Što s par dolara na Fiverru
Čitajući svoju knjigu po petstoti put, oblila me mučnina. Ne znam možete li si zamisliti. Pročitali ste neku rečenicu toliko puta da ju znate na pamet, ali nikada vam (do sad) nije došlo do glave da gramatički… uopće… nema… smisla. Isto je, sjećam se bolnog srca, bilo i s mojim diplomskim radom.
Pročitala sam ga. Pročitala sam ga nanovo. Onda još jednom ili dva puta. Protisnula kroz Hašek i pročitala još jednom nakon. Pročitala ga je i mentorica. Platila sam (skupo) printanje. Dobila kopiju. I već na prvoj strani uočila neku glupu, glupu, glupu grešku.
Slično obično bude i s blogom. Napišem nešto, pročitam jednom ili dva put i tek nakon objavljivanja uočim neku grešku. Nekad ispravim, nekad ostavim (jer mi se ne da, ali reći ću da je zato da picajzle imaju što komentirati).
Da se vratim na knjigu. Valjda bi vam do sad znala cijelu stvar (svih 289 strana) napamet izrecitirati. Toliko sam ju puta pročitala dok sam provjeravala gramatiku i pravopis, da mi je muka od cijele stvari. Pitam se zašto sam se uopće uvalila u to. Što mi je to trebalo? Mogla sam k'o normalni ljudi svaki vikend piti u nekom klubu, a ne sjediti doma i pisati. Mogla sam igrati igrice, gledati TV, životariti… mogla sam naučiti programirati i nešto stvarno i zaraditi. Ali ne. Ja sam odlučila napisati knjigu.
Ali dobro, što je, tu je. Dakle, našla sam greške nakon petstote provjere. Što sad? Treba netko to provjeriti umjesto mene, jer očito u meni ima neki crv koji preskače greške i smije se negdje iza kulisa. U redu. Koliko bi to koštalo? Uf.
Zato sam otišla potražiti pomoć na Fiverru. Za one koji ne znaju, to je stranica na kojoj ljudi nude razne usluge. Među njima je i provjera gramatike. A za razliku od pravih profesionalaca, ovi ljudi svoje usluge nude za siću. Ali nije išlo tako lako kao što sam mislila. Pronašla sam neku curu koja me svojom reklamom uvjerila da će sve riješiti i da će mi knjiga biti najbolja na svijetu, jednom kad ju taknu njene magične oči koje skeniraju greške, koje zatim popravlja zamahom prsta. Poslala sam novce i svoju ispaćenu knjigu, ali žena se kasnije javila s nekom isprikom i potopila sve moje nade.
Druga žrtva mi se nije nikada ni javila. Bio je to neki dečko, mladić. Možda je osjetio preko poruka moj očaj i pobjegao na drugu planetu, jer kasnije nisam ni jednom vidjela da je bio online. Ne nakon mojih poruka. Ups.
Očajna, bez trunke nade, za oko mi je zapeo neki momak koji je za pet dolara nudio promotivni video. Kako sam već imala nešto malo novaca na Fiverr računu od svog propalog pokušaja zapošljavanja jako jeftine uređivačice knjige, odlučila sam ih potrošiti. Jer ne znam kako vratiti novce na račun, a nemam većeg straha od zivkanja korisničke podrške.
Ovo je rezultat ove nepotrebno razvučene priče. Uživajte.
