Leglo masona usred Zagreba
|
INTRO:Uredništvo je pronašlo solomunsko rješenje i uvrstilo Junca među flash vijesti na naslovnici blog.hr. Izgleda da je prijetnja uništenjem samog blog.hr-a upalila iako nisam prezadovoljan. Nije baš kao naslovnica+slika a i samo uvrštenje među "flash" vijesti vrijeđa Junčev pravopis. No kakva takva pravda je zadovoljena te mogu nastaviti dalje bez radikalnih akcija. Rijetki među nama nisu upoznati s mističnom tematikom masona, templara, Svetog Grala, itd...Popularni bestseleri samo su pridonijeli raširenju ovih vječno intrigantnih tema. Jest da su masoni odavno prestali biti mistični a postali elitistični no još nam golicaju maštu. Jučer sam uspješno raskrinkao jednu od najvećih masonskih loža u Zagrebu zakamufliranu iza paravana najneljubaznijeg trgovačkog lanca Gramat. Zlosutna sudbina me navela put Gramata i samim prekoračenjem njihova praga sve mi se ukazalo, kristalno jasno. Čim uđete ne mogu vam promaknuti lica njihovih zaposlenika koji vas sumnjičavo gledaju. I oni lišeni detektivskih sposobnosti mogu odmah povezati fizički izgled zaposlenika sa kipovima crkve Notre-Damme. Gargoilske face, demonski pogledi..sve je to dio bogatog kolorita grupe Gramat. Dobar dan ili dobrodošli je nepoznanica u tim krajevima (pa naravno: oni imaju svoje običaje i svoje pozdrave). Vezu s masonima pronalazim i dok hodam nepreglednim hodnicima i tragam za željenim artiklom (užetom). Cijela hala je izgrađena po uzoru na Solomonov hram te mistika njenih proporcija izvire iz svakog kutka. Kako inače objasniti da su pića locirana pored alata, hrana pored tehnike i sl. Ne dao bog da vam zatreba pomoć osoblja (kao što je trebala meni). Upitam prvog zaposlenog...po držanju jedan od više rangiranih članova Lože...gdje im stoji užad. Odgovara mi otresito i sumnjičavo kao da čuva originalne Protokole Sionskih Mudraca. Hmmm..užad...nije vam to sam tak, al pitajte tu nekog sa odjela alata. Hvala lijepo - odgovaram i upućujem se na odjel alata (u kome već i jesam) veličine cca 1000m2. Nakon teške potrage nalazim užad no opet mi treba osoblje da mi to odreže. Opet pronalazim notredammsku grotesku koji me nije počastio ni jednom riječju. Kako su prozirni; shvaćam da je jadnik pod zavjetom šutnje ili je kažnjen odsjecanjem jezika. Ipak mi reže uže i hitam na blagajnu. Blagajnica, pokušava mi se nabacivati nekakvim polu-pastoralnim glasom i nije zadovoljna što nemam sitno. Tajni spisi aleksandrijske knjižnice koji počivaju pod njenom blagajnom ne mogu se pokazivati svakome i ona ustraje u svojoj svetoj dužnosti da otvori kasu tek u krajnjoj nuždi. Okrećem novčanik naglavačke i nakon što ne ispada ni lipica promrmlja nešto na starohebrejskom (vjerojatno bacajući 100godišnu kletvu na mene i moje potomke) te otvara škrinju znanja i gle čuda: među prepunom kasom nalazi potrebne apoene i otpravlja me kući. Dalje mi je sve u nekakvoj magli. Sjeo sam u auto i otprašio dalje. Sad mi samo preostaje čekati da dođu po mene. Ako se ne javim u ponedjeljak, znate zbog čega je. |
