SVIJET jedne ROCKERICE (kako osmisljam svoje JA)

nedjelja, 27.11.2005.

PUNK ROCK WILL NEVER DIE

-->pjesma u izvedbi The Gonadsa,ludnica je…

Stara ne može nać karte za Valjak:) pa ćemo najvjerovatnije morat kupovat nove.Čula sam da su 150 kn al boli me,obećala mi je.Zapravo,meni se više ide na TBF (na znam why) al moram otić na oba 2 jer ću se inače ošišat na ćelavo (ne šalim se) na što će mnogi past u nesvijest…:)
Stara mi je zaprijetila da ak ocjene ne budu ok (znači,po njenom 5.0) da niš od koncerta,ni jednog ni drugog.E da ne bi,pobegla bum od doma ak treba sam ću se pojavit u Domu sportova ta 2 dana…A ocjene su mi tak i tak prosječne (dosad nijedne 3,2,1) iako se još neš može i promjenit…Ma otići ću,milom ili silom…uopće me ne zanima…:))

Jučer,roćkas od crne lepotice…Prvo smo otišli do dvojke na pizzu,požderali ju ko ludi (iako sam ja samo jedan trokut:)) i frendu (stripomanijaku) koj je poslije došao nismo niš ostavili.Bitno da su svi uredno zapalili:)(osim mene i frendice)…E onda smo se kod Ribnjaka spustili dolje,neki tip prošo i svi se zasrali da je skinjara a obrijani u šminkeraćama (naš naziv za šminkerske šuze,pačotice i to…).I tak došli do trga i zapalili do Mimare.Naravno kak je sve mokro nijednog frika tam pa smo se cilo vrime zajebavali (čak je od lepotičinog Ritza bratić prošo pa smo još vikali liku).E onda frendici došo dečko (e taj ste poljubac trebali vidjet,meni su suze od smiha išle)i kud ćemo mi nego u GAP.Nismo imali blage di je to al snašli se mi…A onda,ulaz 30 kn,pa jebote…i tak mi opelješili lepoticu i ušli.Pa to je gore od Besta.Nas 3 ušle u wc kad ono,cura u nesvijesti,ostale ju pokušavaju zbudit.I onda se digne i povrati (jednoj po čizmicama pa je skoro ubila Boga u njoj)…baš je odvratno…
Ok,pleše rulja(svaka čast debilima na podiju,pa to je prestrašno.otkud njima hrabrosti da se popnu gore i izigravaju kretene?!e,nevjerovatni su:)),pljuga,bari se sve u šesnaest al kad vidiš te cure,pa klinkice od kojih 13 god.koje su blaži oblik kurvi,ljudi meni se to gadi!i ti tipovi koji oblijetavaju okolo željni zna-se-već-čega (li,onog-čije-se-ime-ne-spominje:)previše ja čitam tog Pottera:))…I na znam uopće zašto ( na moju/našu sreću) nakon ma ni pol sata izađemo i odemo na Šalatu.Na kraju ni ne uđemo u taj Mambo (da ja uđem unutra mislim da bi odmah za 5 min došla hitna) i stanemo se na stepenice s pogledom na klizalište (niš me ne pitajte!skoro sam otišla posudit klizaljke i…),ovi zapale a ja gledam jednog frika koj kliže…fenomenalno…(primjetih ga još i prošli put…zakon je…).i dođe lepotičin bivši do nas (ajme strave) i počne brbljat neš…i odemo na trg (nigdje mutavog tramvaja a ja već kasnim),kad neko meni:»Evo ti starog».Pomislim,koje sam ja sreće,i odem s njim…

Ugl.poanta svega (namjerno pišem da bih iživcirala dotičnog smrada,ja mislila da smo riješili tu temu smrade…) je,živio mi ti ROCKu (baš i ne može roče:)),PUNKu (panče:)),živjele moje starke,živjelo klizanje (HVALA ti što me spašavaš od onakvih mjesta za izlazak:)),živjeli svi normalni kojima je drmanje guzicom da nekog zadiviš,u nekom zagušljivom prostoru besmisleno (rađe drmajte nečim drugim:)),i na kraju,živjela pljuga jer mi frendice ne bi mogle bez nje…:))
I ljudi,nikad se ne nemojte ponižavat u onolkoj mjeri da vam onda poslije bude žao i da snosite neke posljedice!

vaša filozofica ROCKERICA :)

| kreni oštro,uzmi stvar u ruke (7) | moj život ne ide na papir | # |

utorak, 22.11.2005.

