Tetoviranom ni traga ni glasa. Kao ni meni u ostalom. Jednostavno nemam muda okrenuti njegov broj mobitela. Zato sam odlučila izbjeći grad u subotu navečer i nedjelju. Nazvala sam najbolju frendicu Leu i otišla s njom u malo pitoreskno mjesto na otoku u kojemu smo provele luda i nezaboravna ljeta. Ostavila je maloga kod babe, muža kod mame i uputile smo se naoružane kremicama za sunčanje i kostimima.
- Čuj, stara. Ja doli nisam bila dobrih sedam-osam godina, od kada sam se udala. Baš me zanima što je sa starom ekipom s kojom smo visile noćima vani. A i sa fakerima koji su se poženili i izbjegli s otoka, rekla je Lea uvijek spremna na lude izlaske. – Večeras ćemo se prisjetiti starih dana i otići u akciju. Provjerit ćemo što rade bivši za kojima smo rezale vene.
Ideja i nije bila loša. Svaki put kad se nas dvije sretnemo, prisjetimo se starih tulumarki i noći provedenih u lokalnom kafiću na rivi gdje se okupljala cijela ekipa. I gdje se krojila sudbina tko će s kim, kada i gdje. Sada je to sve davna prošlost, ali nema veze, idemo provjeriti gdje su i kako su završile face za kojima su pizdile lokalne cure, mi koje smo samo ljeta provodile u malome mistu i strankinje koje su davale bez problema.
Sjećanja su navirala, anegdote frcale po trajektu... i već smo bile tu, u mjestu koje je obilježilo našu mladost. Smjestile smo se kod moje none koja je odmah počela pilati time što ćemo jesti, piti... Odjurile smo na plažu utoćat se u more i odmah naletjele na Kikija.
Kiki je lokalni poštar, netom ušao u četrdesete, sretno je oženjeni tata dvoje djece. Nekad je bio konobar u legendarnom kafiću i nema te koja nije prošla kroz njegove ruke. Tako se i meni dogodilo da sam kao petnaestogodišnjakinja, koja je tek počela izlaziti, dobila žvaketinu od njega. Nasred bilijarskog stola.
– Mala, dobrodošla u svijet odraslih! Sad možeš raditi što god hoćeš..., rekao mi je Kiki tada, dok se nisam ni snašla i počastio me cugom. Istu je proceduru prošla i Lea nekoliko ljeta ranije, kao i uostalom svaka cura koja je došla u misto. Sad pomalo prosijed, s pivskim drobićem, još uvijek fakerskog pogleda, Kiki nas je odmah prepoznao. Uletjeo je sa standardnim forama, nimalo se nije promijenio. Njemu je vrijeme stalo na 23 i to je to. Takav će vjerojatno biti i sa 60, tipčni galebar. Sreća da je odmah skužio da ni Lea ni ja ne padamo više na njegove fore.
- A, je. Uleti tu i tamo koja zgodna Čehinjica ili Slovenka. Ali ne smijem više ka prije, kad me Ana skuži, popizdi. Dva puta me ostavljala, treći put bi mi bilo k'o amen. Ali što ću kad imam dvije glave, ne jednu, rekao nam je i počeo zviždati za nekom piletinom.
Navečer se potrefilo da je bila fešta. Uglavnom, malenim svijetom pitoresknog mjestašca haraju neki novi klinci nabrijani u isto vrijeme na Dalmatino i house glazbu. Ovi naši su se nekako izobličili, naredali pokoji sloj sala i izborali se. Svi nekadašnji frajeri su došli sa svih mogućih strana – iz Zadra, Zagreba, Rijeke, Splita, Italije... Većinom sa svojim ženama koje su nas promatrale kao da smo došle osvojiti njihov teritorij. Od oružja Lea i ja nismo imale ništa osim minica, japanki i majica na špaline. Zato nam je i bilo čudno čemu tolika panika među ženskom populacijom. Sjele smo za stol u kantunu i čavrljale s nekim mojim rođakom. Odjednom se oko nas počelo gomilati onih s kojima smo provele dane i noći ludirajući se. Prisjećali smo se noćnih kupanja, izleta brodom, nevera na moru i u kafiću... Upoznali su nas sa svojim boljim polovicama kojima je kipjela para iz ušiju dok su slušale kako se mi prisjećamo starih dana koji su obilovali svakojakim dogodovštinama.
