Manchi
VJERA
Da li ste vjernik ili se barem smatrate takvim? Moram priznati da ne znam što bih odgovorila na ovo pitanje. Ako bi se trebalo ravnati prema Bibliji i crkvenim naučavanjima, daleko sam od onog što se smatra vjernikom. Zašto? Zato što već dugo nisam bila na nedjeljnoj misi, ševim se, a nisam u braku, povremeno masturbiram, ne slažem se sa dosta vjerskih razmišljanja, poput zabrane kontracepcije i svega prije navedenog, pobačaja, nisam se godinama ispovijedala... Što sam starija to sam više skeptična oko nekih stvari. No unatoč tome, vjerujem u Boga, svakodnevno se molim, s vremena na vrijeme, kad sam u gradu, uđem u crkvu, pomolim se i zapalim svijeću.
Znam puno ljudi koji su svaku nedjelju inventar u crkvi, a zapravo nisu dobre osobe. Nažalost, to je svakodnevna pojava, vjerujem svima dobro poznata. U zadnje vrijeme se diglo puno prašine oko filma i knjige « Da Vinciev kod». Čitala sam da je za vrijeme održavanja festivala u Cannesu, jedan red časnih sestara molio za izgubljene duše koje pogledaju film. Zar je moja duša izgubljena ako sam pogledala film? Zašto bi ovaj film imao moć oduzimanja duše? Meni se osobno film dosta svidio, iako nisam pročitala knjigu. Gledala sam zadnju « Piramidu» u kojoj se između ostalog vodila žustra rasprava o dotičnom filmu i knjizi. Danijelu Despot svaka čast na debati, zasluženo je pobjedio, dok su Mate Bulić i Paola Valić doslovno popljuvali film, a Bulić je izjavio da kino dvorane zjape prazne, dok su dupkom pune, a to je potvrdio anonimni gledatelj SMS- om kojeg je pročitala Željka Ogresta. Paola Valić se izdavala za veliku vjernicu, dok po mom mišljenju, nije ništa veća od mene.
Ako bi se isključivo trebali voditi naučavanjima iz Biblije, možda se varam, ali bilo bi jako malo vjernika u pravom smislu te riječi. Osobno, ne volim previše svećenike, mnogi od njih imaju, da tako kažem, lažan sjaj. To je jedan od razloga što se ne ispovijedam. Svjesna sam svojih grijeha, mana i propusta, ali ne želim o tome razgovarati sa svećenikom. Pravi svećenik bi trebao saslušati osobu koja dođe na ispovijed, a ne da ispovijed traje doslovno jednu minutu, nakon čega slijedi pokora od dest Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu. Da ne pričam o tome kako mnogi katolički svećenici imaju djecu. Sad dolazimo do još jedne stvari s kojom se ne slažem, a to je da se jedino katolički svećenici ne smiju ženiti i imati djecu. Mislim da je to apsurdno.
Što se tiče seksa prije braka, ne znam koliki je postotak npr. u Hrvatskoj ljudi koji se drže Božje zapovjedi «ne sagriješi bludno», no povodeći se za onim što svakodnevno vidim i čujem, čini mi se da je jako malo takvih ljudi. Osobno znam dvije vjeroučiteljice koje su ostale trudne prije braka. Navela sam upravo njih, jer s obzirom da su vjeroučiteljice, pretpostavlja se da su prave vjernice. Što je to zapravo pravi vjernik? Definiciju nećemo naći u knjigama, rječnicima i sl. Možda će zvučati banalno, ali mislim da to dolazi iz nas samih. Npr. volim otići u crkvu kad osjetim potrebu za time, a moram priznati uvijek se poslije osjećam ispunjeno. Iskreno, često puta mi se ne da otići na nedjeljnu misu, nije mi baš ni blizu(iako je to jadan izgovor), a i dosta mi stvari bude važnije od toga. Bili mi vjernici ili kvazi vjernici, mislim da je najbitnije kakve smo osobe. Netko možda prakticira vjeru, a puno je lošija osoba od onog tko to ne čini.
Što je pravo, a što krivo, zaista ne znam. Netko nalazi utjehu u vjeri, netko u nečem drugome. Držimo se onog što nas veseli, obogaćuje i čini sretnima i mislim da nećemo pogriješiti.
PRIJATELJSTVO
U zadnje vrijeme sam dosta razočarana u prijateljima. Oduvijek mi se činilo nevjerojatnim kako neka osoba koju dugo i dobro poznajete se iznenada promijeni. To je vjerojatno posljedica mog mišljenja da se ljudi ne mijenjaju. Smatram da ljudi mogu «ublažiti» svoje karakterne crte, ali ne ih skroz promijeniti. Stvar je u tome da ljude u koje sam mislila da se mogu pouzdati su me iznevjerili. U biti, čovjek koji kaže da ima 10, 20... prijatelja ili laže ili je u zabludi. Pravih prijatelja je malo i zato onaj tko ima jednog ili dva je sretan, premda mu se čini da je to premalo.
Zanimljiva je činjenica da se najčešće razočaram u prijateljicama, dok me prijatelji još nisu razočarali. Da li je to ženski mentalni sklop sklon konfliktima ili je nešto drugo posrijedi, stvarno ne znam. Ja nisam konfliktna osoba, zaista ne volim sukobe niti svađe, to mi je zaista naporno. Možda zato imam visok stupanj tolerancije. No, s druge strane, ako sam u pravu, a druga osoba nije i unatoč tome što ja saslušam njezine argumente ako ih ima, a ona mi ne da do riječi, svađa je neiminovna. A tek ako je osoba neopisivo tvrdoglava i svojeglava... Imam jako loše mišljenje o ljudima koji se jednostavno prestanu javljati tj. odgovarati na poruke ili pozive nakon svađe. Meni je to stvarno jadno. Inače volim rješavati stvari «face to face», a ako je neophodno i drukčije nemoguće izvedivo, onda putem telefona.
Ako mi netko više ne odgovara kao prijatelj, svakako ću pokušati o tome popričati s njim/njom, a ne jednostavno ignorirati ili izbjegavati tu osobu. To mi je razumljivo ponašanje djece u osnovnoj školi, čak možda i u pubertetu, ali ne mogu shvatiti da je to ponašanje nekog od 20 i više godina. Znam da ljude treba prihvatiti kakvi jesu, ali smatram da to treba biti uzajamno. Najčešće se dogodi da sam ja ta koja prihvaća nečije vrline i mane, dok je rijetko kad obrnut slučaj. No, naučila sam da čovjek mora biti zadovoljan s malim stvarima, jer je to ono što nas zapravo čini sretnima. Prijatelj se poznaje u nevolji i nažalost, tek nam se tada otvore oči i vidimo da smo bili u zabludi tko nam je pravi i iskreni prijatelj. No, razočaranja su sastavni dio života, trebamo ih prihvatiti i nastaviti dalje.
Kad biramo prijatelje trebamo biti oprezni, ali i širokogrudni, ne vjerovati svakome, a opet biti iskren i suosjećajan... Nije lako naći pravog prijatelja, ali nije ni lako biti pravi prijatelj. Ponekad sam umorna i ne da mi se slušati prijatelja/icu, ali svaki put se sjetim da su oni uvijek tu za mene i da moram i ja biti za njih.Nedavno sam od moje drage frendice iz Osijeka dobila magnet na kojem piše sljedeće, a to poručujem i svima vama:» Prijatelj je netko tko razumije tvoju prošlost, vjeruje u tvoju budućnost i prihvaća te danas onakvim kakav jesi.»