Arhiva starijih novosti

29.09.2009., utorak

Protest Vladi Republike Srbije




32-09

Zagreb, 29. rujna 2009.

VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE SRBIJE
Pantovčak 245
ZAGREB
Nj. E. Radivoj Cvetićanin, veleposlanik



Predmet:

Protest Vladi Republike Srbije vezano za rehabilitaciju Dragiše Cvetkovića, ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata


Vaša ekselencijo,

Kao nevladina organizacija koja se bori protiv rasizma i antisemitizma s dubokom zabrinutošću i nevjericom primili smo vijesti iz susjedne nam Republike Srbije o sudskom poništavanju Odluke Državne komisije Demokratske Federativne Jugoslavije od 15. rujna 1945. godine, kojom se bivši predsjednik profašističke Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković proglašava narodnim neprijateljem i ratnim zločincem. Zbog toga ovim putem izražavamo svoj oštar protest Vladi Republike Srbije i očekujemo brzu i neodložnu reakciju protiv ove skandalozne sudske odluke.

Dragiša Cvetković rođen je u Nišu 1893. godine. U tri mandata bio je gradonačelnik toga grada. Skupština Grada Niša 2007. godine promjenila je ulicu hrvatskog antifašiste dr. Božidara Adžije i zamjenila je imenom jednog narodnog izdajice i suradnika njemačkog okupatora. Treba napomenuti da je upravo policija Cvetković Mačekova profašističkog režima uhapsila Adžiju noću s 30. na 31. ožujka 1941, te ga je po ulasku Hitlerovih trupa u Zagreb predala ustašama, koje su ga prebacile u koncentracioni logor Kerestinec. Adžiju su ustaše strijeljale na zagrebačkoj Dotrščini 9. srpnja 1941. zajedno s Otokarom Keršovanijem, Ognjenom Pricom i još sedmoricom drugova. Narodnim herojem proglašen je 26. srpnja 1945. godine. Dvije godine nakon što je ulica žrtve fašističkog ustaškog terora i narodnog heroja zamjenjena ulicom Hitlerova suradnika, Okružni sud u Nišu 25. rujna 2009. godine poništio je Odluku Državne komisije DFJ o utvrđenju Dragiše Cvetkovića ratnim zločincem i narodnim neprijateljem. Tim nemoralnim i protupravnim činom Cvetković koji je umro nekažnjen 1969. godine u Parizu rehabilitiran je, opravdavajući do kraja svog života sporazum koji je potpisao s nacističkom Njemačkom.

Međutim, historiografija će Dragišu Cvetkovića svrstavati u saveznike Adolfa Hitlera s dvije neoborive i ključne činjenice. Prva je, da je Vlada Kraljevine Jugoslavije poznata pod imenom Cvetković Maček na čijem se čelu nalazio Dragiša Cvetković kao njen predsjednik donijela 1940. godine dvije antisemitske uredbe, a druga da je s Hitlerom sklopio pakt.

U broju 229-LXXX-A od 5. listopada 1940. godine beogradskih „Službenih novina“, a potom i u broju 230. zagrebačkih „Narodnih novina“ od 9. listopada 1940. objavljeni su antisemitski zakoni: „Uredba o upisu lica jevrejskog porekla za učenike univerziteta, visokih škola u rangu univerziteta, viših, srednjih, učiteljskih i drugih stručnih škola“ i „Uredba o merama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnja s predmetima ljudske ishrane“.

Prva zakonska uredba poznatija kao numerus clausus ograničavala je broj učenika židovskog porijekla za upis učenika prvih razreda svih škola s obzirom na postotak Židova u ukupnom broju židovskih stanovnika države. Ovom odredbom također u jugoslavenske škole nisu mogli biti upisana djeca Židova iz stranih zemalja.

Druga uredba zabranila je poslovanje svim veletrgovinama s ljudskom ishranom, ako su bile u većinskom ili suvlasničkom dijelu vlasnika Židova ili židovskog kapitala, ako je uprava poduzeća bila sastavljena od osoba židovskog porijekla ili ako se načelu poduzeća nalazio Židov. Hrvatski ban mogao je temeljem ove antisemitske zakonske uredbe postaviti komesara poduzeća. Za kršenje ove uredbe određene su stroge novčane kazne i konfinacija u logorima.

