Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ovo je samo moj svijet...

Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->

something about me...

->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija




(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)

->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...

->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)

->sve omiljeno:

->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)

->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)




->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"

"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"

"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."

"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-

"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)

subota, 03.03.2007.

Karakteristika nezrelog čovjeka je da želi slavno poginuti za neku stvar,dok je karakteristika zrelog čovjeka da za tu stvar smjerno živi (J.D.Salinger-Lovac u žitu)

Danas sam vidjela frendove koji klošare iza moje škole (novo mjesto im je skoro pa savršeno),douvuku hrpu alternativaca iz Time-a (pa kolko je onom detetu godina ljudi moji) i igraju se (Dinči,daj si nabavi neku pivu koja valja,ne se trovati onim našim smećem od proizvoda)...ugl.obećala sam da ću dovuć lika tamo ali nisam...
On i ja...paradirali smo po kvartovima...teška monotonija...Sad došo sms:"Kad ćemo se više opustit?"
Koj mu to k.znači,pa razgovarali smo...On bi htio nešto više al ja ga smatram super frendom (niko nije Lux ko ti,u dobru i zlu,hvala šta me ponekad ovak počastiš svojom ličnošću...pusa...bit će onih kafa...),on prihvaća s onom tipičnom "Prilagodit ću se" i drži se na distanci,povlači u sebe...
oh,mrzim to,muški smiješak i njihovo "dobro" zajedno s njim...
I kuda u zadnje vrijeme svi navalili,di ste k vragu bili kad sam vas trebala (i di ste oni sada koje promatram,kada će doć vrijeme na vas...)...ne,nisam postala umišljenja...to nikad nisam...rađe bi da se svi maknu od mene jer preproblematično sam ja drele...drele u snovima,ne na zemlji...(i briga me što im na živce ide moje buljenje u pod...takva sam k vragu,nisam u stanju mjenjati se zbog dugih)...
a najgore od svega,tog večerašnjeg lutanja po okolnim kvartovima (dolutala sam čak do onog vražjeg okretišta 17-ice) što prolazim pokraj svakog onog jebenog mjesta...svakog haustora,tobogana i proklete kupice...pitam se gdje se sve nisam probala sakriti...ili sam se skivala čak i tada...nisam znala...nit trenutno znam...uf...ugl.moja reakcija na svako to mjesto je smijeh...na svakom koraku...
čude se,i pitaju šta mi je,a ja odgovaram "Ah ništa (uz taj priglupi smijeh),želim se spustiti niz sljeme,po mraku,bez prokletih kočnica"...njima je to smiješno...
"Jedinstven je,pomalo smješan osjećaj vratiti se na mjesto koje se ne mijenja da bismo otkrili koliko smo se sami promjenili"
Fakat se mijenjamo (u k.neki se stvarno prokleto mijenjaju a meni se neda više gledati to sranje od glume...zamrzit ću ko Holden cijeli svijet okolo,svo licemjerje i žalost...nek rula infaltivnost).Danas mi baš govore (ne znam dal bi se smijala ili plakala) "C.ti nisi za ovo oko sebe,ti si prezrela" i onda car na to izvali "Ne.C.tebe jednom treba dobro napušit!".
I eto,sad ja razmišljam o tome...i dolazim do zaključka da me ljudi oko mene,koji sudjeluju u mojim svakodnevnicama na taj način mogu samo ugledati "opuštenu",nasmijati se takvoj mojoj ličnosti,uslikati za "sutra"...ali,šta će to meni pomoći?!

Sljeme,staza prema Runolistu,16.3.,na svoj 16.rođendan,9 navečer,režem kočnice...i napokon sam slobodna...

(ako išta želim,pošto je Morri već mrtav i Coldplay nikako ne zakazuje koncert u Zagrebu...pokopajte ovog čovjeka i njegov klavir uz mene...otkrila sam ga kad ga nitko još nije javno poznavao...želim da takav i ostane...)