Kako su u mojoj glavi povezani Snape i R. Downey Junior
Jednostavno je. Sve je započelo na koncertu.
Popila sam svojih nekoliko čašica bijelog vina i vidjela Snapea kako pjeva. Moje oduševljenje nije moglo biti veće. Snape je živ! Tu je! Ima začepljen nos i pjeva!
Kasnije se ispostavilo da to nije bio Snape, već Brian Molko (čovjek se lagano zabuni).
Bila sam u odličnom raspoloženju i ''pod gasom'', pa sam izgledala ovako nekako.
Što bi bilo super da Brian ne pjeva neke neke dosta tužne stvari.
Tada to, naravno, nisam znala. U mojoj je glavi sve bilo super, Snape u lijepoj našoj, vino u meni i uz mene, lijepa svjetla s pozornice, adrenalin i hrana koju sam kupila mi nije pala na pod. To je bio uspješan dan. I kad sam se vratila doma, euforija nije nestala, pa sam potražila te pjesme koje su pjevali i dogodilo se ovo...
A sigurno ne ovo...
Khm-khm.
Neke pjesme su mi se jako svidjele, pa sam ih stavila na mobitel i slušala ih svugdje. Na wc-u, dok sam šetala psa, dok sam pospremala, jednom ili dva puta sam čak slušala i u tramvaju, iako inače preferiram čuti svaki detalj koji se oko mene događa, za slučaj da
1. netko odluči pobiti sve ljude u tramvaju,
2. bakica poželi sjesti ili
3. dođe kondukter.
Svaki put kad mi se neke pjesme sviđaju, ta moja ljubav prolazi kroz nekoliko faza. Prva je opća zaluđenost, pomislim kako je to nešto najbolje na svijetu i da bi svi trebali stalno slušati te pjesme jer su tako.prokleto.super!!1!!1!
Druga faza je ona u kojoj pomislim da te pjesme i nisu stvarno baš tako super, ali se i dalje razveselim kad ih čujem. Prva i druga faza se nekad izmjenjuju.
U trećoj fazi me žestoko zaboli želudac kad čujem makar početak tih pjesmi. U četvrtoj fazi mi bude neugodno što sam ta sranja ikad slušala. I zna se dogoditi da mi nakon nekoliko godina odmaka te iste pjesme opet dođu do prve faze. Zašto se to događa, ne znam.
Zato se unaprijed ispričavam budućoj sebi što sam spomenula tako užasne pjesme na ovom visokokvalitetnom blogu. Oprosti, molim te.
Snape, ovaj Brian Molko pjeva u bendu Placebo. I tekstovi pjesama su dosta jednostavni, ali me jedna pjesma poprilično zbunila svojim tekstom. Nije mi bilo jasno tko je taj jadan Julian i što im je skrivio. Da skratim, pjesma je zapravo o liku iz knjige Less Than Zero, po kojoj je napravljen istoimeni film. Znatiželja je napravila svoje pa sam pogledala film koji me baš i nije oduševio, ali u njemu glumi R. Downey Jr. i ajme, bio je odličan! Bezbroj puta mi je došlo da uđem u ekran, potapšam ga po leđima i kažem mu "ajde, ajde, sve će biti u redu". Možda je tako super odglumio jer se i sam u to vrijeme borio s drogama. Tko zna.
Pročitala sam i knjigu, pa zaključila da nema nikakve veze s filmom i zahvaljujući toj knjizi sam zaključila da ipak ne želim pročitati Amercan Psycho nego da ću radije u slobodno vrijeme čitati nešto veselije i pozitivnije.
I to je to, zahvaljujući Snapeu sam zavoljela Robertove glumačke sposobnosti. Hvala, Snape.
P.S. Trenutno čitam Drakulu. 20.11.2015. u 21:33 | 10 Komentara | Print | # | ^
Epilog
Netko od onih koji su mi obećali poslati svog komarca je očito ispunio/la obećanje jer sam jednog novog neki dan trajno zalijepila za zid i time ga pridružila zidnoj kolekciji. Nema veze, i tako ih trebam prefarbati.
Čovjek bi pomislio da ih više neće biti, ali ne. Ipak je ovo topla jesen.
Ove godine je sezona ispita za mene bila toliko napeta da me dugo bilo strah da ću se probuditi i pomisliti da sam samo sanjala da sam sve riješila. Onda sam shvatila da je bilo previše napeto da ikada posumnjam u to, čak i u stanju opake jutarnje dezorijentiranost.
I sad opet imam puno posla.
Hoće li ikada biti kraja komarcima i obavezama? Umorna sam. Laku noć!
Make-up tutorial
Dobar dan, blogeri i blogarice.
U današnje je vrijeme popularno dijeliti savjete o šminkanju jer se ljepota cijeni i svaki trud pri postizanju iste je često prihvaćen i nagrađen, ako nigdje drugdje, onda na cesti pored gradilišta.
Zato sam s vama odlučila podijeliti svoje umijeće uljepšavanja svoje prosječne do ispod prosječne face (iako je ljepota u očima promatrača) u pet jednostavnih koraka.
