MKS V
Osjećam se ukakano. Ne samo zato što konstantno izbjegavam svoje obaveze i povlačim se po sobi kao crkotina, dok ne dođe vrijeme da se ubacim u tramvaj i koprcam u njegovom smradu, zatim iscurim iz tramvaja da bi trunula na predavanjima i uzalud se nadala da mi se nitko neće obratiti, nego zato što sam stalno nekako nervozna. Imam par dana slobodno i što ću s njima? Ništa, proći će jako brzo.
Dugo nisam ništa napisala i to me dodatno nervira. Nije mi do pisanja pa ću nešto nacrtati.
Ovo predivno djelo me malo oraspoložilo i vratilo mi volju za životom. Nevjerojatno je kako kreativno izražavanje može imati pozitivan utjecaj na raspoloženje.
Dobro, odlučeno je. Kad sam već krenula s pisanjem, idem to provesti do kraja. Otvorila sam bocu koja je u obliku srca, sigurno zato što je sadržaj dobar za srce. Izgleda kao nešto iz video igrice što bi protagonistu spasilo život u zadnji tren. Meni neće spasiti život ali možda spasi ovaj blog od žestoke neaktivnosti.
Blog nije samo najbolji oblik psihoterapije, on je također odličan način za komuniciranje s ostatkom svijeta. Zato osjećam da se mogu obratiti svojoj susjedi i nadati se da će čuti moje vapaje jer me strah pokucati joj na vrata i suočiti se s njom.
Susjedo moja,
molim te da prestaneš puštati muziku jako jako glasno. Mooooliiim te. Znam da su nam zidovi tanki jer je zgrada iz doba komunizma, ali svejedno mislim da pretjeruješ s glasnoćom. Možda ti je duh pokojnog bivšeg stanara tvog stana rekao da mi se u njegovo ime osvetiš (priznajem, i ja sam imala svojih momenata dok sam još mislila da se moje drečanje ne čuje), ali sam do sada dovoljno ispaštala za svoje grijehe iz prošlosti. Primila sam poruku, shvatila pouku i želim dalje sa svojim životom bez tvojih zvukova.
Unaprijed hvala.
Kad se već obraćam javnosti, idem srediti dvije muhe jednim postom.
Dragi (nadam se) budući mentor,
nadam se da ćeš mi oprostiti za katastrofalna izlaganja koja si morao slušati i da to neće utjecati na tvoju odluku da pristaneš biti moj mentor. Imam problema s izlaganjima i verbalnom komunikacijom općenito i imam dojam da je s vremenom taj problem sve gori. Brat mi je nedavno rekao da se 'cringe' po novom prevodi kao susramlje i sigurna sam da si dosta susramlja osjećao dok si slušao moja izlaganja. Zadnji put sam probala popraviti stvar s tableticom za smirenje, ali sam time samo pogoršala situaciju (ako je to bilo moguće). Dajem vam obećanje da ću tražiti rješenje tog problema i da neću odustati. Možda moje iduće izlaganje oboje preživimo bez srama i susramlja.
Iako ovaj tekst ne ostavlja takav dojam, jako Vas poštujem ali nemam volje sad prepravljati sve "te" u "vas". Nadam se da razumijete.
P.S. Ipak se nadam da ne čitate moj blog jer bi to bilo jako neugodno.
Uf, sad mi je lakše.
Čovječe kojem je moj brat zabunom uzeo teglicu malog kukuruza prije nekoliko mjeseci,
teglica je još neotvorena. Ako ju još uvijek želite, javite mi se u komentarima pa vam mogu teglicu s njenim sadržajem poslati poštom. Bila je to tragična zabuna i brat i ja smo mislili da ste nas zaustavili da nam ukradete namirnice. Morate priznati da se oko takvih dućana mota puno svakakvih ljudi i da je naš strah zato bio opravdan. Ako ne želite tu teglicu nazad, planiram u narednih tjedan dana pronaći recept za taj mali kukuruz. Možda je fin.
Ljubljena moja Harpijo,
nemam ti što poručiti (sve što ti želim reći ti kažem iste sekunde), ali te volim spominjati u blogu pa te spominjem i u ovom postu. Ti si mucek. Blog bez tebe nije isti.
Dragi blogeri,
žao mi je što se (opet) dugo nisam javljala.
Jako dragi liker,
hvala ti što si tako fin. Idem po još.
Susjedo moja (još jednom),
idem slušati glazbu. Sa SLUŠALICAMA! Molim da ubuduće pratiš moj primjer. Ako nemaš slušalice, kupi ih. Super su.
xoxo
24.03.2016. u 22:06 | 29 Komentara | Print | # | ^
