Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ovo je samo moj svijet...

Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->

something about me...

->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija




(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)

->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...

->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)

->sve omiljeno:

->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)

->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)




->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"

"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"

"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."

"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-

"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)

petak, 06.04.2007.

Dovoljno pesimistično da sam u pravu il dovoljno optimistično da radim budalu od sebe...?!

Nemam inspiracije u zadnje vrijeme...rekoh,počet će praznici pa ću natipkat nešto,al eto,tako brzo prolaze a ja još smišljam priču koja bi bar nekog zanimala...nažalost neće je biti...nemam volje za većinu stvari...posjećujem gradove,lutam po šoping centrima (dok se iz slušalica ore nove stvari sa Knjige žalbe,i upravo opisuju stanje koje gledam oko sebe_"nasmiješena lica koja furaju kolica"_...stanite u sredinu jednom,šoping centra,mislim,i vrtite se 5 min. i promatrajte...ubrzo ćete izaći van,udahnuti zraka i pomisliti "šta meni ovo treba"...ok,možda ne svi vi...priznajem...),šećem bezglavo gradom,ne odlazim s ljudima na kavu (ovom prilikom se ispričavam),ne posjećujem dobri stari Zvuk(eto sutra sam nakon dugo vrem.malo u Time-u,za promjenu)...nisam ni na Doorse išla,nisam imala s kim,al i na neki način,drago mi je što sam pauzirala ovu god...pokušavam izbjeći neke ljude jer ponovno radim ono što mrzim,odugovlačim stvari...neke stvari se kod mene mijenjaju,al mijenjaju i moje ja...pokušavam se oduprijeti al ne ide...rekoh već da je ljubav sranje...sad znam i da su polovične veze za k...tj.dobre su za osobu poput mene,koja nikad nema vremena za ništa jer jednostavno uživa u svojoj samoći,ali izmuče prokletu unutrašnjost...ljubiti a ne voljeti...praktički samo čina radi...ne,nije to za mene...stvari se trebaju rješiti...ja sam sanjar,ja danas plačem na "brod u boci" (kao i pet puta do sada),ja vjerujem u pjesmu koja je sad u mojoj pozadini "I will always love you",ja sam osoba koja ima nade u obostranu dugotrajnu ljubav...
Ja sam ja,nitko nije sličan meni,kao ni tebi,prijatelju/prijateljice...

Sve ide prema tome da trebamo uživati...život pruža različite činjenice,i mi smo kao pokusni kunići pod njima...ali jednog dana nestat ćemo...kao i ona "osoba" (tj.spaljena osoba) u onoj urni koju je frajer u kožnjaku,lakiranim cipelama i skupocijenim naočalama (pogrebnik pisalo na autu) nosio prema mrtvačnici neki dan...ja sam samo iza njega teturala do škole,promatrala taj hod,pa tu lijevu ruku kojom je obgrlio urnu i tiho pjevušio...i pitala se..."Zar je to život?!"
Kada napustim ovaj svijet,želim da isto naprave i samnom,al ne da me "nosi" neka slična ličnost,već moji potomci...da otputuju do Velog Lošinja,do crvenog svjetionika i jednostavno da me "puste"...
da ostanem u dubinama...