Kao iz vedra neba odjednom su se stvorili Darko i Stipe. Bez žena koje su ostale doma čuvati djecu. Oboje su oženili Purgerice, žive u Zagrebu, ali još ne kajkaju. Samo smo se pogledale kad su prilazili stolu. Prepoznali su nas... Darko je Leina nepreželjena ljubav koja je trajala i trajala ljetima. Uvijek su se nešto svađali preko godine i mirili preko ljeta bez obzira što je Lea imala druge frajere. I da Darko nije odabrao otok, a Lea karijeru, vjerojatno bi i danas bili zajedno. Naravno, uz svađe i mirenja.
Stipe je druga priča. Frajer s kojim sam furala na daljinu godinu dana. Glavni otočki faker koji je odjebao dugogodišnju curu da bi mene osvojio. Iako se nisam dala, neprestano je govorio:
- Nema neosvojive tvrđave, samo loših osvajača.
I bio je u pravu. Njegovoj upornosti i šarmu nisam odoljela. Plesali smo cijelo ljeto, izvstan je plesač i na to sam pala. Preko zime je bilo malo teže, bila sam u Zagrebu, ali viđali smo se koliko smo mogli. Kako ga je pratio glas velikog jebača, moram priznati da sam se razočarala. Nije mi bio baš nešto, ali i to bi se dalo riješiti da nije jebao sa strane. Tako je odjebao svoju karijeru i kad sam ga ostavila, bilo je svega. Suza, moljakanja, preklinjanja... Ovog puta sam stvarno bila nepospustljiva. Vratio se bivšoj, vjenčali su se i imaju već troje djece.
Te večeri na otoku smo se nas četvero dobro zapili. U jednom trenutku mi je Stipe uletio mrtav-pijan-ozbiljan:
– Uvijek si bila ženska koja je mogla imati tipove koje je htjela. Imaš nešto jebozovno u pogledu, a svi su te se bojali. Birala si uvrnute tipove i nikad nisi bila sretna. Ne znam koji ti je kurac i zašto si još uvijek sama. Čuj stara, neka je prošlo sedam godina od naše veze, ja bih tebe ipak tako slatko puknuo. Još uvijek si mi napeta. Osim toga, u nekim si godinama, slobodna si, nemaš muža, djecu... Ja bih tebi napravio dijete, ne bih ti naplatio ni materijal ni ruke.
Slatko sam se nasmijala. Nepopravljivi faker... I umjesto da ostanem mrtva-hladna na te riječi samo sam mu rekla:
- Stipe, jesi još uvik lip, ali nisi moj tip.
I napravila grešku stoljeća. Počela pričati o Tetoviranome.
– Stara, ti si stvarno u kurcu i stvarno zaljubljena. Totalno si pukla za tim tipom. Pa nisi balavica, nazovi ga.
I nagovorio me. Uzela sam mobitel i utipkala broj. Lik se javio.
– Ej, kaže mi frend da sam u kurcu i da sam stvarno zaljubljena u tebe. Samo da znaš, eto, toliko od mene.
I prekinula. Lea me u čudu pogledala i rekla da nisam normalna. Pa i nisam, ali nema veze. Barem svi znaju da sam dovoljno luda i puknuta čim dođem na otok. Tu mi je oprošteno sve, čak i to da sam u tri sata nazvala frajera i rekla mu da sam zaljubljena u njega.
– Stara, dobro mi je. Među starom ekipom smo, u dobrom starom elementu i spremna sam preplivat kanal ako treba..., i nazdravljali smo prošlosti do jutra Lea, Darko, Stipe i ja. Oni prošlosti, a ja sam tome dodala i to što sam se pozdravila s pameti. Ali što, pa jedan je život i treba ga preživjeti.