Gospodine Ministre,
Dopustite mi da Vam čestitam treću obljetnicu muzejskoga postava u Jasenovcu, koji na samome mjestu stradanja tolikih žrtava vrijeđa upravo te žrtve. U siječnju 2006. tadašnji ministar Primorac u ime Vlade RH je pred medijima i više diplomata, među ostalima i izraelskim veleposlanikom, izjavio da Republika Hrvatska u ovome muzeju želi izložiti samo istinu. Dogodilo se suprotno. S obzirom da ste više puta nakon toga javno stali iza autora i suradnika na postavu, i Vi očito, kao ministar mjerodavan za taj muzej, smatrate da je tamo izložena puna istina. Kao tadašnja članica Upravnoga vijeća Spomen-područja Jasenovac, obratila sam se zbog ovoga tadašnjoj potpredsjednici Vlade RH, a sadašnjoj premijerki Jadranki Kosor, jer sam primijetila da je za ovaj slučaj pokazala zanimanje. Ona Vam je uputila službeni dopis kojim je tražila da mi se očitujete o ovome predmetu. Niste se očitovali. Dakle, ovaj muzejski postav je očito nešto više od nestručnog uratka slabo pismenih autora.

Izaslanstvo Vijeća Židovske općine Zagreb, sastavljeno od sveučilišnih profesora i više drugih stručnih osoba, 26. ožujka 2009. je s ogorčenjem izjavilo ravnateljici Spomen-područja Jasenovac da postav ne prikazuje tragičnu povijesnu istinu. Temeljni problem je, izjavilo je Izaslanstvo, u tome što postav daje naznake zločina koji se dogodio, ali nije jasno prikazano djelovanje ustaškog režima kao organizatora i provoditelja zločina. Potpuno nedostaje prikaz zakonskoga obespravljenja triju etničkih skupina (Srba, Roma, Židova), te sustavan prikaz terora nad antifašistima i ostalim političkim neistomišljenicima iz hrvatskog i drugih naroda. Istodobno se u postavu prema počiniteljima iskazuje neutralan stav na granici poštovanja. Ravnateljica je tom prigodom izjavila da se željelo načiniti očito potrebne preinake, ali da su autorice, nositeljice autorskih prava, to „odlučno odbile“.

Predsjednik Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj dr. Ognjen Kraus je 21. travnja 2009., na središnjem obilježavanju dana stradalih u Holokaustu javnosti poručio: „… želim istaknuti nezadovoljstvo i ogorčenje velikog dijela židovske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj, a posebno preživjelih, novim postavom muzeja u sklopu memorijalnog područja Jasenovac. Mislimo da on ne prikazuje punu istinu o Jasenovcu, strahotama i patnji žrtava, i da ublažava istinu o ustaškom režimu. To vrijeđa žrtve. To vrijeđa i nas, njihove potomke. I zato zahtijevamo promjenu tog postava.“ Tom prigodom je naglasio da je u postavu na najupadljiviji način izdvojena upravo slika koja prikazuje svečano rukovanje poglavnika Ante Pavelića s Hitlerom, te je naglasio da nijedan od tekstova „ … koji se tamo nalaze ne govore o sukusu onoga što je bila 'endehazija' i logor Jasenovac. Od toga što je izloženo ništa ne govori o žrtvama i onome kako su one uništavane u logoru Jasenovac.“ U ime srpske židovske zajednice ravnateljici Spomen-područja je šestoga srpnja 2007. upućeno otvoreno pismo u kojemu se naglašava da muzej koncepcijom „nastoji ublažiti i umanjiti zločine koji su tamo izvršeni, što je samo korak do negiranja svega što je u Jasenovcu učinjeno.“

Nakon četiriju godina moga mandata u Upravnome vijeću Spomen-područja Jasenovac poslali ste mi razrješnicu. Vjerojatno je svima odgovornima za sramotni postav odlanulo. Međutim, ne biste trebali misliti da je time problem prestao. Podsjetit ću Vas na riječi dr. Krausa upućene hrvatskoj javnosti spomenutom prigodom: „Mi poručujemo svima koji zbog bilo kakvih razloga iskrivljuju povijest najmračnijeg razdoblja europske civilizacije, da jedino istina vodi u budućnost i do zajedništva.“

