|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Jedino za čime trenutno marim je upravo vaš pokušaj da ovaj post pročitate do kraja,iako ga možda smatrate dugim te loše napisanim.Pitate se hoću li o nečem neodređenom,nečemu na što ćete potrošiti dragocjene minute čitajući (možda će s krajem nestati i ogromna količina sladoleda čiju kutiju trenutno držite u ruci?!)?Da,eto,baš hoću.I boli me briga da li ćete smatrati da sam neka ˝alternativka˝ (nikad nisam shvaćala baš potpuno značenje ove riječi koju društvo tako često koristi) željna revolucije,mala koja pametuje svojim rockerskim (ili možda,lažnim?!) forama.
Prije točno 11 mjeseci i 17 dana,napisan je (točnije natipkan) naslov ovog bloga,otkad je ovo moje utočište,svijet moje svjesti (il podsvijesti…valjda).A nastao je prije,nešto malo više od 2 god. (tada je moje utočište imalo drugačiji naslov),u mahnitalom pokušaju da potonem dublje (s nekog LP-a,HIM-a i još mnogo ostalih faca) u nešto (skoro pa) nepoznato,nazvano žestoka glazba prošlosti (oprostite,nisam se mogla sjetiti ničeg pametnijeg).Počeci?The Doors,Pink Floyd i R.E.M,fanatična trojka,svrstana u žanr-rock.Zadivljena nekom neobičnom ljepotom počela sam tragati za mnoštvom…novih stvari.Sve je počelo malom količinom užitka,jednim cd-om svake spomenute grupe (po nekoj vražjoj sudbini dobila sam,izabrala,one najbolje)…i…počelo se širiti.Dok je frendica (zna će ona koja je) sav svijet pronašla u Nirvani (a mene,iskreno,Kurt i njegovi službenici nikad nisu oduševljavali) mene je vodio u drgom smjeru…Ma k vragu,kad bolje promislim,šta sam ja tad znala?!Rock?!Rockerica?!Kakav to mutan svijet?!Prebrzo sam postala netko drugi (kako me stari od tad zove,hašomanka:) i o toj (možda stvorenoj maštom) osobi nisam imala pojma.Kao ni o uzroku.Zapravo,možda nemam još ni sada,dan danas,možda sam još preuveličana (vlastitom odgovornošću?!).Ali,informiranija,također i već veća žrtva te neke mjuze,bez straha i samosvjesno mogu potvrditi da jesam (jer,prošlo je vrijeme…i prvih koncerata i nauživanja uz puno mjuzu…).Zato,krinka (očito ovog naslova…bliže,mene…) polako stari,izbljeđuje.Postajem nešto jače.Sada iskreno.(ili sam to ipak stvarno postala i prije).
Potaknuta nekim događajima,potvrđena famoznim rečenicama,nastavit ću (vjerujem,s pravim problemom svega ovog).Ah,prvo rečenica…počinjem njome…Predstavit ću je preoblikovanu (iz vlastitih misli) a ovdje je kako bi i dalje ostala poznata onima koji su čuli za novi val ili su slučajno zaraženi tom glazbom,tim vremenom i životom (u kojem je,vjerujem,tinejdžerstvo bez nekih,sada nama neophodnih stvari bilo znatno bolje,kvalitetnije,živahnije,iskrenije,s manje glume i više muzike,po meni,one najbolje) posegnuli za Mirkovićevim ˝Sretnim ditetom˝ (bilo vizualno ili…ugl.onako drugo).A ona glasi (kao što sam već navela,izmjenjena je) ˝ROCK-moda ili stara snaga?!˝.Pitate se (oni pametniji se uopće ne bi trebali) zašto moda?!E pa upravo zato što je rock otišao u k.(da oprostite na izrazu).Dobre grupe su isplahnule,ili od droge ili prirodno ili zbog ludih glava.Ok,Stonesi,R.E.M,U2,Prljavci…svi još ˝žive˝ na sceni ali…nije to onaj stari štih s dobrom vibrom (zapravo,može li uopće biti uz ovakvu populaciju?!).Pomalo ugroženi (i još duboko uvjereni da će nas neka dobra vila vratiti u prošlost,taj sjaj) preživljavamo uz sadašnjost:RHCP (hvaljeni novim stvarima,koje su,po mom ukusu i stavu,samo lošija verzija onih starih…al ok,tu su da se podnose jer moramo preživljavati uz nešto ˝živo˝),S.O.A.D,Coldplay i ostali (navela sam samo one koje trenutno mogu poslušati a da si ne nabijam kopču u usta ili ne prćkam po prokletoj rupici na ušima,koju sam probušila samo zato da bi jednog dana bila od velike važnosti i možda me nekim čudom učinila bar malo ljepšom:)…još gore,2 su…)…Al ugl.rock je (što tvrdi većina starijih i potkovanijih rockera,ali i sve više ostalog svijeta) postao čista komercijala.I sada je moderno da je većina klinaca