A true friend is one who holds your hand and touches your heart

utorak, 13.03.2007.

Posebna priča za posebnu osobu - TEBE

Pročitajte ovu priču, i ako već jeste, jer je stvarno nešto posebno:

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Ne znam što bih rekla… U današnjem svijetu rijetko će se naći ovakvi primjeri. Ljudi su uglavnom okupirani sami sobom, a to što netko drugi pati tu pored njih, nije toliko bitno. Pa zašto bi ja vratio nekome volju za životom… neka je sam sebi vrati.
Tako postupa danas većina ljudi, posebice mlađih generacija. Mnogi se niti ne udostoje pozdraviti nekog starijeg čovjeka kad ga sretnu na ulici. Pa gdje je nestala ta ljudskost? Ostala je samo u tragovima… Pa što će me stajati ako nekome dam nešto što će mu pomoći, što će ga učiniti sretnijim. Ne treba to biti ništa iznimne vrijednosti. Nekom starcu je dovoljno da ga pozdravite i pitate kako je, a nekom je djetetu dovoljno da mu date lizalicu, a vašem partneru je sasvim dovoljno da ga poljubite i kažete da ga volite. Pa zar će vas nešto ili netko ubiti ako to učinite. Neizmjerna sreća bi trebala ležati u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. I nije uvijek najvažnije da posjedujemo neke od materijalnih vrednota. Jednom pokušajmo prebrojati stvari koje ne možemo kupiti novcem, a imamo ih, pa ćemo vidjeti da smo bogatiji od onih koji možda imaju i koji novčić više od nas, a to nemaju. Što će nekome najveća palača na svijetu, ako nema s kime u njoj živjeti i podijeliti to što ima. Evo jedan očiti primjer da nije sve u materijalnom bogatstvu:
Kad bi vam netko ponudio da provedete jedan vikend s osobom koju neizmjerno volite negdje u nekoj zabiti, »Bogu iza nogu«, i lijepo se zabavite s njom/njim, ili da vam ponude vikend u nekom kraljevskom dvoru, sami, gdje će vas posluživati i dati vam svo materijalno bogatstvo, što biste izabrali?
Ja uopće ne bi ni trenutka razmišljala, a za vas ne znam. Svi oni koji bi proveli taj vikend »Bogu iza nogu«, ali s nekim tko im neizmjerno znači, njima svakako materijalno bogatstvo puno ne znači, kao primjerice meni. A znam da ima i onih kojima je cijeli smisao življenja kako zaraditi što više milijuna koji lete, još uvijek, nedostižno. Nije ni to loše, ali ipak što nam to pruža. Što ti život znači kad nemaš osobu koja te voli bez obzira na tvoje mane i nedostatke? Pa ne mora to biti netko s kime hodaš, to može biti i tvoj prijatelj, brat, sestra, ili bilo tko drugi. Ali je bitno da taj netko postoji, taj netko tko nam vraća smisao svega i potiče da uopće živimo. Zato budimo i mi jedni od takvih, jer je takvih iz dana u dan sve manje. No mi pokušajmo pridonijeti da ti ljudi koji se nalaze oko nas žive, vole i raduju se skupa s nama…

utorak, 06.03.2007.

Nije sve tako tmurno….

Evo zadnjih par dana često razmišljam o nekim stvarima iz prošlosti. Na svu sreću, nad tmurnim razdobljima u životu, ipak prevladavaju ona svjetlijeg tona. I sve u svemu, ne žalim ni za čim previše. Dobro je što uvijek postoje ljudi koji su uvijek uz tebe i koji ti pomažu da nastaviš ploviti kada valovi idu visoko preko tebe. I teško pada na srce kada shvatiš da te je dijelilo par sekundi da ih izgubiš. No, poslije svega na neki način bolje shvatiš koliko ti znači kad imaš nekoga u dobru i zlu, u svjetlu i tami, kad je bonaca i oluja, tko je uvijek tu uz tebe…
Ako želite, pročitajte što ću napisati, možda i vi shvatite da nije uvijek sve tako tmurno kao što se u tom trenutku čini, i da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, samo ne bi bilo dobro da to bude vlak koji se približava, jer je onda zaista kasno za sve…

