Opet ja o utopijama
|
Ne komentiraj! Utopija. Vizija SF pisaca i želim-mir-u-svijetu misica ili pak realnost. More knjiga i filmova nas poučava kako su utopije zlo i da im neminovno slijedi propast. Zašto je to tako? Dozolite mi da se obratim. Klasična utopistička priča ide ovako: mase predivnih žena i muškaraca žive u blaženom neznanju, apsolutnoj sreći i obilju svega. Svima je super i dani prolaze u razbibrizi, orgijama,...No uvijek je tu pojedinac kome to ne valja i ne želi biti poput ostalih. Pronalazi slične sebi (ukupno cca 1% populacije) i razara svakodnevicu utopije pri čemu sjebe 99% ostale ekipe kojoj je bilo jebeno. OKej?? Sad mi nije jasno kako uvijek popušimo spiku i stanemo na stranu pojedinca. Ma fuck off!! Daj nam stari utopiju i blaženu glupost. Izležavajmo se po cijele dane i srčimo nektar iz listova agava. Istrijebimo likove koji nam žele oduzeti naš mir. Neka se individualiziraju na sjevernom polu i pingvinima prodaju fore o pravima pojedinca i tome da smo svi mi posebni....bla bla bla. Veliki vođe ne žele utopiju i truju nas kvalitetnom propadandom kako bi mi mislili da je to nešto loše. U Fahrenheitu 451 nude nam budućnost bez knjiga. Naravno da svi poludimo i proklinjemo taj dan i tu groznu budućnost. Matrix nam pak kaže kako vladaju roboti i iako nam je prejebenooo to ne valja jer smo u biti u nekoj ljigavoj sluzi i život nam je u kurcu. Ma kako oni to dobro izrežiraju da fakat odbaciš prejebenu fikciju (a tebi je to kao realnost) i prigrliš život u kanalizaciji i borbu protiv robota. Svi ćemo se mi jednog dana pitati "Why did I take the red pill?"... Ne komentiraj! Pusti me da živim u svojoj utopiji! |
