|
Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.
(sv. Jeronim)
Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.
(sv. Ciprijan)
Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)
I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.
(fra Bonaventura Duda)
Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)
Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)
|
Marana tha
utorak, 11.07.2006.
SVEMIR PLEŠE I ZEMLJA TAKOĐER
Svemir se u stvari igra i Zemlja s njime. Sve se ritmički kreće i "slobodno" vrti. Mikrokozmos i makrokozmos, zvjezdano nebo i svijet atoma. Možemo govoriti o posebnoj, ponajljepšoj igri, plesu. Svemir pleše i Zemlja također. Stvoren na način igre, svijet se igra, pleše. Svijet je igra ne samo in fieri (nastanku) nego i in facto esse (opstanku). Zanimljivo je da u navečerje Uskrsa - a po uskrsnuću se obnavlja čovjek i svemir - po pučkom vjerovanju (ako nije nestalo), Sunce pleše. Ples Sunca uoči Uskrsa (na Veliku subotu se obnavljalo i obnavlja se bdijenje uskrsnuća) pokazuje kako sensus fidelium - osjećaj vjernika pretječe teološko istraživanje ili ga prati prepoznavajući u Isusovu uskrsnuću ne samo povijesni, nego i kozmički događaj jednako radostan za čovjeka i kozmos, pa se ta radost pokazuje u plesu Sunca i plesu čovjeka, sakralnom plesu. "U Parizu, Limogesu i u drugim mjestima Francuske, svećenici su plesali na Uskrs u koru i to do XVII. stoljeća", "Origen je molio Boga, nadasve, da bi se u nama mogao ostvariti misterij zvijezda koje plešu na nebu za spas svemira."
Ivan Golub i Vladimir Paar, SKRIVENI BOG, str. 56-57
|
0
|
|
