Pisme

Giuliano-Kako ću volit to ludo more

Nisam te smila iz duše jubit
Sva sam ti dala, virovala
Svi su mi rekli da ću te izgubit
Da samo more voliš ti.

Nisam ni zna da ćeš poludit
Kad moj brod isplovi iz luke
Ni slutija nisan da će bit teško
Živit na škoju bez muške ruke.


I kako ću volit to ludo more
Kad cili mi život nešto odnosi
I dokle ću slušat vitar kroz bore
U posteji ladnoj di si mi ti


Nisam te smila iz duše jubit
Sve sam ti dala, virovala
Reka sam - mala moš se opustit
Moje te srce neće napustit


Bijelo dugme-Ruzmarin,snjegovi i šaš

Sve će to, o mila moja
Prekriti ružmarin snjegovi i šaš
I dvije će pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug

Nijedna suza, nimalo volje
Nijedna slutnja ni glas
A moglo je bolje..

Reći ćeš malo je tužno
On je bio kopile i jad
I stat ćemo, goli i sami
Pod ovo ledeno nebo i mrak

Miriše pelin, pusto polje
Procvale ruže i med
A moglo je bolje..

Gdje?Pokaži mi
Gdje?Kad tužne sudba ne voli
I čime od svijeta da se braniš?
Kao ruža sa dva smiješna trna?
Ili snom?
Uzalud, uzalud
Sve je protiv nas..


Zdravko Skender-Nemogu da te zaboravim

Godine prolaze, nista ne donose
niko da navrati, sa mnom bol da podijeli
ljeto vec doslo je,svatko se raduje
samo ja nemogu sakrit` tugu u oku.

Ne mogu da te zaboravim
zivot bez tebe da zamislim
od mene, priznajem, jace je to
tvoj bio sam, bio i ostao.

Ne mogu vise to dobro znam
iz duse tebe da odagnam
ja srcu lagati nemogu svom
odavno sam s tim se pomirio
tvoj bio sam, bio i ostao.

Otvaram prozore, ne spavam do zore
nesto mi govori da jos nada postoji
ali u svitanje sunce mi kazuje
zalud je cekati, ti se neces vratiti.


Magazin-Ne tiče me se

Evo, ovaj grad malen za mene..
Mislim, evo,
i najbolje da odem od tebe..

Ja branila sam sve,
(moje i tvoje najjače boje)
Ja gradila sam hram,
i molila za nas jučer i danas..

Evo ti sad, neka te boli,
Evo ti sad, dođi i moli,
ne tiče me se, ne tiče me se..

Neću da za mene umreš,
neću da mene razumiješ,
Ja živim za to,ja živim za to
da se sjetiš svaki dan što si mi učinio..


Oliver i Eli Zuvela-TIJA SAN JE JUBIT

Na bokun karte ja san srce stavia
Kada san ga rukom iscupa
I kroz sve te rici ja san jubav trazia
Al je niko nije pripozna.

Kroz pustu kalu nogon prid nogu
Do njenih sam vrata dospia
Bez imalo force da bar jednom pokucan
Sta sam isprid ka od kamena.

A tija san je jubit tija san je cvrsto stisnit uz sebe
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
A tija san je jubit sa njom sanjat i budit se
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice.

Kroz pustu kalu nogon prid nogu
Do njenih sam vrata dospia
Bez imalo force da bar jednom pokucan
Sta sam isprid ka od kamena.


A tia san je jubit tia san je cvrsto stisnit uz sebe
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice
A tia san je jubit sa njom sanjat i budit se
I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice.

I da stane vrime i da stane sve da se svit ne okrice.


E.N.I.-TRAŽI SE DEČKO

Ljubi me moja divlja zvjer
Mili moj snažni buldožder.

Traži se dečko što zgodan što jak
napola anđeo čuvar i napola vrag
nevin ko suza i stasit ko bor
frajer sa otrovnim smješkom, simpatično spor.

On će me grliti on će me maziti
on će me ljubiti po čitav dan
a ja ću vrištati i ja ću stenjati
odmah ću mijenjati zbilju u san.

Budi moj lav budi moj vuk biću ti janje.

Traži se dečko što mio što krut
model za praktične dame i bogat i lud
pjesnik po duši košarkaš po tijelu
romantično srce mornara u bijelom odijelu.

On će me grliti on će me maziti
on će me ljubiti po čitav dan
a ja ću vrištati i ja ću stenjati
odmah ću mijenjati zbilju u san.

Budi moj lav budi moj vuk biću ti janje.

Ljubi me moja divlja zvjer
Mili moj snažni buldožder.

Budi moj lav budi moj vuk biću ti janje.


Shorty-Marija(ovo je za B4)

ŠTA ĆE MI DUKATI,KAD MLADOST NESTAJE,
U SRCU RANJENOM,TUGA NE PRESTAJE.
ŠTA ĆE MI DUKATI,KAD MLADOST NESTAJE,
U SRCU RANJENOM,TUGA NE PRESTAJE.