1. KORAK
Najvažnije je sakriti prišteve i ostale nepravilnosti, mazivom koje često stvara dodatne prišteve i nepravilnosti. Ako niste sigurni jeste li dobro obavili posao, samo pripazite dan nakon nanošenja. Ako vam se ten nije pogoršao, niste namazali dovoljno i svi su vidjeli vaše gadne nepravilnosti i smijali vam se iza leđa. Sakrivanje bubuljica može biti korisno kako ženskom, tako i muškom dijelu bložanstva jer, budimo iskreni, svi se s njima ponekad susrećemo. Ako vas je, kao mene, pubertet primio i odlučio nikada ne pustiti, ovaj će vam korak biti zauvijek bitan i možda se ulovite kako podižete svetište svom omiljenom korektoru ili tekućem puderu.
2. KORAK
Kako bi bolje prekrili prethodni korak i pokušali postići iluziju da vam prethodni korak nije ni bio potreban, krenite na drugi korak. To je stavljanje pudera. On se stavlja svugdje. Ali baš svugdje. Na lice, vrat, ruke, guzicu, zube... puder mora sve prekriti da bi iluzija bila uspješna. Možda s vremenom shvatite da je to skup sport, pa počnete trljati tijelo kredom ili zemljom iz teglice. Rezultat će vjerojatno biti isti, jer što je drugo puder ako ne nakupina minerala i škroba.
Bitno je da se ne uplašite rezultatom ovog koraka, jer će on svakako biti jezovit (skoro kao nadolazeći izbori). Lice će vam izgledati kao nešto iz filma strave.
No bez brige, zato je tu treći korak.
3. KORAK
To je onaj korak, u kojem polagano pokušavate vratiti svoje lice od opasnog stiska velike mase pudera. I najbolje je krenuti od svojih očiju. Naravno, redoslijed kojim se dalje šminkate nije previše bitan. Ja osobno prvo volim staviti olovku ili tuš za oči. To je kao da pokušavate ponovno nacrtati svoje oči, samo malo bolje nego što su prije bile ''nacrtane''. Vrlo je jednostavno, samo povučete dvije crte iznad oka. ako ne možete simetrično povući te crte, nema veze. Meni nikad oči ne ispadnu isto i često na jednom toliko pogriješim, da stavim veliki x preko kapka da se zna da tako nije trebalo biti. Trik je u tome da uvijek razgovarate s ljudima okrenuti na svoju ''dobru'' stranu. Ako postane neobično što stalno pričate s profila, slobodno recite da imate ječmenac. Upali svaki put.
Što se muških blogera tiče, malo olovke za oči ne bi ni vama naškodilo. Jeste li vidjeli koliko djevojke 'sline' za našminkanim pjevačima rok bendova?
Osim tuša ili olovke, bitno je staviti sjenilo. Da budem skroz iskrena, nije mi sasvim jasno sjenilo. Ima šljokice i u boji je. I to je sve. Ističe vaše gornje kapke. Izgleda kao izmet jednoroga.
Ne znam što više reći o sjenilu.
Nakon sjenila stavljam maskaru. Ne volim reklamirati marke, ali sam odlučila pokazati primjer jedne dobre maskare, da znate kako izgleda. Super je, dala mi ju je Harpija prije najmanje 7 godina (možda i više) jer joj je istekao rok trajanja pa ju više nije htjela. Meni još uvijek savršeno služi. Poanta maskare je da vrati trepavice koje su se slijepile s licem u drugom koraku. Super stvar.
Rezultat trećeg koraka bi trebao izgledati ovako nekako:
4. KORAK
U ovom koraku slobodno olovkom podebljajte nos koji se obrisao dok ste stavljali puder. Vrijeme je da dodate ruž. Nije bitno koje je boje, bitan je okus.
Da bi ruž izgledao sjajno, stavite malo običnog korektora za papir na usne, tako da izgleda kao odbljesak svjetla.
5. KORAK
Neki ljudi imaju više, neki manje dlaka. Oni koji su obdareni dodatnim dlakama, koje možda drugi nemaju, imaju toliko dodatnih mogućnosti! Mogu selektivnim čupanjem dlačica napraviti svakakve zanimljive uzorke i pejzaže.
No ja sam djevojka koja nema puno vremena, pa mogu birati hoću li svoju obrvu podijeliti na 2, 3 ili više dijelova. Uzorke ne stignem slagati, možda me to čeka u penziji.
Obrva podijeljena na tri dijela je jako zanimljiva za promatrače i može dobiti svu pažnju koja joj je potrebna. Zavidni pogledi djevojaka koje si ne mogu priuštiti treću obrvu ipak me progone, pa se najčešće odlučim za dvije obrve.
To bi bilo sve, dragi blogeri. Hvala na pažnji i nadam se da će vam ovaj tutorial pomoći u životu.
Pozdrav! 01.11.2015. u 18:16 | 16 Komentara | Print | # | ^
