CENTAR ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA «DR. BRANKO HORVAT», ZAGREB

MARGELOV INSTITUT, ZAGREB

Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske,

Obraćamo Vam se kao vrhovnom vojnom zapovjedniku sa zahtjevom da zaustavite proces slanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u misiju koja uključuje djelovanje protiv suverene Velike Socijalističke Narodne Libijske Arapske Džamahirije.

Zapitajte se zašto je Rezolucija 1973 donesena bez sudjelovanja promatračkih timova, a na osnovu većinom medijskih izvještaja od kojih su mnogi naknadno bili demantirani? Zašto Afričkoj Uniji nije bilo dopušteno slanje promatračkih timova? Zašto je samo 9 zemalja Arapske Lige tražilo zabranu zone leta? Zašto Afrička Unija nije podržala takve akcije? Zašto su jedne od najmnogoljudnijih zemalja svijeta osudile postupanja NATO snaga i tražile zaustavljanje napada? I u konačnici, zašto je Rezolucija 1973 sročena tako da je podložna praktično svim tumačenjima? Imate li Vi odgovore na ta pitanja prije nego što pošaljete hrvatske vojnike u misiju?

Zašto je tako lako odobriti napad na suverenu zemlju, na njene stanovnike, infrastrukturu, na njenu budućnost, a zašto je bilo tako teško spriječiti pokolje muškaraca i djece u Srebrenici; pokolj invalida u Dvoru; masakr gotovo milijun muškaraca, žena i djece u Ruandi?
Želite li krv nevinih na Vašim rukama? Znate li da je u nedavnom napadu NATO snaga ubijeno troje djece i jeste li poslali izraze sućuti Libiji?

Saif Mohammed Muammar Gaddafi – rođen 30. siječnja 2010.
Carthage Hannibal Muammar Gaddafi – rođen 2. kolovoza 2008.
Mastura Humaid – stara 4 i pol mjeseca

Zapamtite dobro ta imena! Neka Vam budu pred očima imena te nevine dječice i njihova godišta kad budete trebali potpisati da hrvatski vojnici u ime takozvane demokracije aktivno na tlu Libije ili pak pasivno u vojnim centrima izvan Libije sudjeluju kod ubijanja djece i civila.

Republika Hrvatska ne smije biti dio zločinačke agresije na suverenu i još k tome prijateljsku zemlju. Nasuprot tome, Republika Hrvatska bi trebala na međunarodnom planu te kroz članstvo u NATO-u pokušati sve da pomogne Libiji. Nijedna međunarodna asocijacija, ma koliko ona velika bila nije vrijedna ugoržavanja vlastitog suvereniteta i istinskog prijateljstva. Želimo li se prodati za tuđe ekonomske i osobne aspiracije? Nijedna međunarodna asocijacija nije uspjela na pohlepi i tuđoj muci pa tako neće ni današnje.

Vrijeme je da Republika Hrvatska postane u punom smislu suverena i samostalna zemlja, a za to je potrebno da se odmakne od svoje prošlosti udruživanja sa zločinačkim elementima, a ne da nastavlja njegovati tu tradiciju.

Izgleda da su mnogi ovdje zaboravili da je Libija prva afrička zemlja koja je priznala Republiku Hrvatsku kad nam je bilo najteže, da nam je Libija prijateljska zemlja u kojoj su mnoge hrvatske tvrtke i u ovoj velikoj krizi imale posao. Libija je bila uz Republiku Hrvatsku, a sad je pitanje hoće li Republika Hrvatska biti uz Libiju.

U Zagrebu, 7. svibnja 2011.

Margelov institut,
Alen Budaj, direktor, v.r.

Centar za društvena istraživanja «dr. Branko Horvat»,
Prof. dr. sc. Svetozar Livada, predsjednik, v.r.

Vlada Republike Hrvatske
Trg svetog Marka 2
10 000 Zagreb
Ured predsjednice Vlade RH
n/r gđe. Jadranke Kosor, predsjednice

Zagreb, 7. svibnja 2011.


