< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo ovako....mi smo van dvi lude iz vranjica iemo 8 razred....obe trniramo odbojku...kako cete nas pripoznat???HM??? pa ovako....
MARTA:
visoka 170cm, smeda kosa,nikad nema mirna ili ako je mirna nesto je boli...uvik je u drustve Ree, Darie, Monike, Jele,Jope....
MARE:
170 visoka, smeda RICASTA kosa, sportski tip...uvik zajebaje ljude i zakon je prija...
LOVE LIFE:
MARTA:
vec 4 miseca u istog tipa s kojin joj bas i neide...hm...njene prije misle da joj se svida pola zupanije ali nije istina...
MARE:
slobodna
Evo van i Martina msn adresa(Mare nema msn):
marta_vranjic@hotmail.com
TOŠEEEEEE...R.I.P
Counter
Blog.hr
Nasa Ane
Carice
Naboi blog na svitu
Aljosa
Mone & Tea
Luka-jebac...
any
Bena mladi
Messi&c.Ronaldo fan
Seki-Fasist
Mala Garava
Ena i Zora
ovde imate dizajneva za blogove
Tomo
Lucy
Kiki-dizajnevi
Jelena & Dancy
Bahreina
target="_blank">
Ovo smo ja i Monika...
ja i moja rea...koje poziranje...
IVANKA..moja jubica...
JA...=)
JA I REA....AGAIN
Nije me jako dugo bilo tu, znam..Jeste me zaboravili? Ja vas nisam.. Morate mi oprostit, nisam bila tu, nisam imala internet i neću još neko kraće vrijeme...Čitav život mi se zaokrenuo...
Naime....
Jednom sam pročitala negdi da ona vrata koja sa žudnjom gledamo jednostavno samo moramo otvorit, naći u sebi hrabrost i samo povući kvaku. To je najbitnije što trebamo napravit, kasnije će se sve samo od sebe posložit..
Pa ajde, pomislila sam, ajde da otvorim ta vrata...
I vjera mi se katkad gubi. Vjera u svijet, u ljude… Vidila sam svašta, doživjela svašta… I preispitujem se, gubim se katkad…
Ne sican se kada sam u zadnja dva mjeseca sjela i bila sama sa sobom da o svemu razmislim, o svim promjenama koje sam uvela u svoj zivot prosle godine. Nisam ni stigla razmišljati o svitu, sebi i simbolima
I kad sam zatvorila oči, od svih onih trenutaka, smisnih i onih tužnih, od smijeha do suza, sitila sam se sta me sinoc jako uznemirilo
Sinoć sam se uplašila smrti. Onako, došlo je to posve neočekivano, izazvano jednom posve običnom glupošću, a zapravo ako ću se hrabro prisjetit nisam je se dugo uplašila.
Bar ne kao sinoć.
I uspila sam zaspat.. Nekako.. Ali izjutra, negdje oko 5h ujutro, opet je krenilo. Upalila sam svitla, ali srce je neobično kucalo.
I znala sam da od sna te noći više ništa neće bit…
Ujutro sve izgleda kao probuđeno iz nekog sna. Nevino i čisto... Oprano od svake tuge, straha, ljutnje, bijesne riječi… I znam, znam da će s prvom zvonjavom telefona, žurbom, glasnom vikom i bukom sve u trenu nestati….Kad sam se tako probudila samo sam se naslonila na prozor i razmisljala
Moj grad se tek počeo budit……Onako nevin i snen pokušavajuć me natjerati da mu oprostim.. Oprostim što mi nije pružio ono što sam tražila…
Eto ljudi moj negdi sam se morala ispucat…puno pozdravaa