Slatke muke
Dragi blogniče,
Želim raditi u Krašu.
Blizu mi je i oko njega se širi slatkasti miris, a ja jako volim slatko. Prijavila sam se nedavno ondje za studentski posao, kontrolu kvalitete, u nadi da to uključuje testiranje čokolada (hehe) ili barem provjeru gotovih proizvoda na pokretnoj traci.
Znam da bi bila idealna za takav posao jer dobro i brzo uočavam i najmanje greške na svemu što mogu pojesti. Mozak i želudac mi se udruže i zajedno imaju skoro nadnaravnu moć uočavanja.
Već je prošlo neko vrijeme i nisu mi se javili, pa zaključujem da mi se neće uopće javiti. To mi je slomilo srce. Koji je najbolji lijek za slomljeno srce?
Blog.
Blog i prijetnje.
Zato svečano objavljujem da ću za svaki put kad moja prijava ostane zanemarena (a bit će još puno prijava), kupiti Milku umjesto Dorine.
Ozbiljna sam. Jako sam ozbiljna. Naime, s čokoladama se ne šalim.
Usput sam dizajnirala omot za čokoladu, tko ga želi kopirati nek' izvoli. To je moj poklon svijetu.
Prodaja stana
Najbolja i najgora stvar kod prodaje stana su nasumični posjeti potpunih stranaca. Mislim da nikada nismo toliko često pospremali stan, kao kad smo ga pokušavali prodati.
Sad kad je to iskustvo napokon iza mene, osjećam da mogu o njemu javno progovoriti. Majka je naučila čarobnu rečenicu "ljudi dolaze gledati stan" koja bi aktivirala nas, njezinu ne baš mladu djecu, da daju sve od sebe da štalu koju smo nazivali domom, dovedemo u kakav-takav red.
Svaki put kad je netko dolazio gledati stan, imala sam osjećaj da zapravo dolaze na sanitarnu inspekciju i da će prstom proći po elementima i proučavati koliko je prašine ostalo na prstu.
S vedrije strane, naučila sam pospremati brzinom kojom nisam mislila da je moguće. Prije mi je pospremanje cijelog stana bila cjelodnevna aktivnost, a do kraja prodaje sam bila u stanju to obaviti u manje od sat vremena. "To" je uključivalo usisavanje, brisanje prašine i pranje podova u četverosobnom stanu kao i čišćenje sanitarija.
Nakon nekog vremena sam primijetila da sve češće ljudi "javljaju da dolaze" i onda "odgode u zadnji tren". Ako je itko profitirao u toj situaciji, bila je to moja majka koja je naučila onu čarobnu rečenicu i vjerujte mi, iskoristila je priliku da nas pokrene.
Ovaj post jednostavno ne bi bio moj da nisam ubacila umjetničko djelo ili ako baš hoćete, crtež vrhunske kvalitete.
Smijem mu se zadnjih dvadesetak sekundi i da vam bar mogu napisati da je nastao pod utjecajem alkohola.
Nije.
Crnokosa figura u sjedećem položaju je moja sestra, ona do nje sam ja a ona stajaća figura sa sjajnim proporcijama je odličan prikaz moje majke.