Poštovana i draga predsjednice Vlade gospođo Kosor,

Na Vašu intervenciju primili smo odgovore Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva kulture te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Odgovori su birokratski i nipošto nas ne zadovoljavaju jer su samo negativan odraz stanja državne administracije prema udrugama koje njeguju antifašizam. Državni tajnici se dopisuju s drugim državnim tajnicima, a naša Udruga malo od toga ima koristi.

Kako sam dobro upoznat s radom hrvatskih udruga koje njeguju antifašizam te onih koje su priklonjene lijevoj misli, njihov rad se ne potiče, ne potpomaže, čak niti simpatizira od strane nadležnih ministarstva. Kako su to jedine udruge koje njeguju autohtoni hrvatski antifašizam na kojemu je i nastala moderna hrvatska država nakon Drugog svjetskog rata te koji je dio izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske, bio bi red i dužnost da se takve udruge vrednuju na istoj razini kao i udruge proistekle iz Domovinskog rata, te da ih se sukladno tome i financira iz Državnog proračuna.

Birokratska i financijski svemoćna Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, koja kao da živi u zemlji Nedođiji jer ne želi i neće razumijeti da postoje udruge koje imaju 0,00 kuna na žiro-računu, nemaju vlastitih prostorija, niti imaju računalo da bi se uopće mogle prijaviti na natječaj, a o natječajima ne znaju ništa jer nemaju pristup internetu. Drugim riječima, bogate udruge uništavaju male i one tek u nastajanju i u tome im pasivno potpomaže državna Zaklada koja uz luksuzno opremljene prostorije i više nego dobre dobre plaće zaposlenika (čak je i papirnata galanterija za poštu na luksuznom papiru, kakav nema niti Ured Predsjednika Republike Hrvatske, niti Vlada) ogrezla u birokratizam i klijentelizam uz slogan “Važno je imati podršku” - doista daje podršku, no mi tu podršku više nećemo tražiti jer je ne možemo niti dobiti - budući da ne pripadamo u skupinu klijentelističkih bogatih udruga koje žive na izmišljenim projektima s visokim honorarima zaposlenika. Stoga nikako nije čudno da se opetovano već godinama s raznih strana traži trasparentnost trošenja novca nevladinih organizacija iz Državnog proračuna.

Kako znamo da su nevladine udruge u principu neprofitabilne, zanimljivo je primjetiti da te velike bogate udruge imaju zaposlenika više nego li proizvodna poduzeća, a da ne primaju tolika novčana sredstva, niti plaće, sumnjam da bi se itko od njihovih funkcionera više bavio invalidima, slijepima i bolesnima, kada bi svoj posao morali obavljati u vidu čistog volonterizma. Za razliku od njih naša Udruga nema zaposlenih, već prema Statutu Udruge direktor i glavni tajnik svoj posao obavljaju isključivo volonterski.

Na Komemoraciji u Jasenovcu 17. travnja 2011. godine spomenuli ste u službenom govoru da će Vaša Vlada sudjelovati u borbi protiv revizionizma, što je bilo lijepo za čuti. Vama na znanje, naša Udruga izdala je dvije publikacije široko prihvaćene od čitatelja na tu tematiku. Prva je “Magnissimum crimen – Pola vijeka revizionizma u Hrvata” koja se bavi novim stalnom postavom JUSP Jasenovca (2008), a prošle godine tiskali smo studiju pod nazivom “Sociologija hrvatskog revizionizma”. No, željeli bismo da se te Vaše riječi o podršci Vlade u borbi protiv revizionizma i ostvare te da sukladno njima dobijemo financijsku potporu za redovan rad u 2011. godini, jer smo jedina nevladina organizacija koja se bori protiv povijesnog revizionizma te na taj način zasigurno možemo biti partner Vladi Republike Hrvatske na tom polju. Biti ću slobodan pozvati Vas na jednu od slijedećih promocija naših knjiga da se pobliže upoznate s onim što radimo, a to je aktivna borba protiv povijesnog revizionizma što je postao rak-rana našeg društva.

