|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Sretno dijete po 100.put.Ovaj put napokon spržen i uvijek uz mene (ja sam sada sretnooo dijete).Ovaj put sam imala vremena pogledat i cijeli bonus do kraja.I vražju premijeru,uvijek preskakanu misleći kako sigurno nije niš posebno.I kraj Azre...
Ono platno i onaj stroj za vrtnju tih vrpca (ubi me ak se sjetim kak se to zove).Ajme,plačem...već...Dnevna soba,stari (kao student je vrtio filmove i sve je to nekako ostalo) uz tu napravu,velike platno pričvršćeno za ona sranja iznad zavjesa,i ja tako mala ispred svega toga.k vragu,da se bar mogu sjetit kolko mi je god.bilo...
Sad stvarno opako suze klize.Jedna scena u bonusu,točnije "kraju Azre" me 1.put podsjetila na te trenutke,nikad prije nisam imala sjećanje na to.I sad ovo...
...
Obavila sam poziv,nazvala sam tatu,po 1.put nakon bakine smrti čuo me kako plačem
.Odmah,što je bilo,što se desilo..."Ok,tata,smiri se!" rekla sam."Samo sam te htjela pitat,sjećaš se onih dana prije onih tužnijih,onih dana prije onih kritičnih vremena.Tata (pojačane suze),ono platno i tvoje prikazivanje filmova.Želim znati što sam sve gledala".zbunjena tišina s druge strane."Gdje si se sad toga sjetila,pa znaš ti kad je to bilo?!"."tata,pokušaj se sjetiti"."Ma puštao sam ti neke filmove,ne sjećam se,i koncerte,tj.djelove Azre,i Filma,da,bio je Film i još nešto,ajme k vragu,ne sjećam se Andrea"."Ok,pokušavam samo složiti sliku,imam cijelo sjećanje osim zbivanja na platnu.Jesam li bila tada sretna?!".opet tišina..."Naravno da jesi,više smijeha,igre,slob.vremena.Eh,tada nisi znala za obveze.Sjećam se da si voljela petljat oko tih vrpca i smijat se kad si nešto zeznula i zn..."."Ok,hvala.Moram ić" i sklopim slušalicu.
Kao što ćelavi poslije fotografija u bonusu kaže "Ali ta sjećanja ti ostaju da vidiš kako si jedan dio svog života dobro se proveo.Ja sam studirao čak redovno,čak sam uspio faks završit,nisam živio s roditeljima,tulumario sam,u to doba sam najviše cura poševio,naputovao se najviše.Sve je to bilo intezivno.I zato sam ja danas sretniji,zadovoljniji,smireniji i bogatiji čovjek"...ja se tako sjećam tog perioda...i ja želim da bar jednom kad ostarim osjetim to što on osjeća...što prvenstveno podrazumijeva želju da i napokon osjetim tu njegovu mladost...