Izgleda da je ekipa u Zadru stvarno opsjednutima koliki čiji ima centimetara. Potaknuti prošlotjednim pisanjem o centimetrima one muške stvari, dobila sam dosta mailova. Samo muški se javljaju. Neki su iskoristili priliku da mi se pohvale veličinom svog pitona i mogu vam reći da su, barem oni koji su se javili, pobili teoriju da je prosječan hrvatski đoko 13-14 cm. Statistika onih koji su se javili, pokazuje da su Hrvati kao nacija ipak obdareniji, radi se o nekih 15-16 cm. I uopće ne igra ona stara poslovica – veliki čovik, mali kurac i obrnuto.
Uredno sam odgovorila svima koji su se javili, s nekima se i dopisujem još uvijek svakodnevno. Ipak, još nitko mi nije dao nikakav prijedlog kako izmjeriti dubinu i širinu pice. Simpa mi je jedan lik koji se prvi javio. Njegov je đokica dugačak 17 cm i opseg mu je 6. Pita me dgovara li mi. Kaže da ga je mjerio krojačkim metrom i da je potaknut mojim pisanjem razgovarao sa frendovima koji su ga doma isto izmjerili. Jedino se nisu složili treba li đokicu mjeriti poludignutog ili dignutog do kraja.
Ima i onih koji kažu da nabijaju žuljeve na sliku koja ide uz moj tekst i živo ih zanima kako izgledam. To im je najbitnije. I koje poze volim. A kad kažem da su sve opcije, kad je sex u pitanju, otvorene, doslovo popizde. Evo, sad javno svima odgovaram da i ja nabijam žuljeve, ali ne ni na desnoj ni lijevoj ruci, nego na nogama. Pokvarilo mi se auto i sve cipelice su mi nabile žuljeve, tako da ko Pepeljuga svake večeri prije ponoći, ako eventualno ne zabrijem negdje s ekipom i popijem koju cugu više, dođem doma i visim po netu cijelu noć. Na chatu, naravno.
Preksinoć sam došla oko ponoć iz grada, umočila žuljevite nogice u kainić i prištekala se na chat. Prvih petnaest minuta samo sam stavljala na ignore pohotne klince koji ulijeću s pitanjima tipa jesi li za cyber sex. A onda se javio neki pristojni lik sa sasvim kulturnim uletom. Priča je krenula, po godinama si sasvim odgovaramo. Mislio je da sam neka druga Mare, Mare koju on poznaje, a meni se odmah učinilo da smo se na chatu već sreli jer mi je spika bila totalno poznata. Pričali smo o tome tko što od prilike radi, čime se bavi... Uvjerena sam bila da smo već imali jedan poprilično dugi chat prije određog vremena, ali detalja se nisam mogla sjetiti.
Priča je bila vrlo pitka, spika ludilo dobra, mislim totalno cool i normalna. Svi ostali prozorčići za private su uskoro radi tog lika bili pozatvarani, jer mi je njegova spika baš pasala. Malo smo se prebacili na osobniju priču. Tip je oženjen, rijetko je na chatu, i jebeno je dobar pregovarač, kužim inteligenciju kako frca iz svake njegove rečenice. Pričamo malo o instituciji braka, kako je monogamija u današnje vrijeme totalno suluda. Imamo isti pogled na ovaj naš mali svijet, i na još manji nam gradić i prilike koje vladaju u njemu: poslovne, privatne, sexualne...
Nekako nisam željela preći na onu temu zbog koje su svi uglavnom u kasnu uru na chatu – sex. Čak se nismo ni opisali jedno drugome kako izgledamo, rekla sam mu samo da sam plava i to je to. Igra rječima je bila vrlo zanimljiva, protkana tu i tamo kojom aluzijom na sex, ali ipak, čemu na prvom chatu preći odmah na takve teme kad je priča totalno ugodna. Testirali smo jedno drugo, već nakon sat vremena počeli smo jedno drugome dočaraviti dojam kako jedno drugo doživljavamo. Ispalo je da se već dovoljno dobro poznajemo iz sasvim nevinog, običnog ugodnog čavrljanja.
Pao je prijedlog da se nađemo na kavi, da se upoznamo. – Kava nikog nije ubila, kvragu, zašto ne, promislila sam i pristala bez dvoumljenja. Očito je s obje strane ekrana bila znatiželja prevelika. Privuklo me tko ima tako jebeno dobru spiku preko neta, što je vrlo rijetko u današne vrijeme. Volim zajebane igrače, igru riječi i volim testirati i njih i sebe. Kad su tipovi u pitanju, nekako mi je uvijek spika najbitnija. A lik mi je odmah bio faca, imala sam totalno složenu viziju u glavi kakav je. A prvi dojam me nikad ne vara. Zato sam bez razmišljanja i pristala da se nađemo na kavi, što inače ne radim. Jedino nisam imala viziju kako izgleda, nisam ni htjela razmišljati o tome. Kad me pitao što radim s likovima kao što je on, ispalila sam: - Nađem se s njima na kavi. Što ti radiš s likušama poput mene s neta?
Svidio mu se izrat likuša, i iako nije bio ni s kim s chata na kavi, priznao je da bi me želio upoznati. Dogovor je pao, ostalo je još samo dogovoriti se gdje i kad. Odmah sutra, naravno... Rekla sam mu da imam feelig da smo ili chatali ili da se poznajemo. U tome trenutku bilo je nebitno i to. Lik mi je dao broj mobitela da mu se javim. Nisam ni provjeravala na netu čiji je to broj, nisam uopće htjela biti oprezna. Ma kvragu sve, baš me briga, život je samo jedan. Oboje smo se složili oko toga. Nakon tri sata chatanja, bez razmišljanja sam mu poslala sms. Izmijenili smo nekoliko porukica prije spavanja, dvosmislenih naravno, jer već smo ionako bili lagano skrenuli u neku drugu priču, onaj light motiv kojim je svaki razgovor na chatu poznat. Oboje smo se prije toga složili kako je sex i priča o tome ionako podloga svake priče na internetu.
Oko podne smo se dogovorili za kavu. Nazvao je da će kasniti deset minuta. Glas mi je bio neodoljivo poznat... Poslala sam mu porukicu da se vjerojatno znamo, ali da kava još uvijek stoji. Priča je postala još zanimljivija, znatiželja s obje strane mobitela još veća. Nije bilo panike, samo konastatacija da se vjerojatno znamo. Sjedila sam totalno cool i čitala novine dok nije došao. Kao što smo oboje i očekivali, poznajemo se. Nasmijali smo se, ismijali i popili kavu. Totalno običnu kavu, kao i druge do tada. Uz smijeh naravno, jer zaključili smo kako je Zadar stvarno mali grad. Cijeli dan sam se sama sa sobom smijala, skoro sam se poševila s frendom preko neta. Poslala sam mu sms. Totalno nevin, kakav sam i dobila natrag. Sva sreća da smo se odmah našli na kavi. Sama spoznaja da nas je samo još jedan chat dijelio od najintimnijih tajni i maštarija uljepšala mi je dan. Zagolicana mašta mi je ipak, priznajem, postavila pitanje što bi bilo kad bi bilo. Smijala sam se kao blesava sama sa sobom. Miško, jebiga, frendovi smo ali da se nismo našli na kavi tko zna što bi bilo. Sad moram naći novi nick, ali vjerojatno ćemo opet naletjeti jedno na drugo. Samo da se opet ne skužimo... Na kave više s chatarima, definitivno, ne idem! Čemu u malom gradu kvariti dobru priču na netu, kad se ionako svi poznaju. A chat ionako služi za razbibrigu.