Da se vratim na Jasenovac u kojemu političari već godinama zbore lijepe prigodne riječi ali se malo toga u Hrvatskoj čini po pitanju čuvanja memorije Holokausta. Ta riječ je u nas iznimno jeftina i tek prigodničarska što je civilizacijska sramota. Osobno sam utrošio godine rada i truda da se žrtve Holokausta i genocida koji su počinili ustaše ne zaborave, pri tome nisam imao pomoć državnih struktura i pravosuđa. Međutim, šutnja društva, administracije koja je u službi povijesnog revizionizma te negiranje i revanšizam simpatizera poraženih snaga toliko je prisutna u društvu da je ono bolesno i da je potrebno “ozdravljenje” društva kao svojevrsna katarza kroz kakvu je prošao njemački narod. Hrvatsko pravosuđe omogućilo je ustaškom zločincu Milivoju Ašneru da me iz Klagenfurta progoni radi klevete, jer sam ga tobože uvrijedio nazvavši ga ratnim zločincem, titulom kakva mu i pripada od trenutka kad je razriješio židovsko i srpsko pitanje u Požeškoj kotlini 1941-1942. On je još uvijek na slobodi u Austriji zahvaljujući neučinkovitoj hrvatskoj policiji, pravosuđu i diplomaciji, o čemu sam izvjestio i Centar Simon Wiesenthal, čiji sam službeni istraživač od 2004. godine i s kojeg mjesta sam izvjestio o tome i Europsku Uniju koja prati napredak hrvatskog pravosuđa.

Vidio sam da je Vaš govor u Jasenovcu izazvao negativne reakcije u Srbiji s obzirom da ste Jasenovac uspoređivali s Vukovarom i Srebrenicom. Pošto ste porijeklom iz pakračkog kraja, negdašnje velike Požeške županije, požeško-pakračko-novskog trokuta koje su nastanjivali pretežno Vlasi grčkoistočne vjere (današnje srpsko pravoslavno stanovništvo) koje je putopisni pisac i kraljevski savjetnik na proputovanju 1872. godine Friedrich Taube prozvao Malom Vlaškom. Ta mogli ste kada ste već uspoređivali događaje iz 1941. s onima iz 1991. spomenuti i to, da je požeški kraj podpapučkih sela s većinskim srpskim stanovništvom još od vremena Marije Terezije (kada su dobili potpunu slobodu ispovjedanja svoje vjere 1753) proživio istu sudbinu 1941. i 1991, što je gorka i tužna istina. Nekad bogata srpska sela ostala su prazna ili gotovo poluprazna s većinskim staračkim stanovništvom koje danas živi izuzetno osiromašeno jer su 1991. opljačkani i nad njima je izvršen teror neviđenih razmjera, iako se radilo o civilnom stanovništvu. U nekim od tih sela koja su napuštena nećete više sresti ni vrapca pokućarca ta nema šuma ni šljivika gdje bi se gnijezdio jer su posječena radi pljačke.

Osobno sam kao četrnaestogodišnji dječak vidio guste stupove dima koji su se dizali nad popaljenim srpskim selima na Papuku 1991. godine, o tome se danas više ne govori, ali se govori svakodnevno o bosanskoj Srebrenici samo da bi se okrivilo Srbe preko granice u drugoj državi, dok se zločini nad Srbima u Hrvatskoj prikrivaju, no oni su se dogodili, a tome su dokaz i presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Nedavno je bivši Predsjednik Republike Hrvatske izgovorio javno svjedočanstvo o tome kako su sela u Zapadnoj Slavoniji (mislio je na požeški kraj) gorijela u tri smjene, no zato nitko odgovarao nije, što ne znači da se zločin genocida prema srpskom stanovništvu nije dogodio, što više podnesena je kaznena prijava na Županijskom državnom odvjetništvu u Požegi, i da postoji pravna država to bi već odavno bilo riješeno u korist žrtava, a zločinci ne bi hodali nekažnjeni ulicama naših gradova. Svjedok vremena prof. dr. sc. Svetozar Livada napisao je 2006. godine o tome studiju “Etničko čišćenje, ozakonjeni zločin stoljeća”, empirijska faktografija o zločinima nad srpskim korpusom uništenja čitavih naselja, no ako i sami usporedite službene državne popise stanovništva srpskih sela odnosno udijela srpskog stanovništva u gradovima i općinama iz 1991. s onim iz 2001. godine vidjet će te rezultate počinjenog zločina etničkog čišćenja o kojemu se ne govori.