U vrijeme Vlade Cvetković Maček postojao je koncentracijski logor u Kruščici kod Viteza u Bosni za rodoljube, komuniste i ostale protivnike režima. Protužidovske mjere, zatvori za rodoljube i komuniste, profašistički pritisci i gušenje temeljnih ljudskih prava i sloboda bile su obilježje vladavine ove profašističke vlade.

Savez jevrejskih bogoštovnih opština Kraljevine Jugoslavije uputio je Vladi Kraljevine Jugoslavije u ime jugoslavenske židovske zajednice 11. listopada 1940. godine tekst „Deklaracije“, tražeći od Vlade da se poštuje slovo jednakosti svih građana zajamčenih Ustavom, jer nikome se ne može ograničiti pravo školovanja samo zato što se radi o židovskoj djeci ili sudjelovanja u jednoj privrednoj grani samo zato što je netko Židov. Tekst su potpisali vodeći članovi židovske zajednice, predsjednik Saveza dr. Friedrich Popps i vrhovni rabin Jugoslavije dr. Isak Alkalay.

Druga i konačna također neoboriva povijesna činjenica jest ta, da je 25. ožujka 1941. godine u dvorcu Belvedere u Beču Dragiša Cvetković s njemačkim ministrom vanjskih poslova Von Ribbentropom Kraljevinu Jugoslaviju priključio silama fašističke osovine potpisujući akt pristupanja Trojnom paktu. U zemlji je ta vijest među građanstvom dočekana s velikim ogorčenjem i nezadovoljstvom širokih masa. Stoga su 27. ožujka 1941. građani Beograda izašli na ulice i žestokim demonstracijama pokazali svoje antifašističko opredjeljenje i neslaganje s odlukom profašističke Vlade. Kako se dalje stvar razvijala zabilježila je povijest.

Protupravna Odluka Okružnog suda iz Niša poništava antifašističko naslijeđe Republike Srbije, narušava sliku Srbije u zemljama regiona, otvara vrata rehabilitaciji ostalih ratnih zločinaca. Ona pokazuje svijetu da se u Srbiji događaju čudne stvari kada se sudskim odlukama nastoji promjeniti povijest, sve kako bi se jednog izdajnika srpskog naroda, fašistu i suradnika Adolfa Hitlera te tvorca i provoditelja prvih antisemitskih zakonskih uredbi na prostorima zemalja bivše Jugoslavije oslobodilo povijesne odgovornosti otvorene kolaboracije s Trećim Reichom.

To ne može učiniti niti jedan sud na svijetu, jer sudovi sude živima, a ne mrtvima, i u konačnici istina se ne može pobiti. Odluka Državne komisije Demokratske Federativne Jugoslavije nepromjenjiva je i nije podložna reviziji jednog okružnog suda. To je Odluka savezne komisije u kojoj su učestvovale sve republike bivše Jugoslavije, te slijedom toga i danas pravno obvezujuća za sve zemlje nastale raspadom bivše SFRJ. Revidiranjem povijesti Srbija ne smije upasti u zamku povijesnog revizionizma i krivotvorenja vlastite povijesti i pljuvanja po antifašizmu, da bi se uljepšala slika onih koji su bili suradnici nacista odnosno onih koji su se od 1945. godine našli na strani poraženih.

Republika Srbija u Ustavu potvrđuje pravo i jednakost svih građana, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Poništavanjem odluke kojom se državni neprijatelj i ratni zločinac oslobađa krivnje jednim krajnje neustavnim i nemoralnim potezom običnog sudskog činovnika, vrijeđaju se žrtve fašizma i nacizma, obezvrijeđuje se antifašizam kao tekovina na kojem je svršetkom Drugog svjetskog rata izrasla moderna Europa nakon poraza sila mraka - nacizma i fašizma. Ovom odlukom sudac Okružnog suda u Nišu anulirao je odgovornost Cvetkovića i za proglašene antisemitske zakonske uredbe kojom je židovske građane Srbije odnosno Kraljevine Jugoslavije rasno obilježio i sveo na politički nepoželjnu manjinu, svrstavši ih u građane drugog reda, sve kako bi se dodvorio Füreru.

Pitamo se s tugom u srcu, kako se nakon ove sudske odluke osjećaju Srbi i građani Srbije te Srbi van Srbije kojima su rođaci stradali kao žrtve fašističkog terora?! Uviđa li javnost Srbije da prešutno pristajanje za rehabilitacijom jednog prononsiranog fašiste i dokazanog antisemita vrijeđa ne samo židovske građane u Srbiji i izvan nje, nego i sve ljude kojima je ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost i pravda iznad svega?!

