarodna konferencija o Jasenovcu
24-25. svibnja 2011
B a nj a L u k a

D E K L A R A C I J A
PETE MEĐUNARODNE KONFERENCIJE O JASENOVCU,
POSVEĆENO GENOCIDU POČINJENOM NAD SRBIMA, JEVREJIMA I ROMIMA TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA U tzv. NDH

1. Peta međunarodna konferencija o Jasenovcu,

- Polazeći od činjenica da se u današnjoj Republici Hrvatskoj namjerno i sustavno zatire sjećanje na genocid koji su vlasti kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, koja je uključivala i područje današnje Bosne i Hercegovine, posebno muslimane prozvane "cvijećem hrvatskog naroda", tijekom Drugog svjetskog rata počinile nad Srbima, Židovima, i Romima;
- Imajući u vidu da se u hrvatskim javnim glasilima i kvazi historiografskim radovima ne samo prešućuju nego i radikalno umanjuju žrtve ovog genocida, naročito u Jasenovcu i njihov broj svodi na samo 40.000 ubijenih Srba, Židova i Roma, kao što je to, u svojstvu povjesničara , činio i prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman;
- Imajući na umu da se ustaše kao počinitelji zločina genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, uključujući i Antu Pavelića, danas u Hrvatskoj od strane veoma utjecajnih i veoma pristranih predstavljaju kao borci za nacionalno oslobođenje i neovisnu Hrvatsku na tzv. temelju povijesnog i državnog prava hrvatskog naroda;
- Budući da povijesni dokazan genocid nad srpskom, židovskim i romskim narodom nikada nije bio predmet primjerene političke osude ni u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji ni u današnjoj Republici Hrvatskoj i da hrvatski narod nikada nije prihvatio odgovornost za genocid koji je u njegovo ime počinjen, kako je to inače učinio njemački narod za holokaust koji su u njegovo ime izvršili nacisti, a da ni Rimokatolička crkva nije osudila zločine genocida u NDH kao što je osudila zločine na drugim europskim stratištima u Drugom svjetskim ratu i ispričala se zbog sudjelovanja nekih njenih predstavnika u njima;
- Budući da vlasti Narodne odnosno Socijalističke Republike Hrvatske, kao federalne jedinice u okviru FNRJ odnosno SFRJ, i današnje Republike Hrvatske, kao neovisne države, nikada nisu ponudile i isplatile obeštećenje žrtvama genocida i njihovim potomcima;
- Budući da stratišta na kojima su žrtve ovog genocida bile mučene, masakrirane i ubijane i masovne grobnice u koje su bacane i bez dužnog poštovanja i primjerenog obreda pokopane, do danas nisu na valjan način obilježeni i zaštićeni;
- Budući da su Ante Pavelić i mnogi njegovi doglavnici po okončanju rata pobjegli iz Nezavisne Države Hrvatske, koristeći tzv. pacovski kanale, uključujući i pomoć pojedinih vatikanskih klirika i prelata, te da mnogima od njih nije suđeno u zemlji, što bi hrvatski narod dovelo do priznanja nepojmljivih zločina počinjenih u njegovo ime i moralnog prosvjetljenja i pročišćenja;

2. imajući sve to na umu, Peta međunarodna konferencija o Jasenovcu zaključuje:
- Da su zločini ustaša nad Srbima, Židovima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj smišljen i planiran genocid, onakav kakav je definiran Konvecija o sprečavanju i kažnjavanju genocida, usvojenom od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 9. prosinca 1948. godine;
- Da je prilikom provedbe ovog genocida samo u jasenovačkom sustavu hrvatskih koncentracijskih logora za istrebljenje Srba, Židova i Roma i neistomišljenika mučeno, pljačkani, silovano i potom ubijano od

- Strane Hrvata ustaša: 700.000 Srba ,23.000 Židova i 80.000 Roma, jedino zbog toga što su pripadali drugom narodu, vjeri ili rasi;
- Da je Nezavisna Država Hrvatska bila jedina zemlja tijekom Drugog svjetskog rata u kojoj su postojali koncentracijski logori za istrebljenje djece u Staroj Gradišci, Jasenovcu, Uštici, Jablancu, Jastrebarskom, Rijeci kod Jastrebarskog, Gornjoj Rijeci kod Križevaca i Lobogradu i da je u njima prema nepotpunim istraživanjima stradalo 42.791 srpsko dijete ,5.737 romske djece i 3.710 židovske djece,
- Da je zločin genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj po svojim razmjerama najbliži holokaustu koji je u nacističkoj Njemačkoj izvršen nad Židovima;
- Da je tijekom provođenja ovog genocida veliki broj Srba bio prinuđen da, zarad spasa golog života, promjeni svoj nacionalni i duhovno-povijesni identitet te se odrekne svoje pravoslavne vjere i pod prisilom i smrtnom prijetnjom prihvati katolicizam;

3. polazeći od ovih zaključaka, Konferencija zahtijeva:
- Da Republika Hrvatska, kao država hrvatskog naroda, odlukom svojih najviših organa, prihvati povijesnu i svaku drugu odgovornost za genocid nad Srbima, Židovima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, uključujući i područje Bosne i Hercegovine;
- Da se na dostojan način obilježe i obezbijede sva mjesta zločina genocida i čuva uspomena na njegove mnogobrojne žrtve;
- Da se u cjelini sačuva i održava kao spomenik žrtvama jasenovački kompleks koncentracionih logora za istrebljenje Srba, Židova i Roma;
- Da se utvrdi i provede program zaštite i uređenja Spomen-područja Donja Gradina, koji je nastavak projekta o uređenju Donje Gradine iz osamdesetih godina XX vijeka;

- Da se u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj i Republici Srbiji odredi isti dan u znak sjećanja na žrtve genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - Srbe, Židove i Rome;
- Da se utvrdi i u razumnom roku isplati pravična odšteta žrtvama ovog genocida i njihovim potomcima od strane Republike Hrvatske.
Konferencija očekuje da međunarodna javnost, posebno države antifašističke koalicije Drugog svjetskog rata, podrži ovu Deklaraciju o genocidu Nezavisne Države Hrvatske, kako bi ona, nakon sedamdeset godina čekanja, ugledala svjetlost dana.

Banja Luka, 2011/5/25.

Margelov institut institut sudjelovao je kao gost promatrač na ovoj konferenciji.