Vrapče (s debelim zakašnjenjem)
Za početak, ispričavam se što prošli tjedan nisam obavila svoju blogersku dužnost i zadovoljila svoju neobjašnjivu potrebu da objavim nešto jednom tjedno. Prošli petak sam išla u Vrapče i nakon toga su se dani samo nekako stopili.
Kako sam završila u Vrapču?
Ne, nisu me zatvorili jer su shvatili da uporno pišem blog još od dvije i devete niti sam napokon "puknula" zbog ispita.
Bila je posljednja ovogodišnja skrivena projekcija Motovun film festivala. Projekcija se održala u dvorištu klinike za psihijatriju Vrapče i prikazivao se film "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Prije projekcije filma se moglo posjetiti muzej bolnice. Jeste li znali da je slikarica Slava Raškaj bila u Vrapču zbog kronične depresije? Ja nisam.
Osim povijesnog prikaza razvoja bolnice Vrapče, u muzeju su izloženi i neki od impresivnih umjetničkih radova zatvorenika. Muzej je malen ali zanimljiv. Svakako ga posjetite ako se nađete u blizini.
Evo par slika da vidite da ne izmišljam.
Cijela stvar je bila nekako morbidna. Baš me zanima hoće li ikada biti projekcije u zatvoru.
Ne znam hoćete li mi vjerovati ali još nisam pročitala onu slikovnicu od pretprošlog tjedna. Ne, neću sada izdvojiti 3 minute svog života da pročitam tu slikovnicu. Zabavljena sam drugim stvarima. Možda neki drugi put.
U nedjelju idem na more pa ne znam hoću li išta napisati idući tjedan. Vjerojatno ne.
Pozdrav
21.07.2017. u 15:35 |
25 Komentara |
Print |
# |
^
Odbjegli zeko
Dragi blogniče,
zbog raznih obaveza sam danas izrazito neispavana i primijetila sam da nakon dovoljno visoke razine umora, kao da se probija neki zid i padam u stanje ogromne brbljavosti, dezorijentacije i zbunjenosti. Kladim se da je netko pametniji od mene već uočio taj fenomen i sigurna sam da je netko istražio sve stadije umora i napisao rad ili članak na tu temu pa neću ni probati pisati više o tome nego što do sad jesam.
Osjećam se kao da sam popila nekoliko čaša vina, što je zapravo super. Tako da umjesto da odem spavati, ja odlučih bložiti.
I tako je prerano za krevet.
Prošli tjedan sam si zadala da ću pročitati slikovnicu "Odbjegli zeko" autorice Margaret Wise Brown. Ponosno izjavljujem da sam uspješno obavila taj zadatak i dužna sam vam detaljnu razradu djela.
Za početak, ne želim previše otkrivati o radnji djela, jer ga neki od vas možda još nisu pročitali. Ako niste, svakako vam savjetujem da kliknete na ovaj LINK i da se uputite u čudesan svijet zeke koji je ušao u pubertet.
Ovo lijepo djelo se bavi jednom temom koja je uvijek aktualna i sigurna sam da će za trideset, pedeset ili sto godina, djelo biti jednako bitno za čovječanstvo. Toliko emocija, akcije, ljubavi, smrti, drame i sreće nisam vidjela ni dok sam gledala Titanic. Odrastanje, patnja, ljubav – sve su to teme o kojima "Odbjegli zeko" hrabro govori, bez imalo suzdržavanja i srama. "Odbjegli zeko" govori za sve nas, on nas podsjeća na surovost života i podsjeća nas da ne smijemo gubiti nadu ni kada sve ostalo propadne. To je priča o majčinskoj ljubavi, opsesiji, borbi za samostalnost, pubertetu, odrastanju i borbi za svoje ja. Priča me dirnula i promijenila me nabolje. Ja sam odbjegli zeko. Svi smo mi odbjegli zeko.
Ako još niste stisnuli na LINK i poslušali o čemu pričam, vrijeme je da prestanete čitati ovaj post. Ne želim vam otkriti previše.
Najbolji dio mi je bio kada je zeko pokušao pobjeći od svoje opsesivne majke i kada mu se skuter za vodu zapalio dok je morski pas plivao prema njemu. Bilo je jako napeto.
Zapravo, možda sam taj dio sanjala. Nema veze.
Svijet nije nikada crno-bijel pa u ovoj priči vidimo dvije suprotne strane, od kojih niti jedna nije sasvim u krivu. Mladi zeko želi pobjeći iz čeličnog stiska svoje majke, ali s druge strane vidimo percepciju majke koja samo želi zaštititi svog buntovnog sina, koji je očito ušao u pubertet.
Kako osobno imam dosta iskustva s pubertetom, jer ne samo da sam ga sama prošla, već promatram svaki dan mlađu sestru kako prolazi kroz njega, mogu mami zeki dati jedan vrijedan savjet.
Možda i nekome od vas pomogne.
Razina agresije koju tinejdžer osjeća se naglo smanjuje nakon što se dotični tinejdžer pokaka.
~MKJS, 7. srpnja 2017.
Slikovnica koju ću do idućeg tjedna pročitati, bit će još jedan klasik autorice Margaret Wise Brown, naziva "Goodnight moon", tj. Laku noć, mjeseče.
Pozdrav do čitanja! :D 07.07.2017. u 17:42 | 26 Komentara | Print | # | ^