Poštovani i cijenjeni gospodine veleposlaniče, molimo Vas da o ovome obavjestite Vladu Republike Srbije. Tražimo da se ova sramotna odluka Okružnog suda u Nišu neodložno i odmah poništi kod Vrhovnog suda Republike Srbije, odnosno da se svi daljnji pokušaji revidiranja povijesti i rehabilitacije ratnih zločinaca obustave akcijom Ustavnog suda Republike Srbije i Javnog tužilaštva.

I na kraju ukratko nešto o meni i organizaciji koju predstavljam. Godine 2004. otkrio sam ustaškog šefa policije Milivoja Ašnera, a kao istražitelj Simon Wiesenthal Centra radio sam na prikupljanju dokumentacije za osumnjičene ustaške dužnosnike Ivu Rojnicu, dr. Ivu Korskog i dr. Od 2007. na poticaj svjetskog lovca na naciste dr. Efraima Zuroffa osnovao sam sa suradnicima Margelov institut kao nevladinu organizaciju za borbu protiv rasizma i antisemitizma. Suzbijanje povijesnog revizionizma nam je jedan od prioriteta.
Srdačno Vas pozdravljam i želim puno uspjeha u daljnjem radu.

S osobitim poštovanjem,
Alen Budaj, direktor i osnivač









26.09.2009., subota

Kardinal počinio kardinalu pogrešku – nije se ispričao

Čitava Hrvatska više od pola stoljeća očekivala je posjet prvog čovjeka „Crkve u Hrvata“ balkanskom Auschwitzu – hrvatskom Jasenovcu. Konačno, on se u četvrtak 24. rujna 2009. godine i dogodio, no umjesto isprike, dubokog naklona žrtvama i tihe molitve, kardinal se retorikom rigidnog hrvatskog desničara obrušio na Tita, hrvatski antifašistički partizanski pokret i komuniste od kojih je velika većina ostavila svoje kosti upravo na jasenovačkom tlu; naposlijetku izjednačio je komunizam s fašizmom i nacizmom. Između ostaloga kazao je, spominjući hrabrim svjedokom najuzornijeg blaženog Alojzija Stepinca i ovo: „Žrtve u jasenovačkom logoru vape za istinom, one vape za istinom i o našemu Blaženiku“.

Zato istine radi, spomenimo i neke historiografske činjenice od kojih se bježi kao vrag od tamjana. „Katolički list“ br. 25., tečaj 92. u četvrtak 26. lipnja 1941. na naslovnici u skladu s nalogom ustaškom ministra Artukovića donosi slijedeću ustašku odredbu: „Poglavnikova izvanredna zakonska odredba i zapovijed“; gdje se između ostalog kaže:

„Budući Židovi šire lažne vijesti u svrhu uznemiravanja pučanstva te svojim poznatim spekulativnim načinima smetaju i otežavaju opskrbu pučanstva, to se kolektivno za to smatraju odgovornima i prema tome će se proti njima postupati i spremati ih povrh kazneno pravne odgovornosti u zatočenička zbirališta pod vedrim nebom“.

Iako je ministar unutarnjih poslova dr. Andrija Artuković 26. lipnja 1941, dao „Nalog“ u svezi Poglavnikove izvanredne odredbe i zapovijedi o obavezi objavljivanja iste u svim novinama, putem radio postaja, plakatiranja po gradovima i proglašavanju po općinskim poglavarstvima, dok se vjerske vlasti samo „umoljavaju“ da ovu odredbu daju proglasiti po duhovnim pastirima, „Katolički list“ promptno i bez zadrške objavljuje slijedeću preporuku:

„Daje se na znanje veleč. pastoralnom svećenstvu koje neka gornju Zakonsku odredbu proglasi narodu sa propovjedaonice u prvi dan, kada se narod u punom broju skupi u crkvi. † Alojzije, v. r. nadbiskup“.

