subota, 24.02.2007.

Voljela bih da me voliš...

Okrenem se u mrkloj noći i otvorim širom oči.Pomislim na tebe i zagledam se u svoje srce. Ono je puno napuklih križeva i uzaludnih nadanja, a samo jedna ruža koja ne vene…ruža boje meda, boje usana, boje mog života, boje tebe koji si negdje, spavaš i sanjaš o drugoj.Zatim ponovno zaklopim oči..ima nešto magično u tome kad se sve smiri i kad boje obasjaju horizont. Kao srce kad se zaljubi i sve se oboja u tisuću boja. Bez ljubavi sve je sivo, bez ljubavi nema zalaska sunca, bez ljubavi nema ničega. Bas kao sto nema mene bez tebe…voljela bih da me volis i da se odvezemo na najvišu planinu, dok se budemo spuštali da maknem nogu s kočnice.Koliko smo spremni riskirati??? Kažu da neki ljudi uđu u život i ostave neizbrisiv trag, to si ti učinio meni…bila sam spremna na sve ali ti očito nisi.
Ako se osjecas sam,nemoj, ti si jedini kojeg volim, samo želim da budeš sretan…pa što ako te volim više nego što bih smjela??? Molim te oprosti mi, neznan što napraviti, nemoj mi zamjeriti na ovoj boli koju osjećam.Oprosti mi što te trebam. Voljela bih da me voliš samo djelićem ljubavi kojom ja volim tebe….eto ljudi jedan malo dublji post…aj pozz


Evo malo slika…

- 13:13 - TeLL Me SaMo(6) - Or - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.