Tim zločinima prethodio je prije 70 godina strašni monstruozni zločin sve do danas neviđen na našim prostorima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja je bila premrežena koncentracijskim logorima smrti, o tome državna televizija i radio ne govori, školski udžbenici o tome ne rado i vrlo malo kazuju, Muzej u Jasenovcu je katastrofalno loš, mjesta logora su uništena kao i spomenici, na stotine spomenika Narodnooslobodilačke borbi su uništeni, izvršen je kulturocid izbacivanjem knjiga o antifašističkoj borbi iz hrvatskih knjižnica 1991. godine, čak je i zgrada zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske u Topuskom uništena. Hrvatski antifašizam se sustavno sotonizira, a Saborsku Deklaraciju o antifašizmu nitko ne uzima za ozbiljno, jer netom prošle godine obnovljena razbijena ploča 1991. godine na mjestu bivšeg ustaškog koncentracijskog logora na otoku Pagu uništava se odnosno nestaje pod okriljem noći, baš kao što su 1941. godine nestajale na stotine logoraša, i tako je žrtva nakon što je fizički ubijena simbolički uništavanjem spomenika ubijena i po treći put. Što je na to rekao hrvatski Sabor, Vlada Republike Hrvatske, Predsjednik Republike Hrvatske? Nitko ništa, svi zanijemiše ali mrtvi živima neprestano oči otvaraju kako u Jasenovcu tako i u Jadovnu i u svakom od ustaških logora, zatvora, mučilišta i stratišta.

Današnju Hrvatsku ne samo nju nego i sav današnji materijalistički svijet koji počiva na kulturi laži i besčašća ne zanima zločin Holokausta, Jasenovca, Gradiške, Jadovna, Auschwitza, Mauthausena, Dachaua. Izmišljaju se krizna žarišta radi otimanja prirodnih resursa narodima i državama, u zločinačkim akcijama zapadne vojne koalicije masovnog svakodnevnog bombardiranja gradova i civilne strukture Libijske Džamahirije stradaju civili i uništava se kompletna infrastruktura jedne suverene države pod izlikom “zaštite civila” iz tobože humanitarnih razloga, dok se predsjednik Irana koji negira Holokaust ne dira. To je svijet u kojem živimo u kojemu je nestalo osnovne ljudskosti, gdje se manipulira sa istinom, pravdom, gdje se zločince promovira u žrtve, heroje i svece.

Zato nije nimalo čudno da Vaša ministarstva i Vaša Vlada ne financira našu Udrugu u kojoj imamo i jednog člana - sada već starca - koji je kao jedini židovski dječak iz Požege preživio Holokaust i Ašnerov teror te nakon studija emigrirao za Izrael. Zato nije nimalo čudno da našu izložbu o Židovima u Hrvatskoj odnosno u Gradu Zagrebu Ministarstvo znanosti odnosno Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odbija financirati, ali zato se financiraju gay parade i Queer festivali što je danas u modernom svijetu IN jer je zabavno, šareno i scenski zanimljivo i dopadljivo, no malo tko će posvjedočiti da su u Njemačkom Reichu homoseksualci bili označavani ponižavajućim znakovima, deportirani u koncentracijske logore smrti i ubijani samo zato jer su drugačiji, jer se izdvajaju iz skupine i narušavaju sliku savršenog arijevca heteroseksualca. Upravo današnja homofobija ima korijene u nacističkoj ideologiji, koju obilato koriste razne ultraortodoksne kršćanske grupe u vidu zaštite obitelji ili vjerskog ćudoređa. To današnji svijet ne zanima, mlade ljude pogotovo jer je preteško, zamorno, nešto što je davna prošlost koja treba biti zaboravljena, a mi živimo za budućnost, pitam se kakvu ako ne želimo i nećemo učiti na povijesnim greškama naših prethodnika?!

