MARINI MEMOARI
PAPA(TEST)
Jutros mi je najranije počeo zvoniti mobitel. U devet sati. Došlo mi je zalijepiti ga u zid. Zove Ivana, Maja, Tea, Antonija, mater... Riješila sam i taj problem neželjenih gosta u moje snove – isključila ga. I taman sam nastavila slatke, pokvarene snove o Njemu kad je počeo zvoniti i kućni. – O jebem li vas Hrvatsketelekomunikacije!, prozborila sam naglas, ustala, ištekala telefon iz utičnice i vratila se u krpe. Odlučila sam danas biti nedostupna i posvetiti se sebi, ali možeš misliti... Nakon pola sata netko je bjesomučno počeo zvoniti na vrata. Opet onaj dosadni susjed koji stalno nešto zanovijeta. U donjoj majici i tangama, raščupana i na rubu živčanog otvaram vrata dok mi iz očiju sijevaju munje već u sebi treniram kako da ga ne pošaljem u neku stvar, namještam kiseli osmjeh broj 3 da mu ne skrešem nešto u facu.
Otvaram vrata, a Ivana mi s trogodnišnjom Mateom poput furije uđe u stan i govori: - Sorry stara, ti si jedina kome je mogu ostaviti. Moram ići na Papu, naručena sam u jedan.
Još snena uzimam njenu kćer u naručje i govorim: - Ženo, totalno si pukla! Pa papa dolazi tek za deset dana!
- Ma moram na papu, naručena sam danas, a nisi se javljala na telefon ni mobitel, zovem te cijelo jutro. Znala sam da si doma,a ti si jedina kod koje Matea želi ići. Aj sad idem, poigraj se s njom. Jela je, ne spava joj se, samo malo pričaj s njom i upali joj tv. Uskoro će sapunica, to obožava gledati..., i izleti iz stana.
Uključim telefon i nazovem je na mobitel. Gledam s balkona kako ulazi u auto s natpisom AUTOŠKOLA i poput Šumahera šlajfa po parkiralištu. – Tebe će ta tvoja zaluđenost vjerom u grob strpati. Trebala si u švore, a ne udat se s dvadesetidvije, urlam joj u slušalicu.
- Ma idem na papatest kod ginekologa. Zbog Mate, majku mu jebem. Češe me ona stvar već pet dana, sigurno je za neke probne vožnje okrenu neku mulicu, ionako je stalno po nekim noćnim vožnjama. Imam li neki herpes ili nešto, a imam garantirano, za jaja ću ga objesiti! I to za luster, viče Ivana s druge strane slušalice i prekine uz riječi da će brzo doći po malu.
Aha, sve mi je odjednom bilo jasno... U tom papi leži zec. I mislim se, stvarno, što joj je to trebalo... Mislim na Matu. A Mate je bio šminker i pol, gradski faker koji je okrenuo sve na dvije noge s magičnim trokutićem između nogu što je došlo polagati vozački kod njega. Bilo je tu i starijih dobro očuvanih tetkica koje su samo zbog njegove reputacije "došle uzeti pokoji dodatni sat, je li, kako bi utvrdile vožnju po gradu, prije negoli im muževi pomorci ili poduzetnici ne kupe neko bijesno auto". A bilo je tu i tek propupalih maturantica koje su za punoljetnost dobile od staraca za nagradu polaganje vozačkog, a i mlađahnih studentica koje je okrenuo i na prednjem i na stražnjem sjedalu, a bogme i na volanu i ispod volana na nekom od zadarskih ili kožinskih jebodroma. A tako mu je dala i sprijeda i straga za vrijeme svojih trideset sati vožnje i moja frendica Ivana. I u tih trideset sati jednom je bilo bez golduna kojih je tog dana ponestalo iz pretinca za Prvu pomoć, volan je zasmetao i eto ti ga na... Nekoliko cuga i manje od trideset sati probne vožnje bile su dovoljne da Ivana nakon nekog vremena sazna da će biti mama. I povuci – potegni, zaljubljena do ušiju, uspjela ga je zbog neželjenog djeteta dovući do oltara samo petnaest dana prije negoli će na carski roditi malu.
Kumovala sam toj farsi od braka protiv svoje volje. Na seljačkom piru od 200 ljudi, uz pijane svatove, od glavnih i sporednih glumaca te subote, jedino je moja frendica bila sretna i nasmijana. I pola njegova sela koje se okupilo na besplatnoj janjetni.
Život joj se sveo na njegove starce, kuhanje, peglanje i odgajanje male Matee koja je jedino pozitivno što je taj brak donio. Ostalo je klasična priča – Mate je i dalje nastavio s večernjm vožnjama upoznavajući polaznice autoškole s "dugim i kratkim svjetlima", a Ivana je odjednom ostarila počevši se praviti glupa da ništa ne vidi. Tek nedavno je popizdila kad joj se za cipelu u autu zalijepio goldun pun sperme... Preko toga nije mogla preći...
I eno je sad kod ginekologa širi noge, a ja se doma igram s Mateom i šaram po papiru kućice, auta i mace... I pitam se što je dijete krivo što ima debila za ćaću, isfrustriranu mater koju češe ona stvar i hvata je fobija je li zaražena kakvim gentitalnim herpesom, bakterijom ili AIDS-om.
A moja Ivana, što ti je to trebalo, mislim se i pitam se na koga li ću ja u životu naletiti, kome li ću ja jebat majku i prijetit zavrćanjem jaja ako naletim na neki istrošeni goldun... I hoću li i ja imati fobiju od HPV-a i ostalih boleština zbog nekog tamo emocionalnog invalida kojemu je opsesija tuđa pizda. I onda se vratim u svoje misli i sjtim se Njega, za kojim potajno patim već mjesec dana. Lijep, zgodan, uvijek fura neke zgodne komade po gradu, no u zadnje ga vrijeme viđam samog po gradu. I uhvatila sam nekoliko pogleda ispod obrva, ali svaki put umišljam da mi se pričinilo. I dođe mi namjerno zalijepit se u njega, reći mu da sam ta i ta i pitat ga je li za cugu. Ali još je rano... Sad će vrijeme minica, bijelih hlača i tangica. E, dobro sam se sjetila, trebam nazvati kozmetičarku zbog depilacije i kvarcanja. Prvo "visinske pripreme" pa se onda možda i ohrabrim na "sudar" sa stvarnošću. I ne smijem zaboraviti umjetnu tetovažicu na nadlaktici, na mjestu na kojem je ima i on. To bi ga moglo zaintrigirati. A možda "sudar" napravim i u ove subote. Ionako mu već napamet znam koordinacije kretanja. Kava u Đine, đir Kalelargom s jednim poznatim sportašem s kojim je hodala moja prijateljica... Sve sam smislila, bit će to Dan D. Pa što bude-bude. Samo da se Ivana vrati s pape i preuzme Mateu... Odoh ja popodne u šoping, pa kod kozmetičarke. Do subote sam tip-top i krećem u napad. Uostalom, pali su i veći frajeri od njega, pa ne vidim razloga zašto ne bi on... Samo da do subote ne nađe nekog komada, a ako ga i ne sretnem ujutro u svom učestalom điru, Gotham je idealno mjesto. Uostalom, tamo je subotom veća gužva i lakše se puknut kao slučajno s nekim nego na Kalelargi. E, baš sam pametna, subota je moj dan.
Mare