Postoji samo jedna priča koja se može ispričati.Sve ostalo samo su pokušaji da se do nje dopre...

Jebi ga,ne znam di sam čula tu rečenicu,zapravo,ne znam ni zašto sam ju stavila pod naslov,ne znam kakve veze ona ima s sljedećim tekstom…ništa ne znam…

Ponekad,kada poželim otvoriti oči to traje čitavu vječnost.Prestajem biti ovisnik vremena.Nastupaju trenuci sporosti.Tada je sve jasno.Tada imam dovoljno vremena da vidim stvari koje me okružuju,stvari koje inače ne uočavam,moglo bi se reći,stvari koje inače ne postoje.Nepogrešiva moć zapažanja...
Ponekad riječi dobivaju na značenju.Otvaram oči i prije nego ponovno trepnem mogla bih izgovoriti milijun riječi.Mogla bih ispričati svijet,kada bih samo znala o čemu da pričam…
Oh,znala bi,itekako bi znala…pričala bi o priči s prebrzim krajem (čitaj-životu).Pričala bi o stvarima koje su ga (mislim na život,ne na priču…)zajebale,poboljšale,usrećile,razočarale…
Pričala bi o ljudima (različitim naravno) koji su tako jednostavna a istodobno tako komplicirana bića…Pričala bi o glazbi (jedinom što me u potpunosti usrećuje) koja u nama stvara nešto što riječi ne mogu objasniti,nešto što izmiče i opire se našim najiskrenijim pokušajima da to izbacimo iz sebe;o najboljem dijelu našeg bića,onom najbogatijem,najprljavijem i najčudnovatijem…Pričala bi o ljubavi,o stanju u kojem čovjek vidi stvari onakve kakve nisu(Nietzsche),o vječnoj ljubavi koja postoji samo onda kada je nemoguća(Camus)…pričala bi ja o mnogočemu…uspjehu,sreći,tuzi,dobročinstvu,razočaranjima,življenju i umiranju…al trebalo bi mi sto života da jednom,napokon,zadovoljna svim u potpunosti izrečenim,ušutim…
I za kraj jedna pjesma koju sam napisala (tada misleći-sama sebi):

Odbaci siva čekanja
samotna tugovanja…
Prestani biti zatočenik
vlastitih snova…
Prestani gledati svijet
kroz korice loših knjiga.
Prestani,
prestani već jednom!

Zgrabi izmaglicu
ovog potonulog dana
i osmijehom nahrani
prohladne sutone.
Prošetaj svojih četrnaest (X) godina
kroz mračno carstvo
ludih misli.

Prestani,
prestani već jednom
sanjati život.
BUDI,
budi već jednom!

i evo vam fotkice,svjeze (od prije 3 h) :):

frendica i ja(zelena kapa),glupiramo se:

druga frendica i ja:

usput nasli...:) :

| kreni oštro,uzmi stvar u ruke (10) | moj život ne ide na papir | # |

utorak, 15.11.2005.

Morri is alive...