Ona je voljela njega,srcem,iskreno pošteno,
u njenim očima to nije moglo ostati skriveno.
Svjedok je Bog,bila je bez ikog svog,
cijelo selo je znalo za ljubav iz sokaka tog,
sreli su se pokraj stare šljive gdje su vranci pasli,
njih dvoje,ko da su jedno za drugo rasli,
a on je volio svoje konje,hrastove,ravnicu,
slavonsko nebo,zlatno žito,svirat tamburicu.
Svaku crtu,svaku točku na njenom licu,
jedino s njom htio je podizati dicu.
Bio je skoro siromak,ali je bio pošetn momak.
Kad su si rekli da,već je dobila i stomak,
dijete na putu,a slavonski život je znojno,
ona je bila njegova,on je pripado njoj,
bili su sretni da,pa kako bila muka ta.
Nisu mogli kupiti šake i šake ljubavi,
a onda je došla zima,prvi snijeg je pao,
ona je potajno željela haljinu,a on je znao,
živjeli su skromno,al mu nije bilo žao,
pa on bi svoju krv,sve na svijetu za nju dao,
pa uprego je konje da krene putem grada,
do tamo pet sela,snjeg je počeo da pada,
na rastanku je reko,idem po poslu sada.
Mislio je kad se vrati,bit će ljepša nego mlada.

ŠTA ĆE MI DUKATI,KAD MLADOST NESTAJE,
U SRCU RANJENOM,TUGA NE PRESTAJE.

Još pričaju starci,mladi rijetko ko da sjeća se,
nepamti se od tog dana takve strašne mećave,
kako se baš tada uveče vraćo iz grada,
sve je više sumnjo da postoji koja nada
da večeras dođe kući jer je mećava bila jaka.
Ni konji nisu htjeli pa se sklone kod zemljaka,
šta će,mora čekati,ne preostaje mu drogo nego da se vrijeme smiri
kolko god da treba dugo,još od onog časa dok je napuštao Osijek,
zamišljao joj je usne dok se razvlače u osmijeh,
s haljinom na dar,kad joj pokuca na vrata,
i osjeti nježne ruke oko svoga vrata.
Gledo je kroz prozor,slušo otkucaje sata,
pitajući se pa dokle će još snijeg da pada.
Al upravo tada se prognoza nagađala,
u tom istom trenu kod kuće mu žena rađala,
s pogledom na vrata,s čvrstom nadom da će doći,
njeni drhataji i boli rezali su noć,
i plače jadna sam,jer bol ko nikad boli,
al bi bilo puno lakše da joj dragi kaže da je voli.
Samo bog je znao kako je u teškim mukama,
dozivala svog dragog da je čvrsto grli rukama.
On nije čuo kolko je htjela biti s njime,
i da joj je zadnja riječ na usnama bila njegovo ime.

ŠTA ĆE MI DUKATI,KAD MLADOST NESTAJE,
U SRCU RANJENOM,TUGA NE PRESTAJE.

Već je bilo blizu podne kad je u selo stupio,
potjero je konje i još jednom bičem lupio.
U ruci čvrsto držo haljinu što je kupio.
Kad vidje u daljini u crnini svijet se skupio,
i prepozna si braću,mater i ćaću,
i još pola sela,sli zašto su svi u plaču,
i zašto se iz kuće čuje jauk i galama,
al nije stigo pitat,
Marija nije s nama,rekla mu je mama,
jedva nekako kroz suze,
kad je utrčo u kuću,oko nje crne bluze,
on njeno tijelo uze,
preklinjo je da ustane,iz očiju suze-nisu mogle da se zaustave,
pade na koljena,jecajući moja voljena,
isplako je dušu,al ga je sve više boljela.
I vaikao je zašto bože i da život nije fer,
al srce mu nađe utjehu kad ugleda rođenu kćer,
primi je u naručje,dijete mu rasvijetli tamu,
reče-zvat će se marija u sjećanje na mamu.
Poljubi malu damu,stavi je uz mrtvo tijelo,
da dragoj obuče haljinu,anđeli nose bijelo.
Kažu sam ju je sahranio,ispod stare šljive,
ljubeći danima koru gdje je urezala ime,nikla tuga
iz njive,nikada hladnije zime,samo sjećanje me vrati među žive.

ŠTA ĆE MI DUKATI,KAD MLADOST NESTAJE,
U SRCU RANJENOM,TUGA NE PRESTAJE.
SVI BIJELI JASTUCI,MARAME SVILENE,
ŠTA ĆE MI DUKATI,
KAD ON NIJE KRAJ MENE...



TUTI FRUTI-Stvari lagane

Oba oka sklopi dobri andjele
to sto nocas sutim nije zbog tebe,
ti bi nesto brzo da te podigne
a meni nocas pasu stvari lagane,
a meni nocas pasu stvari lagane.

Oba oka sklopi dobri andjele
nek oproste mi tvoje djecije godine,
ti bi nesto vruce da te zagrije
a meni nocas pasu stvari lagane,
a meni nocas pasu stvari lagane.

Pusti me da drhtim i da sjetim se
kako su me njene usne ljubile
neke tuge nikad se ne prebole
ubit ce me zbog nje stvari lagane,
ubit ce me zbog nje stvari lagane.

Oba oka sklopi dobri andjele
nek oproste mi tvoje djecije godine,
ti bi nesto vruce da te zagrije
a meni nocas pasu stvari lagane,
a meni nocas pasu stvari lagane.

NESTO JAKO LIPO...

Nase....

























Hajdukove....







Strane....













Malo narodnjaka...