Na prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja NDH dr. Pavla Cankija svojom odredbom oč. broj 111-Zsl-1944., pod tek. br. 552-Zsl. Stepinac Alojziju, nadbiskupu zagrebačkom dodjeljen je 1944. godine od Poglavnika „Red za zasluge – Velered sa zviezdom“, uz slijedeće obrazloženje u službenom NDH glasilu „Narodnim novinama“:

„Što se kao metropolit zagrebački odlučno uzprotivio odnarodnjivanju međumurskog hrvatskog pučanstva posredstvom stranih svećenika i što je prosvjedovao zbog neprijateljskog bombardiranja nezaštićenog zagrebačkog građanstva. Što je kao nadbiskup razkrinkavao u zemlji i izvan zemlje odmetnike s područja Nezavisne države Hrvatske.“

Rimokatolička crkva u Hrvatskoj se nikad nije odrekla tog odlikovanja koje je ustaški krvnik Pavelić dodjelio katoličkom poglavaru, niti su predsjednici Hrvatske biskupske konferencije taj čin odbacili ili se od njega ogradili, pa slijedom toga Stepinac iako ga se danas smatra ili naziva „blaženikom“, ostaje (u povijesti i danas) „zaslužnim“ građaninom jedne kvislinške fašističke tvorevine s rasnim zakonodavstvom. Zbog mnogih „zasluga“ koje su on, njegovi biskupi i svećenstvo činili u korist ustaške NDH kardinal je učinio kardinalnu pogrešku kada je izostavio toliko željenu ispriku žrtvama, no on je usred Jasenovca ponudio revanšizam i povijesni revizionizam rigidne hrvatske desnice. Takav čin doista vrijeđa žrtve ustaškog terora i njihove potomke te je korak unatrag u priznavanju i suočavanju Rimokatoličke crkve s povijesnom istinom i prihvaćanjem moralne odgovornosti za nedjela i propuste jednog dijela katoličkog klera u najcrnjim vremenima hrvatske povijesti. Posjet primasa hrvatske Rimokatoličke crkve Jasenovcu stoga nema povijesnu važnost jer nije ispunio očekivanja potomaka žrtava i hrvatske antifašističke tradicije kao temeljne vrijednosti hrvatske državnosti.

19.09.2009., subota

Židovska Nova Godina

SHANA TOVA!

U povodu velikih židovskih blagdana Rosh Hasanah i Yom Kippura posjetiteljima ove stranice i svim ljudima čista srca sretna i slatka Nova 5770. godina. Neka budete upisani u Knjigu Života!




Avinu Malkeinu


Hear our prayer
We have sinned before Thee
Have compassion upon us and upon our children
Help us bring an end to pestilence, war, and famine
Cause all hate and oppression to vanish from the earth
Inscribe us for blessing in the Book Of Life
Let the new year be a good year for us

Avinu malkeinu sh'ma kolenu
Avinu malkeinu chatanu l'faneycha
Avinu malkeinu alkenu chamol aleynu
V'al olaleynu v'tapenu

Avinu malkeinu
Kaleh dever v'cherev v'raav mealeynu
Avinu malkeinu kalehchol tsar
Umastin mealeynu

Avinu malkeinu
Avinu malkeinu
Kotvenu b'sefer chayim tovim
Avinu malkeinu chadesh aleynu
Chadesh a leynu shanah tovah

Sh'ma kolenu
Sh'ma kolenu
Sh'ma kolenu

Avinu malkeinu

Avinu malkeinu
Chadesh a leynu

Shanah tovah

Avinu malkeinu
Sh'ma kolenu
Sh'ma kolenu
Sh'ma kolenu
Sh'ma kolenu

10.09.2009., četvrtak

Skidanje znakova rasističke mržnje

Margelov institut sudjelovao je kao podupiratelj akcije Nezavisne inicijative mladih kvarta Brestje u zagrebačkim Sesvetama na uklanju nacističkih, antisemitskih i rasističkih grafita sa zida bivšeg rimokatoličkog župnog ureda i kapelice u Sesvetama (lokacija Ulica Narcisa 26, Sesvete 10360).

Kako je to izgledalo prije početka i nakon svršetka akcije tog sunčanog 11. kolovoza 2009. godine svjedoče slike.













Hvala sudionicima događaja:

Ane Kovačić (predsjednica KUD Staro Brestje), Pavle Špelić (SDP), Ljerka Pukšec (HSS), Petar Vukelić (UMA), Alen Budaj (MI), Sead Kartal - grafiter, Ivana Pukšec, Robert Pukljak (SDP), Salamon Jazbec (MI), Ina Miličić, Jurica Miličić, Franjo Piškur (SDP), Dora Drašković, Goran Rački (SDP), Marko Špoljarić (UMA), Ina Vanja Klešin i dr.