Na početku samo da kažem što se kod mene događalo u zadnje vrime ->a eto,niš posebno.Bila sam u subotu na Šalati s Lucijančanima i baš smo se pošteno nasmijali klizačkim umijećima pojedinih osoba…Bilo je ok,malo smo se zabavili,popričali,glupirali (ispričavam se svim građanima koji su bili u jedanaestici oko pol 7)…(i nisam stigla na net,također isprike!)
Dio ZABRANJEN deckima(samo zato što će vam bit dosadno,ženske spike)-----ŕU nedjelju sam bila na Zlatnoj pirueti (ako ste kojim slučajem u ned gledali 2.prog. u 16 i 10,niste me mogli fulat,bas me zumirao:)) i vidjela mog idealnog «muškarca».Tog dečka sam već opazila na telki (točnije Športerici-da,da jedna rockerica gubi vrime na to:)),vidjela ja da genijalno kliže (i to na rock)al ono,nisam obraćala osobitu pažnju na njega.i eto ti danas na početku programa-on.Najava prije njega-«Evo jednog fenomenalnog klizača za kojim vrište curice a bakice padaju u nesvijest-Josip Gluhak!»…Traperice,crna majica,košulja i svezana marama;duga svitlo smeđa do plava kosa,visinu nažalost ne mogu pogodit,al viši je:).
A kad sam čula pjesmu mene skoro šok strefio.E tip je fenomenalan.Čisti skokovi,bez pada,a tek curke da vidite kako se vrti;a pogotovo kako skida i baca košulju…a klinke vrište…:)
Rocker,izvrstan klizač (bar bi se neki tip mogao malo brže klizat samnom jer iz mog društva nema takvog:)-ma to mi je dovoljno.Ajme strave,ja se zaljubia na prvi pogled…:))

Kao sto sam rekla,ovo će mi biti najdraži post jer ga pišem s velikom ljubavlju…:

Svatko je čuo za Doorse (iskreno se nadam) i poznaje ih kao svjetske legende pa tako i ja.
Stari mi ih je spomenuo desetak puta al ja nikad nisam obraćala pažnju na njih;znate ono,klinka (ok,još uvik jesam,al malo veća i zrelija:) pa ludi za J.Lo,Pink,Bustedom i tim (sada mi) sranjima;ma kakvi Doorsi,kaj su oni,jazz?!<-nisam imala blage.I onda neka faza kojom me «zarazio» frend (sad već stariji srednjoškolac).I ja ono,kako bi ispala normalnija,zrelija,počela slušat Linkin park i SOAD (da ne bi bilo,i još ih danas znam poslušat).I taj neki mix svega i svačega,tada objašnjenog pod rock me povukao.
I jednog dana kod ujaka otkrila neke cd-e i počela «tonut» sve dublje prema starom rocku i punku koji su me pretvorili u nešto,ukratko,stvarnije i potpunije.U toj sam glazbi otkrila sebe-ne zbog đira,ajd svi slušaju,idem i ja da se malo pokažem već ono,luda sam uz te zvukove,jebeno se osjećam.Sad sam otišla krivim putem…Ugl.počela sam bit ovisnik o nekim grupama od kojih me najviše fasciniraju Doorsi ili,bolje rečeno,sam Morri.
Sjećam se,1.njihova pjesma koju sam čula je bila Hello I love you i totalka sam se zarazila njome,jos dan-danas mi je najbolja.Kad čujem onaj dio – «She's walking down the street,blind to every eye she meets…»ja se raspametim…
S vremenom,čitajući Morrisonove knjige (film još nisam gledala jer ga ne mogu nigdje nać,a sve bi dala za njega) razmišljala sam o njemu kao savršenstvu,mom idealu,iscjeljitelju…
Možda ima (kako bi neki rekli) malo bolestan um al on je jednostavno bio takav,moćan razmišljanjima,svemoguć riječima…