proglašena r-o-c-k-e-r-i-m-a,da su od glave do pete u crnom,i da,keseći se,glasno usklikču da slušaju Green day.I sve bi to bilo lijepo,krasno kad bi bar znali izreći ime bar jedne pjesme izvan superkul albuma ˝American idiot˝.Ali ne,oni su najvći fanovi,što je još tragičnije,cijeli ih je grad (svijet) pun,najrađe bi na razglas na trgu svima javili kako izlaze u Zvuk (onima izvan Zg-a…Zvečka u drugačijem izdanju) te kako će,u kratkom razdoblju,posjetiti njihov koncert u Beču i dane provode pišući poruke za VIP DJ i bolesna prepucavanja.I onda,jedva dočekam odlazak negdje drugdje (da malo izbjegnem te misli,poglede i predrasude),odlepršam u tamo neki drugi (ali,nažalost,opet isti) svijet,u susjednu nam zemlju,točnije Livno (možda poznato po savršenom siru:),cjelim putem očarana sanjarenjem o količini cd-a s kojima ću se vratit (jer postoji tamo jedan shop-lokal kojeg smatram zaslužnim za sve…moju zaluđenost…moj uvod i rasplet).Ali eto,očarana mirnom dvodnevnicom (ispunjenu glazbom) naletim na nju,Zagrebačku kopiju,(skoro pa) četrnaestogodišnju Luciju,i kad pogodite,šta sluša.Ok,prešutim to,s curom fino,uljudno razgovaram,kad se cura digne s klupe a na stražnjoj strani crne minice ˝Proud to be rock woman˝.I ja padnem u komu,smijeha naravno.Mala (uz ovakve se stvarno osjećam odraslo) mene blijedo pogleda pa ponosno pita čemu se smijem te u nastavku razgovora i što slušam.Ja njoj,isto rock (pitam se,kojeg vraga baš taj put sramežljivo?!…te,ISTO?!).Pita ona,šta.Nabrojim neke virtuoze (ugl.s moje liste livo)a ona,joj da,čula sam,čula sam za njih i ode.Sljedeći dan slučajno naletim na nju i frendicu na stubištu,i to u dubokom razgovoru,o meni.Ono što sam uspjela ulovit je glasilo upravo ovako:˝Ona Andrea,velika rockerica.Jesi vidjela kako je bila obučena a priča o nekim Klojdima!˝.I ja ju potapšam i fino odbrusim dodavši kako je istina,da mi fali donji dio trenirke da bi izgledala kao prava skakačica u vis u predkriznom izdanju (očito misleći na onaj dio kad im glava radi preko ruku,tj.koncentriraju se…ne znam od kud sam ovo izvukla,al bila sam u sportiva izdanju pa…)al da su je roditelji već davno trebali naučit kako odjeća ne čini čovjeka pa tako ni glazbu (to je,pretpostavljam,sama trebala dokučit).I da njenih kopija ima kolko ti srce zaželi,ali da sam ja,po svojoj prilici jedna,bilo to u sportskom,elegantnom,rockerskom ili kojem već izdanju (i još uvijek ličim na sebe) ali s rockom vječito u glavi i ušima a ne kao njoj,u ustima.Svašta sam namljela,zar ne?!a puka mi film.:) eh da,i dodala sam naravno,da nisu Kloydi već Floydi.
Pa,ako je stvar u toj j.odjeći da bi bio rocker?!-užasno rijetko nosim one (kako bi jedan čovac reko,gnjusne) majice sa slikama i porukama naših idola (grupa i pojedinaca),iako mi 3 tuguju u ladici;rijetko kad sam obučena kao nešto nalik rockerici (iako,milsim,da uz svoju staru nikad ne bi mogla bit ˝prava˝);2 para Starki su mi jedina utjeha i jedino što bi me moglo ˝otkriti˝ (iako je i to,u vražjoj modi otišlo negdje i sad ne predstavljaju ama baš ništa…ni šicu,ni vrstu mjuze…mislim da se kod nas u tolko god. otkad su Starke izumljene nije prodala niti trećina prodanih u ovoj godini).
I sad,naletim na nešto što mi je trebalo kako bi upotpunila ovo,i to čak iz j.teen časopisa i još od nekih klinaca (ili pak,urednika?!) malo starijih od mene koji sviraju punk-rock i furaju se na svoje idole.I izjave:˝Pravog punk-rockera obilježava kritičan stav i sposobnost da uvijek izrazi svoje mišljenje bez obzira na to što drugi misle.neki punkeri odustaju od irokeza i kožnih jakni,no punkera ne određuje styling već njegov stav˝.
Eto,moje mišljenje je izraženo a…ako je sve ovo pravac kojim se ta muzika kreće,tko sam ja da joj stojim na putu?!Ali…ne želim,niti neću biti nešto što sad društvo (moda) diktira,biti kopija ili ˝ona svrstana˝ nego…samo svoja…kao što sam i ovoj maloj rekla,s rockom u glavi i ušima,nigdje drugdje…
i evo dodatka (obratite pažnju na riječi)