TXT
|
Došla je tiho i ušla mi u srce. Mislim na nju svaki dan i jedva čekam vikend da budemo jedno. Nekada ne mogu ni izdržati do vikenda i hrlim joj u zagrljaj češće; preko tjedna. Najljepša cura iz kvarta, ona u koju smo svi zaljubljeni. Kladionica. Što je to što me neodoljivo privlači tim varljivim brojevima, treptajućim rezultatima i morima kombinacija? Da vam kažem da se kladim isključivo zbog zarade, lagao bi vam. A vjerojatno i odavno prestao. Jer u kladioničarskom stažu od cca 6 godina (kad su se i otvorile) nisam u nekom velikom plusu. Prije bih rekao u blagom minusu. Nula, u najboljem slučaju. Nisam veliki igrač, zvjerka. Smijem se kad uplaćujem listić na 5 ili 10 kuna, a gospodin pored mene broji stotice iz podeblje kuverte. Oduvijek sam volio sport. Najviše nogomet kojeg pratim aktivno, preko 15 godina. No nikad ne propuštam ni vaterpolo, košarku, rukomet, tenis, ma sve sve. Pogotovo kad igraju Naši. Kladionica me održava uvijek budnim i svjesnim sportske situacije. Prije nisam tako dobro znao tko kada igra i koji su rezultat ostvarili ovaj ili onaj klub u proteklih par kola. Osim što sam bolje upućen u ozljede, transfere, stanje u svlačionici; naučio sam ponešto i o "apstraktnim" ligama. Da mi je netko rekao da ću znati nabrojati klubove iz Finske, Norveške, čak i Irske treće lige; nasmijao bi mu se. A da ne spominjem hokejaše zanimljivih imena ili nepredvidive pitchere MLB lige. Jednostavno, kladionica i ja se nadopunjavamo svakodnevno. Dajem joj redovito novac i ona me tjera da pratim sve te statistike i ne propuštam utakmice. Ponekad mi nešto novca i vrati. No kladio bih se, makar ne zaradio ni kune. Vikend mi je isprazan ako ne sjednem za kompjuter, pregledam ponudu, pročitam par foruma, nazovem frendove u potrazi za vrućim tipom. No povrh svega, nedavno sam otkrio najbitniji faktor u cijelom tom ritualu. Teletext naš svagdašnji. Selio sam se i nisam imao TV jedno tjedan dana. Uplatio sam listić i jednostavno nisam osjetio onaj feeling. Nisam mogao pratiti rezulatate u živo i nije bilo one napetosti kad stranica blicne i zažuti se svježi rezultat. Tek tada sam shvatio da je teletext car. Omogućio nam je da trenutačno znamo stanje listića i uvukao nas u taj divni svijet brojeva. Mislim da svatko od nas zna bar tri stranice kladionice gdje izravno gleda rezulate. Tijekom jedne utakmice barem 50 puta okrenem neku od tih stranica. A tek divni trenuci kad kladionica objavi krivi rezultat, pa uslijedi ispravak. Onda se vrte sve stranice i traži potvrda točne informacije. A kad naša ekipa zabije. Ma divota. Ne volim kad nisam kući a igra mi neki par. Ne znam ništa. I onda se vratim i moram naći već gotov rezultat. Grozan mi je taj osjećaj. Ispred teletexta sam kao na stadionu. Mislim da mogu pomoći svojoj ekipi. Vrtim stranice na prvom programu; pa ne ide. Pa na drugom, pa RTL. Tražim sreću posvuda. I kad listić propadne, nije čak ni bitno. Teletext se vrti nesmanjenom brzinom. Gledam sve rezultate. I ujutro kad se probudim, obavezno pregledam sve konačne rezultate. Ma znate svi o čemu govorim. Uzmi mi sve, al teletext ne. Pozdrav i sretno danas Napoliju protiv Arezza.!!! Nadam se da nam stari juventino Conte (trener Arezza) neće pokvariti dan. CUCB |
