Prošle nedjelje sam išla po frendicu na Bulevar pa na kavu u Diklo da iskoristimo još ovo malo sunca prije nego zahladi. Išle smo zaobilaznicom da izbjegnemo gomilu jednosmjernih po gradu. Zaobilaznicom odavno nisam prošla, nekako mi nije na ruku. Lijepo su sredili cestu, nema što. Tamo prije skretanja na Vidikovcu uvijek pogledam jedan makadamčić desno, iz sentimentalnih razloga. Do njega se više ne može jer su izgradili biciklističku stazu ili štoli već ne.
Uzdahnula sam nostalgično i Puntić je već prošao kraj vidikovca. I njega su pregradili nečim da se autom ne može doći i parkirati. Opet nostalgija.
- Jebote, Majo, pa zagradili su prilaze svim jebodromima na zaobilaznici grada, rekla sam pomalo šokirana svojoj prijateljici koja je udobno uvaljena na mjesto suvozača nabila cvike na nos i pojačala Narodni radio do daske. – Smanji to sranje od narodnjaka, zatvori prozor i ne sramoti me! Čuješ li ti mene, nema više jebodroma.
- Kako? Zašto? Što su napravili?, rekla je kad joj je došlo do svijesti koja joj se pomutila od Thompsona koji je revao iz petih žila sa zvučnika. Smanjila je "glazbu" i kad sam joj objasnila kako nema više prilaza na Vidikovac iliti Panoramu ostala s gomilom pitanja: - Pa jesu li oni normalni? Pa di će se sad mladost drpat? A di će se ševit posli diska? Lipo bome Kalmeta, i to si dici ukra! Vi skupljate političke poene obilaznicama i zaobilaznicama, a niko se nije sitija kako smo nacija koja izumire. Pa di će se sad dica pravit, di će se ljudi barit?
Navila se tako Maja i već sam vidjela da će ju bit teško zaustaviti. Neprimjetno sam prebacila s Narodnog na CD i pojačla. Ista ta Maja svoj prvi kiss skoro je dobila na Vidikovcu. Jedne večeri poslije prvog izlaska u Saturnus. Poveo je tip u fast food Panoramu, i odveo s vrućim burekom na Vidikovac. Pojela Maja burek, pojeo frajer burek i šute oboje. Komentira ona njemu kako je pogled s Vidikovca na grad ko u Hollywoodu i da je super. On ju je samo gledao. Gledala i ona njega. Nakon deset minuta njegove šutnje i Majinih izbrbljanih pizdarija kaže ona njemu da joj se spava. I odveo je doma.
Sutradan nam je pričala di je bila, s kim je bila i kako se tip čudno ponašao. Nastale su salve smijeha. Kad smo joj objasnile da ju je jedan od najzgodnijih frajera u gradu, doduše malo stariji od nas, vodio ne na burek nego na jebodrom, ona je tek onda poludila. – E, da sam ja znala. Bila bi ja napravila što, ali ovako sam ispala najveća glupača!
Zato je kasnije Maja nadoknadila propušteno na Vidikovcu. S više frajera. Ali i kasnije je interni sinonim za ševu na vidikovcu bio: - Jesi jela sinoć burek? Čime je Maja ušla u anale smotanosti, nepoznavanja "terena" i propuštenih prilika.
Za onaj prije spomenuti puteljak desno, mene vežu lijepe uspomene. Tamo sam se prvi put u životu poševila. Usred šume. Ali neću o tome kakav mi je bio prvi put, veza nije dugo potrajala.
Žicom su ogradili i jebodrom iza Barakude. Pa bi sad, pred zimske dane, opet trebalo pisati peticiju protiv Austrijanaca. Ovog puta ne kupači nego jebači. Ono, u stilu, jebači svih kvartova Zadra, ujedinite se! Iza Barakude si stvarno mogao naletjeti na koga god hoćeš, bio je glavni gradski jebodrom. Po registraciji auta gradskih faca si znao tko je zbario novog komada, tko je "u šteti"... Moja frendica se jednom išla usred bijela dana pomazit s tipom poslije jutarnje smjene u školi i naletjela na starog s nekom kokom. Samo su se pogledali i od tad je imala džeparac koliki je htjela i izlazak do kada je htjela. Staroj, naravno, nisu mogli tužakati jedno drugo, a nju je čudilo kako inače strogi tata kćeri dopušta što inače nikad nije. Tako da od svakog zla, ipak ima malo koristi, kako je frendica mrtva-hladna komentirala cijelu situaciju. – Što ćeš, i on je od krvi i mesa. Doduše, i razumijem ga, jer nije lako trpit moju ludu mater. A razumijem da ju nije lako ni ševiti skoro trideset godina, ako to još uvijek radi.
Tamo su u krivolovu zatekli i jednu moju bivšu ljubav koja je sutradan odmah dobila nogu. U jaja. Oženio se poodavno već, ali još nema djece, pa se pitam jesam li ja kriva zbog toga što sam se toliko bila raspizdila da sam ga svjetski potegla.
Kožinski bori, ah da. Na njih sam gotovo i zaboravila. Tamo se većina zadarske djece napravila, a po priznanju mog starog, i moj stariji brat isto. Tako da su se čak razmišljali dat mu ime Borko ili Boris, ali nekim čudom, nisu. U Kožinske bore se počelo ić, kako čujem, ako ti ja baš baš baš toliko priprlo a nemaš gdje zato što ima neki kreten koji parove vreba iz grmića i drka na njih. Nekoliko puta se toliko zanio, da se gotovo pridružio parovima u autu. Strava, čak je neku curu dobro uhvatio za golu guzu dok je bila na tipu. Tako da je i taj jebodrom zbog seksualnih manijaka postao nepoželjan. Ostale, manje eksponirane nećemo ni spominjati. Jer i po gradskim parkićima vladaju egzibicionisti.
- Više nema poštenog mjesta di bi se mogao poseksat na miru. Sve su ogradili, zagradili i pregradili. Ajde reci ti meni Mare, da se sad vratit u pubertetske dane i dane rane mladosti, ma di bi se išla poseksat?, pitala me Maja dok smo se ljuljale u Guama na ljuljački i pile koktel. – Di bi? Gore u Vlaje negdje usput? Ili usred nekog parkirališta pa kud puklo da puklo.
Vidiš, to s parkiralištima i nije loša ideja. A meni je u tom trenutku palo gomilu mjesta na pamet. Doduše, malo daljih, ali... Neke livadice prema Ninu. Ili Sabunike na primjer. Tamo bih odvela nekog tko mi se sviđa i ljubila se s njim do besvijeti. Šetala po pijesku i stavljala mu ledene ruke ispod majice a obraze grijala na njegovu vratu. Uh, odmah sam se ubedarila... Imam prazan stan, a mene krpa nekakva romantika. A nemam koga pozvati u svoj stan. Ni da mu stavim ruke ispod majice a kamoli na ševu.
- Majo, hoćeš deal? Ti meni nađi tipa koji bi se meni svidio, ja ću tebi mjesto za ševu da se prisjetiš na mlade dane. Ako treba, sagradit ću ti cijeli jebodrom, rekla sam joj i pružila ruku.
- Dogovoreno, rekla je Maja ozbiljno, mada je i sama znala da je ono što se meni sviđa nestalo tko zna gdje, a da mi ostalo nije napeto. Tako da se ne bojim da ću joj baš morat graditi jebodrom, a ako i budem morala naći neki prijedlog, ponudit ću joj neki deja vu, pa nek mala bira – hoće li da je odvedu po Županiji ili van granica Župnije.