JAMES DOUGLAS MORRISON rođen je 8.12.1943. u Melbourneu,Florida,a umro 3.7.1971.u Parizu i pokopan u istom gradu na groblju Pere Lachaise,pored Victora Hugoa i Chopina,a u osmrtnici kojom je ustanovljena Morrisonova prerana smrt u rubriku zanimanja upisana je samo jedna riječ – pjesnik .
Morrisonov odnos prema roditeljima-uz onaj Boba Dylana-nije bio savršen.Morrison je svoje roditelje proglasio mrtvima iako su mu brat,sestra i majka povremeno posjećivali nastupe.
1961.maturirao je na George Washington High School;1964.upisuje se na kazališni odsjek U.C.L.A.-a;1965.susreće klavijaturista Raya Manzareka s kojim će,uz Johna Densmorea i Robbieja Kriegera oformiti jednu od najznačajnijih grupa u povijesti rocka – The Doors .
Jim je bio dva umjetnika u jednoj osobi,vatreni i strastveni pjevač (pjevao je toliko dugo da je publika morala leći na pod da bi slušala) i tihi,obdareni,mladi pjesnik.On je bio Mr.Mojo Risin',ali bio je i James Douglas Morrison.
Snimio je sedam albuma pjesama,od kojih je većinu sam napisao;nastupao je na turnejama i pozornicama diljem SAD-a,Europe,Kanade i Meksika;producirao je dva nagrađena filma,u studiju je snimio sate i sate svoje poezije i objavio 4 knjige.Svim tim ostvarenjima izgradio je javni imidž koji je narastao do nečuvenih razmjera da bi na kraju izmakao kontroli.
Pisanje je bila nit koja se trajno povlačila kroz Jimov život.Do ljeta 1971.napisao je preko 1600 stranica porzije,eseja,priča i dr.Za Jima,poezija je predstavljala umijeće koje se prakticira i usavršava.
Često je spominjao Nietzschea,posebice inzistirajući na razdiobi «apolonijskog» i «dionizijskog» principa iz njegove rasprave o rođenju tragedije:
«Treći sječnja,pokraj vrata svog
stana,Nietzsche je ugledao kočijaša kako bičuje
konja.Rukama je obgrlio životinju oko vrata
i zaplakao,upadajući tako u prvi sat
svojeg ludila.

Kao student namjerno je navukao sifilis-
svirajući kurvama Wagnera na klaviru-i
čitavog života vukao klice kaosa.Kad se
najzad pomirio s neuspjehom otjelovljenja čitavog
svog svijeta misli u riječima,dopustio je tim silama
da se probiju kroz njega i zarore prostranstva
njegova mozga.

Ali ne prije negoli je dovršio svoju filozofiju tim
posljednim simboličnim činom-završnim poglavljem
svoje filozofije-i vjenčao se sa činom i
životinjom zauvijek.»

Morria je teško shvatiti,mislim da je samo on u potpunosti mogao shvatiti svoju poeziju.
Za kraj ću napisati još par pjesama koje sam «prepoznala» u « Divljini ».Možda se vama svide,možda i ne;možda ih shvatite ili možda samo površno al mislim da ćete još razmišljati o njima…

I am troubled
Immeasurably
by your eyes

I am struck
by the feather
of your soft
reply

The sound of glass
speaks quick
disdain

And conceals
what your eyes fight
to explain

THE OPENING OF THE TRUNK

-Moment of inner freedom
when the mind is opened & the
infinite universe revealed
& the soul is left to wander
dazed & confus'd searching
here & there for teachers & friends

Moment of freedom
as the prisoner
blinks in the sun
like a mole
from his hole

A child's 1st trip
away from home

That moment of Freedom

POWER

I can make the earth stop in
its tracks.I made the
blue cars go away.

I can make myself invisible or small.
I can become gigantic & reach the
farthest things.I can change
the course of nature.
I can place myself anywhere in
space or time.
I can summon the dead.
I can perceive events on other worlds,
in my deepest inner mind,
& in the minds of others.

I can

I am

An angel runs
Thru the sudden light
Thru the room
A ghost precedes us
A shadow follows us
And each time we stop
We fall

Meni najdraža od svih (napisat ću je na hrv kako bi bila shvatljivija…):

Zašto pijem?
Da bih mogao pisati poeziju.

Ponekad,kad je sve izbačeno,
a ostalo je samo ono ružno
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve što je preostalo istinito je.
Kako se tijelo razara
duh je sve jači.