Bez poštovanja, mr. sc. Julija Koš


- Ovo pismo ministru kulture u Vladi RH gosp. Boži Biškupiću uputila je 19. studenog 2009. gđa. Julija Koš kao bivša članica Upravnog vijeća Javne ustanove Spomen područja Jasenovac. Otvoreno pismo upućeno je prema našem saznanju i svim hrvatskim medijima, no oni su ga odbili objaviti. Ako pismo nije objavljeno nigdje, netko se boji istine o Jasenovcu, zašto?!

Ovaj marš je poziv svima, najširim slojevima društva, koji možda danas nisu direktno ugroženi, da izađu na ulicu i pokažu da ćemo zajedno spriječiti svaku fašizaciju društva. Danas maršem, sutra zajedničkim organiziranjem.

Pokažimo da je ovo naš grad!

Nakon prošlogodišnjeg Marša solidarnosti pod sloganom "Drugačiji Zagreb je moguć“ na kojem smo digli svoj glas protiv bezumnog nasilja na našim ulicama, ove godine spremni smo ponovo izaći na ulice. Trebamo na vrijeme reagirati na fašizaciju društva koja se pojačava u trenutku ekonomske krize i općenarodnog nezadovoljstva, kada policija proširuje svoje ovlasti da bi utišala nezadovoljstvo naroda. Da je potrebno reagirati na vrijeme i senzibilizirati javnost, te da gotovo svakodnevni događaji iz naše okoline nisu izolirani i bezazleni najbolje nam pokazuju događaji iz našeg susjedstva, gdje su se već dogodila ubojstva pod naletom fašizacije društva.

Svakodnevno po izlasku iz domova na pročeljima svojeg grada susrećemo fašističke simbole i poruke koje otvoreno pozivaju na klanje i ubijanje. Nogometne utakmice vrve od nacionalističkih i šovinističkih ispada koji ne dobivaju jasnu i nedvosmislenu javnu osudu, već u trci za što većim profitom postaju predmet populističkih i senzacionalističkih medijskih priča.

U zadnjih godinu dana zabilježeno je nekoliko brutalnih napada na Rome preko kojih je javnost šutke prešla. Nabrojimo samo neke: u gradu Zagrebu skupina neonacista bacila je molotovljev koktel na Rome, u Đurđenovcu su mještani napali romsku obitelj, a izveden je i brutalan napad na sedamnaestogodišnjeg dječaka u Paromlinskoj od jedne neonacističke grupe. Primjere tavkog nasilja možemo nabrajati u nedogled. Ostale manjinske zajednice, koje možda nisu danas direktno ugrožene, isto su u potencijalnoj opasnosti. Dok je god stanje takvo naša je zadaća da stanemo rame uz rame sa svojim sugrađanima i da se zajedno borimo.

Da je fašizacija društva u ovom trenutku neosporna govori i činjenica da je u Hrvatskoj po prvi put bio održan antigej prosvjed. Bio je, doduše, neizmjerno jadan ali je imao fašistički predznak i na njemu su se izvikivale otvorene parole mržnje. Najstrašnije je da se sve to događalo pod budnim okom policije. Oštro osuđujemo ovaj događaj i ne želimo da se on više ikada dopusti!

Dužnost apsolutno svih članova društva je da neprestano zajednički bore protiv fašizacije društva i da je spriječe. Ovaj Marš sam po sebi ne može spriječiti daljnu fašizaciju, ali njime možemo pokazati kako nećemo dopustiti da se takve stvari događaju pred našim očima i da je antifašizam, prije svega, univerzalna moralna dužnost svih nas.

Ovom i drugim akcijama ćemo se boriti i pokazati da je ovo naš grad!

ANTIFAŠISTIČKI ZAGREB

Priključite nam se 21. studenog 2009. godine na Trgu kralja Tomislava u 12:00 sati.

Sve zainteresirane osobe neka se jave na:
e-mail: solidarnost@mladi-antifasisti.hr