Nazvala sam sva sretna mater da mi ne treba love jer će uskoro biti plaća. – Hvala bogu više da te ne moram spnzorirat, tebe ni Pašalić ni Vlada ne bi mogli uzdržavat koliko trošiš! Ionako su mi rezerve pri kraju, rekla je i napomenula kako ide s ćaćom na kupanje doli u bodulima. Nazvala sam i babu u Vlaje. Kad sam joj rekla da kupi Zadarski u subotu, da sam postala kolumnistica, počela se krstit preko telefona. – Ćerce, i livon rukon i nogon se krstin sada. Pa Issa ti, di ti je pamet da budeš komunistica? Da ti didi kažem, ubija bi te. Bolje ti je da ne dolaziš vamo, dida će ti čitabu očitat... Gospe moja, lude male, o Sveti moj Antune i divce Marijo, o Vranjo pokojni čuj je... Komunistica...
Odustala sam od objašnjavanja da nisam komunistica nego kolumnistica jer moja napola gluva baba Mare, po kojoj i jesam dobila ime i na koju jesam pošla pomalo blekasta ovakva kakva jesam ionako ne kuži razliku između kolumniste i komuniste. Ona je ionako ostala već odavno u nekom svom svijetu koji se dijeli na crvene i crne, pokojnog Tita i Vranju, okida na Thompsona i klete kurvetnu Danijelu što ga je privarila s Grašon...
Da stvar bude gora, odmah nakon nje me nazvala nona s otoka. Nona Marija je opet na svoju ruku, jedino mi nije jasno kako se ona bodulica i baba Mare Vlajina uopće mogu sporazumjeti. – Dite nonino, ća ja to ćujen da greš u komunu? A dite moje, ća će ti to u životu, oli nisi vidila kako su završili ovi naši ki piju droge. A pol ih je pomrlo, sad si mi dala mislit i sve gljedan kako si tako od pametne ženske i ti ušla u te droge. Srce mi se cipa, sad me Mare zvala, i kako sam je razumila greš svake subote tamo. A dite moje, pametnije bi ti bilo da greš u crikvu svaki dan nego da fumaš droge...
Samo sam je pustila da izbifla svoje kroz suze. Je da su i meni frcnule suze na oči, što od živaca, što od jada što ne mogu reći ništa u svoju obranu jer će sve bit iskorišteno protiv mene. Imam dvije lude babe, Vajinu opsjednutu politikom i Bodulicu opsjednutu narkomanijom, i još se svaki dan čuju, a kurca one jedna drugu ne razume. Jedino mi nije jasno kako su starci još uvijek uspjeli ostat u braku pored njih dvije među kojima su svakodnevni gluhi telefoni. Ali, na kraju ispadne da s njima svi ispaljuju na živce zbog njihovih internih (ne)sporazuma, jedino one dvije savršeno funkcioniraju u neredu govoreći dva različita jezika, savršeno se razumiju. OK, rekla sam sama sebi, svak će od staraca riješit sa svojom starom problem komune i kolumne, komunistice i kolumnistice.
I taman kad sam mislila da ću dobiti lovu, ništa od toga. Kasnit će dva dana, kaže šefica, ali poručio je vlasnik da uzmete robe što vam treba, uz ogromni popust, naravno. Prije svega dosta mi je s diplomom glumiti nekoga tko gradskim frajlicama uvaljuje ono što je in od krpica po basnoslovnjoj cijeni. Drugo, pun kufer mi je majčica i ostalih štraca od kojih ne mogu platiti režije nego žicam mater i ćaću. Nemam ni za Vip bon od 35 kuna, a sad opet moram zvat staru da mi brzojavi koju kunicu. – Ne možete uspostaviti poziv zbog neplaćenih računa, kaže onaj s druge strane slušalice. I što ću sad, zapaliti vatru na balkonu i slati dimne signale u bodule staroj na plažu? Genijalno, znam da je frendicama ista situacija, ali...
