Big girls don't cry.
Eh.
Ja nisam velika cura, niti sam jaka.
Sebe sam iznenadila koliko sam slaba.
Možda mi se događaju sve ove stvari upravo da budem jaka.
Ali sve to predugo traje.
Ne valja planirati.
Nikad nemojte biti niti u jednu stvar toliko sigurni da kažete 100%.
Onda dolazi razočaranje. U nikoga. U ništa. Već u SEBE.
Sebe uvjeravam svakog jutra, svake minute da je sve u redu.
Da sam sretna. Da sam dobro. Da sam zadovoljna.
Ali ne.
Ja jebeno nisam u redu. Ništa nije u redu. Jebeno nisam sretna. Nisam zadovoljna.
Zvuči sebično, bezobrazno.
Ali kako se praviti zadovoljnim i sretnim ako te ipak nešto probada?
Prije sam bila ja ta koja je ljude veselila, nasmijavala,
Dizala raspoloženje.
A sada.
Kažu da ih bacam u depresiju dok me slušaju.
Samo želim onaj stari osmjeh.
Ali nitko nije kriv za to. Sama sam kriva.
Dozvolila sam mašti da pređe onu granicu stvarnosti,
I sad..
Sad sam se probudila.
A ova bol..
Ta bol zove se stvarnost.
p.s. Teno, volim te. I hvala ti što si tu. I što me slušaš. I što uvijek nađeš prave riječi.
|