- I, je li bilo što sexa?, prvo je pitanje koje su mi kolegice postavile nakon rođendanskog debakla kad sam došla na posao u ponedjeljak.
Sjetila sam se Tetoviranog i toga kako ga nisam imala hrabrosti nazvati. Iako sam mu obećala da ću se javiti, nisam mogla, unatoč onome što sam mu rekla:
- Pizda ko izda.
Ne da sam ispala pizdurina na kvadrat, nego na entu. I još su me ove na poslu počele ujutro najranije živcirati svojim provokacijama. Prvo su mi značajno uručile majicu na kojoj je pisalo SEXY BABE, a onda su me još počele sprdati kako mi se paučina skupila na onoj stvari. Kao da mi nije dosta što se moram smješkati kupcima iako bih ih najradije teleportirala tamo odakle su izašli kad su prvi puta ugledali svjetlost dana. A čudna neka ekipa ženturača smo mi na poslu, što bi moj frend rekao – kokoše. Svaka ima svoju priču, totalno sjebanu. Onda me toliko umore svojim životnim problemima tako da na kraju mislim da je moj – nedostatak ljubavi i sexa, najmanji koji se uopće može imati.
Jedna od njih je Monika. Dobrodržeća razvedena četrdesetogodišnjakinja s već odraslom djecom. Pokupila je mužu svu lovu, ostavila ga zbog najboljeg prijatelja kojeg je isto ostavila i glumi šeficu smjene u butiku. Omiljeni sport kojim se bavi je ševa s mlađim tipovima. I to bez pardona. Koga je ta namjerila povaliti, sigurno će biti povaljen. Toliko je uporna, da je se najlakše riješiti jednokratnom ševom. Ali nju priče po gradu uopće ne zamaraju. Samo se smije na njih. Imam osjećaj da, u biti, uživa više u tome što se priča tko ju je poševio negoli u samoj jebačini. Ali mi je pomalo degutantno, pogotovu ponedjeljkom ujutro, slušati kako ga je nekom tko bi joj sin mogao biti sočno posaugala i kako ga je natjerala da se spusti na koljena. Nakon svake takve priče kako joj je minjak bio zalijepljen za leđa dok se mladac trudio je zadovoljiti, presjedne mi ona prva jutarnja kava. A Monika se trudi biti uvijek (m)oralno zadovoljena i na sva usta priča o tome koliko je puta zajauknula. Žao mi tipova koji poslije toga trebaju koristiti konac za zube...
Sisi je pak druga priča. Priglupa crnka, koja u dubini duše i nije loša, ali je toliko isfrustrirana time što su je svi tipovi ostavili da to nije normalno. A ona, jadnica moja, samo traži malo pažnje i ljubavi. Izgledom rasne koke tankih usnica, uvijek nekako raščerupana, kao da je sad izašla iz nekog turbo pornića iz osamdesetih, Sisi vječito traži rame za plakanje. I uvijek me pila time kako nju nitko neće jer ima dva kilograma viška. Ta "dva" kg viška i ne bi bila toliko uočljiva da se ona ne odijeva na dječjem odjelu. Tako pomalo šunjava, tupasta i naivna u svima izaziva nekakvo sažalijenje, a što je najgore, krpaju je filmovi kako će se jednog dana sretno udati za neku mušteriju koju će sam svevišnji poslati u naš butik po neku skupu košulju ili hlače. Pa se nerijetko dogodi da da popust na gotovinu, a i onaj u naturi i veći nego bi trebalo, pa joj se na kraju odbija od plaće.
Julija je najšutljivija, ali najprepredenija od svih. Prije nekoliko godina pobijedila je na nekom lokalnom seoskom izboru ljepote, što joj je otvorilo mnoge "poslovne" prilike. Na račun te titule je i došla raditi u butik. Sve gleda s visoka, jer, kao, ona je ipak faca, postala je najljepša u svom zaseoku koje broji jedva stotinjak stanovnika. Njena strast su stariji tipovi, a ako su oženjeni – još bolje. Mislim da na zidu iznad kreveta križa crtice s koliko ih je bila. A skupilo se crtica pozamašan broj. Ako je upola onoliko koliko ona kaže, toliko metara one stvari je bilo u njoj da bi se cijela američka flota mogla privezati za gat.
Osobno, najsimpatičnija mi je Tea, koja je zbog posesivno ljubomornog muža i sedmogodišnjeg Gregora i još dvoje trogodišnjih blizanaca totalno ispičila na živce. Njoj su samo pička i kurac u ustima. Vesela i nasmijana, pomalo histerična, uvijek privlači kupce i hvata ih na "spiku". Ta je u stanju svakome uvaliti skupu krpicu koju inače uopće ne bi kupio, pogotovo tipovima. Nezaposleni muž zbog toga šizi, a ne bih se zaklela da joj i ne da koju pedagošku jer misli da ga vara. A jadna Tea ne vidi dalje od njega, a u butiku se smije jer ne smije doma. Kod nje nema ni v od varanja, a upravo zbog toga što je uskraćena za sex i za normalnog muža uz toliko dječurlije, posao joj je terapija.
Sve one imaju jednu zajedničku stranu – napaljene se na šefa dućana. Koliko mu se nabacuju, to nije normalno. Čak bi mu i Tea dala, što me šokiralo kad je to izjavila. Sve uzdišu za njim i pošuljale bi ga u skladištu da se on da. Ali ne da. Nemam pojma zašto ne da kad je friško razveden od luđakinje koja je skupila svoje stvari i otišla u Njemačku s nekim koga je upoznala prošlog ljeta. Meni ga je žao jer je stvarno zaljubljen u tu ludu ženu koja mu je zbog nekog sponzora ostavila djecu da se sam brine za njih. A ove se cijele raspekmeze kad vide njegove sjetne plave oči: - Da šefe, u pravu ste šefe. Šefe ovo, šefe ono... Što bi u prijevodu značilo: - Kako bi ga ja vama šefe...
Nekako sam rezervirana prema njemu, šef je ipak šef. Mislim, svaka njemu čast, zgodan jest, a li ne palim se na dobrostojeće razvene dobrodržeće četrdesetogodišnjake. Osim toga, posao je posao, a ostalo...
Kad mi je završila smjena, pune glave pizdarija kojim su me nafilale, išla sam se relaksirati. Uzela sam karticu i otišla je peglati po dućanima. Da si razbistrim malo glavu od kolegica s posla, a i da razmislim malo što ću s Tetoviranim. Kad sam se sjetila njih četiri, sama sam sebi rekla kako mi je super u životu. Imam svoj stan, autić, starce koji me ne tlače, osim tu i tamo... Samo isto mi nešto nedostaje u životu. Nije sve u sexu... Prstohvat ljubavi ne bi bio naodmet, samo onako, da začini bljutavi kolač usamljenosti i da mu da neki slatkast okus. Odavno nisam nosila ružičaste načale, čak ni ne znam bih li znala više gledati kroz njih a da me ne zaboli glava. Zato sam se bojala javiti Tetoviranom. Zbog straha da se mjehurići ne rasplinu, a ružičasto ne postane sivo. Sex bi bio OK, vjerojatno super, ali bojim se gorkog, oporog okusa u ustima ako to bude samo jednom. Ne znam koji mi je, ali ovog puta mi je sve nekako drugačije, nekako ne želim D-mol da me razvali...