Draga gospođo Kosor,

Želio bih da Vaše riječi obraćanja u Jasenovcu ove i prošle godine ne ostanu samo prigodničarske, odnosno da Vaš osobni antifašistički stav kakav izražavate na jasenovačkim komemoracijama bude jasno i glasno artikuliran barem do kraja Vašeg mandata. Prema tome očekujem od Vas da učinite i nešto konkretno, jer to možete samo ako želite, no ako ne želite ništa se neće učiniti samo od sebe, niti će to učiniti netko drugi, niti može, to se ipak očekuje od Vas.

Srdačan pozdrav i puno uspjeha u radu,

DIREKTOR

Alen Budaj

PISMO PODRŠKE



Recentni događaji u Velikoj Socijalističkoj Narodnoj Arapskoj Džamahiriji Libiji potaknuli su nas da Vam se obratimo s pismom podrške.

U prvom redu, zahvaljujemo Vam na dosadašnjem iskazanom prijateljstvu prema Republici Hrvatskoj za čiju trenutnu administraciju nismo sigurni da to zna cijeniti. Licemjerno je od Vlade RH podržavati napade na Libiju dok je sama Vlada Republike Hrvatske suočena s masovnim prosvjedima svojih građana.

Nadalje, izražavamo zahvalnost i na brizi o hrvatskim radnicima koji su se našli usred sukoba u Libiji. Znajte da unatoč službenom stavu Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske u ovoj zemlji ima osoba koje sumnjaju u namjere zaštite civila u Libiji od strane zemalja koje provode rezoluciju UN-a. Kao što možemo vidjeti iz medija, stanje na terenu je sasvim drugačije od onoga koje predviđa rezolucija. Naoružane bande se uporno naziva civilima i demonstrantima. Svakim danom je sumnja sve veća. Čini se da je u toku besramna agresija na Libiju.

Svjesni smo činjenice da mi kao građani osobno ne možemo praktički ništa poduzeti, ali možemo Vam bar na ovaj način ukazati podršku u što skorašnje okončanje sukoba. Želimo ponovno vidjeti slobodnu Libiju. Velikog sina pustinje Muamera el Gaddafija prozivaju oni koji ne žele slobodnu Libiju i upravo zato grubo narušavaju suverenitet Vaše zemlje. Takve osobe bi mogle prvo provjeriti koliku oni podršku uživaju od strane vlastitog naroda. Uostalom demokracija znači vlast naroda, a ne vlast predstavnika naroda. Zapadnjačke "demokracije" po mnogim elementima ne mogu se ni približiti libijskoj demokraciji. U našoj državi smo osjetili čari "demokracije" koja je opustošila zemlju i unijela pomutnju u nacionalno jedinstvo naroda. Političke stranke se bore za prevlast pri čemu u velikoj mjeri zanemaruju interese naroda. Sve ono plemenito što su ostvarili velikani maršal Tito i pukovnik Gaddafi ostati će zabilježeno zlatnim slovima u povijesti naših naroda i zapisano u vječnost u naslijeđe budućih generacija koje dolaze.

Podršku ovom prilikom iskazuju nevladine organizacije iz Zagreba Margelov institut i Centar za društvena istraživanja dr. Branko Horvat kao član Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.

Prenesite naše pozdrave i želje za uspjeh pukovniku Gaddafiju i ponosnom libijskom narodu.

Alen Budaj, direktor