Oprosti mi Oče jer znam
što činim.
Želim čuti posljednju Pjesmu
posljednjeg Pjesnika.

| kreni oštro,uzmi stvar u ruke (16) | moj život ne ide na papir | # |

utorak, 08.11.2005.

Ludi moji!

Nadam se da ste u sub gledali "Upoznaj Joea Blacka".Film je fenomenalan a tek glumac...Ja bas i ne volim Pitta al jebote,je zgodan u tom filmu...

Ajd nis,pripremam se za dva koncerta u prosincu-TBF i Parni valjak a i za INFO sajam u cetvrtak...
ostavim vam komentare prek vikenda (natrpat cu vas:)...

e i dobili smo novog mladog (!!!) profaca iz fizike.i pisali danas kontrac s njim.e da ste vi to vidjeli,najbolji kontrac kojeg sam ikad pisala...kako cemo pokupit petice...

zadnji postevi su mi u kurcu jer ne znam kaj da pisem al u subotu ce bit najbolji...

pusa!
evo vam jedna fotka mog frenda (snimljena na jarunu prije 2 god)-btw,curke sad ima dugu kosu...:)

| kreni oštro,uzmi stvar u ruke (7) | moj život ne ide na papir | # |

petak, 04.11.2005.

Goodbye cruel world (opet taj naslov...)

Goodbye, cruel world,
I'm leaving you today.
Goodbye, goodbye, goodbye.
Goodbye all you people,
There's nothing you can say,
To make me change my mind.
Goodbye...

ne brinite,jos ne planiram samoubojstvo...:) sam volim tu pjesmu...

Eto,zajebano je sve...ne znam zas ovaj tjedan dobivam malo petica a rebaju me cetvorke,ne znam koj mi je,mislim,usla bum ja u lucijanku i ovak i onak s previse bodova al ono,ne volim te cetvorke...

bijah s mamom kod njenih frendica s posla u utorak-3 presimpaticne zenske od 33 i 34 godinica <-(!!!:) al jebote,sve su se tek uselile u nove stanove,jos dramatiziraju s tipovima (nadimci-ribar,motorist i ptica-prestravicno...),razgovoraju ko mi (znaci,klinke:) i mislim si,pa cekaj malo,34 godine-pa nije to vise neka mladost...ja planiram zbegat do najvise 25 (ma kaj 25,18!:),do 30 nac nekog normalnog i osnovat neku familijicu a ne ovak se zajebavat dok ne crknem...to mi nije normalno...
i tak zajebavale se mi,htele zenske saznat imam li decka i jel rocker (cak su staru namjeravale poslat u wc)al ja sam sve pametno presutila (jos bi mi sam trebalo da cili ZET zna,tak i tak sam se vec usosila jedne godine kad sam se s tipom setkala (u detalje ponovo necu) ispred zetovog odmaralista:)i kad smo bili najbolji trac)...i nis,pokupila sam neke cd-e od njih i otisla...

S Denyem sve po starom,razred sve ludi (skupa s njima i ja...:),i tako...
e da u rupi ce sutra dobit majicu Ramones (da,da s iza HEY HO LETS GO)i to M velicinu koju trazim vec mjesecima...JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!

evo vam moje najdraze:
RAMONES-I REMEMBER YOU

I remember you I remember You I remember you

I remember lying awake at night and thinking just of you
But things don't last forever and somehow baby
They never really do They never really do

I remember you I remember You I remember you

I remember lying awake at night and thinking just of you
But things don't last forever nd somehow baby
They never really do They never really do

I remember you I remember You I remember you

I remember you I remember You I remember you
I remember you, you I remember you I remember you

I remember lying awake at night and thinking just of you
But things don't last forever and somehow baby
They never really do They never really do

I remember you I remember You I remember you

I remember you I remember You I remember you
I remember you

| kreni oštro,uzmi stvar u ruke (4) | moj život ne ide na papir | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovo je samo moj svijet...

something about me...