Sjetila sam se vrata na koja uvijek mogu pokucati kad je lova u pitanju. Moj frend pomorac Marin uvijek je tu kad mi treba. Sjela sam u auto i otišla do njega. Njega nije bilo doma, ali bila je njegova stara, teta Goga. Goga je tipična žena pomorca. Visoka, dobro uščuvana crnka od 55 koja nikad nije pretjerano radila u životu nego se brinula za djecu dok je muž plovio. Uredna frizurica skupljena u modernu punđicu, šminka tip-top, umjetni manikirani nokti, trenerkica i patike Nike, sve u modro crvenim tonovima jer i po kući treba biti kao na pisti. Pola kila zlata na svakoj ruci, naušnice... Teta Goga me ponudila kavom i cigaretama. Ne onim iz tvornice duhana Rovinj, nego elegantnim Davidoff lights. Kaže, Marin je izašao, barba Tome je ionako na brodu a njoj je dosadno. Nju nikad ne odbijem za kavu, jer je uvijek puna dorih ćakula.
- Mare, nemoj se nikad udat za pomorca. Ti i moj Marin ste najbolji prijatelji od kad znate za sebe, ali uvik sam bila protiv toga da postoji mogućnost da jednog dana to prijateljstvo preraste u nešto više, rekla je Goga otpuhujući dim iz muštikle, gladeći pudlicu Pepi u krilu. – Jebeš ti ovakav život, nije u šoldima sve. Kad ti najviše triba muško kraj tebe, on ti je na brodu. Sama odgajaš dicu, žrtvuješ se, a on je na moru, niti znaš di je ni kad će doć. A kad dođe doma, to izlazi, loče... U postelji je svaki put ko prvi, i taman kad se navikneš na sex sa "strancem" i počneš uživati u njemu, on se vrati na brod. I tako iz godine u godinu, dopizdi to, a nije prvi put Gogi da mi se žali. Goga je otvorena žena koja priča o seksu i svom bračnom životu bez pardona. I zato mi se i sviđa. – Onda si opet sama misecima i sve opet ispočetka. Ma nema te love koja ti može nadoknadit muža u postelji. A onda kad ostare i kad im se više ne može ni dignuti stari prdonje se vrate doma. Pošalješ frajera na brod a vrati se stara kanta.
Gogina žalopojka se nastavila i već sam znala skoro sve detalje iz njenog i barba Tominog seksulanog života. I o tome kako ona nikad poslije udaje nije doživjela orgazam, da je skoro "zaglibila" u vezi s jednim poznatim ginekologom za kojeg se bila zapalila... No, sve u svemu, seksalni život tete Goge nije bio bajan jer je ostala vjerna svom Tomi koji je plovio morima. Flert s ginekologom sveo se na nekoliko kava i večericu, a kad je trebalo doći do nečega, Goga se zahvalila na razmijevanju, prepala se i krenula kući glavom bez obzira.
- Svaki put kad bih bila očajna,uzela bih knjižicu i otišla u shopping. Ja samTomi lipo rekla da mi je to najbolja terapija. Ili daj lovu za garderobu i izgled, ili se pomiri da će ti se žena prokurvati. I tako smo ti se mi dogovorili. Iskreno, da mi je sad ona pamet, rađe bi ja bila lipo našla nešto za povalit tu i tamo, nego nanizala u ormaru sve one bundetine od nerca, činčila i ostalih beštija koje ionako nigdje ne nosim. Zato se nikad nemoj udat za pomorca. Njima je kruh od sedam kora, ali poštenoj pomočevoj ženi je ona stvar od kamena. Prekrivena paučinom od neupotrebljavanja.
Bila bi teta Goga nastavila još tko zna do kada sa svojim zanimljivim pričama da nije u kuću uletio Marin. Odmah je skužio koja je spika u điru i samo komentirao: - Ah, opet ženski razgovori. Stara mi idemo do Marexa na cugu, ako hoćeš možeš s nama, a samo nemoj opet o seksu...
Goga je ostala doma, a nas dvoje smo proveli ugodno popodne opet pričajući, naravno o seksu i koliko ga tko ima, odnosno nema. Telefon je plaćen, znači da je problem interneta za večeras riješen. – Čuj stari, jesmo najbolji prijatelji, jesmo blizu tridesete, ali sjećaš se našeg dogovora da se u tridesetprvoj ženimo ako i jedno i drugo budemo sami? Nema šanse, pa ti si pomorac i bbolje biti sama nego s očajnim pomorcem.
Marin se samo nasmijao i rekao: - Stara, da mi nisi ko sestra ne bih te ni kao prijateljicu trpio. Nađi si tipa što prije, jer kako si počela, za koji mjesec ćeš bit isfrustriranija od moje stare. Aj, mala, kažem ti to za tvoje dobro. Ako me ne poslušaš, za rođendan ćeš dobiti vibrator i Duracell baterije.
Mare