Skitam se i kenjam - iđemo dalje
|
vrag.blog.hr - kenjanje po postu od 28.5.2007 "Žalosno". dotični post Mljac. Srcedrapajuća priča, neosamaritanke. Kapa dolje na patosu i predočenoj tugi. Suzica mi igra u oku - NOT! Autorica je lijepo opisala jednu u nizu tužnih socijalnih priča kakvih je stvarno dosta u Hrvatskoj. Svi mi naravno suosjećamo s tim ljudima. Nakon prve faze suosjećanja, standardno ide kenjanje po državi pa proklinjanje boga ili koga više. No jednostavno imponira lakoća kojom autorica pronalazi strunu suosjećanja u sebi i uštimava je do savršenstva kroz brilijantno napisani post. Osjećaji bespomoći, jada, želje za boljim životom redaju se kao na traci. Čitajući post ne možete se oduprijeti vrtlogu emocija koji me je doveo do ruba i želje da se odreknem životnih dobara. Lijepo je pomoći bratu čovjeku u nevolji. Ali sranja tipa: Kakva sam koza kad razmišljam o novom mobitelu i o šik stolici umjesto one osnovnoškolske mi se fakat gade. Wooow...napokon ti je bog kojeg sveusrdno zazivaš priljepio jednog sirotana na đon i nemreš ga stresti dok se ne isplačeš i ne reflektiraš o svojoj tragičnoj ulozi u potrošačkom društvu. Nakon promjene od vjerojatno par mobitela javlja se svijest o povratku na goluba-pismonošu. Hah, a da stara nije bila u restoranu ne mogu se oteti dojmu da bi pao novi mobitel, stolica na rošulama itd..itd.. i svijet bi ostao bez jedne nove dobre duše. Al ajde, kako ono kaže Biblija...bolje da se vrati jedna izgubljena ovca nego .... tako nešto. Pa ovčice draga dobro došla!!! |