1. Bar 5 ljudi na ovom svijetu te toliko voli da bi za tebe umrli.

2. Bar 15 ljudi na ovom svijetu te cijeni takvog kakav jesi.

3. Jedini razlog da te netko mrzi je da želi biti takav, kakav si ti.

4. Tvoj osmijeh uljepša dan svakom pa i ako te taj i ne voli baš previše, zato ga ne skidaj s lica.

5. Svaku noć NETKO misli na tebe prije nego zaspiš.

6. Nekome značiš sve na svijetu.

7. Netko te želi imati čitav život uz sebe.

8. Na svoj način si poseban i jedinstven.

9. Možda netko, za kojeg niti ne znaš, sanja o tebi.

10. Kad napraviš najveću pogrešku, iz nje se uvijek izvuče nešto dobrog.

11. Kad misliš, da se svijet okrenuo protiv tebe, dobro promisli, možda si se ti okrenuo svijetu.

12. Kad misliš da nemaš mogućnosti postići ono što si poželio da to vjerojatno nećeš dobiti, vjeruj u sebe, i prije ćeš to postići.

13. Uvijek zapamti samo dobre stvari koje primiš, sve loše stvari radije zaboravi.

14. Uvijek svakome reci što osjećaš prema njemu, a tako ćeš se i ti osjećati puno bolje…

15. Ako imaš dobrog prijatelja, jednostavno mu reci da je najbolji.I

evo na kraju želim se još jedno zahvaliti osobama koje su uvijek uz mene, koji me vole i cijene onakvom kakva jesam, i koji su mi uvijek spremni pomoći, s riječju ili bez nje. To su prije svega Martina, moja ljubav Rato, Karmen, i još možda par ljudi. S tim ljudima zaista želim ostati u posebnom odnosu cijeli život, jer što se god dogodilo, neovisno o tome gdje nas život odnese, želim s njima biti ono što sam sada, ili barem dio toga.
Jednostavno ne mogu zaboraviti sve dogodovštine koje sam provela s Martinom, sve naše fikcije, ludosti, te nasuprot tome, sate i sate provedene u dubokoumnim razgovorima. S njom sam do sada provela cijeli svoj proces sazrijevanja, u kojem je bilo mnogo ludoumnih, ali i dobrih poteza. Ona me uvijek zna oraspoložiti, utješiti, reći ili ne reći nešto u određenom trenutku, naći pravi CD, jednostavno, iako smo dosta slične, mislim da u nekim stvarima nadopunjujemo jedna drugu. I unatoč svemu, svima što je bilo na putu da nas rastavi, mi smo dokazale da se prava prijateljstva ne mogu tako lako raskinuti. Martina, znaj, uvijek ćeš mi biti prijateljica na poseban način, onakva kakvu još nisam našla. I uvijek ću biti tu, kad me god trebaš, bilo to za 10 min ili 10 godina. Znaš moj broj ili samo prošeći do moje kolibe…
Što se tiče Rate, tog čovjeka zaista ne želim izgubiti. Do sada nisam nikoga upoznala do koga mi je toliko stalo i koga toliko volim. Bez sumnje, s njim bih željla provesti čitav život. Znam da mi je tek skoro 17 godina, i možda smiješno zvuči ovo što pišem, ali kad nešto kažem, to uglavnom na kraju tako bude. No, ne znamo mi što će sve biti, jer to ovisi isključivo o onome što nam je zapisano. Ali postoji vjera, nada i ljubav. Kažu, ljubav zadnja umire. Nadam se da će tako biti i u nas. Ali bez obzira na sve što se dogodi, on će uvijek biti u mom srcu i voljet ću ga na poseban način. I mislim da je on jedna od najboljih osoba koje poznajem, a možda i koje ću poznavati. Još jednom ti kažem, ljubavi, volim te najviše……
I još želim spomenuti Karmen. S njom je situacija bila malo kompliciranija. Iako je poznajem još od početka osnovne škole, nisam baš isprva s njom bila toliko dobra. Vjerojatno su razlog bile neke predrasude, kojih naravno sada nema. Ona je također uvijek bila uz mene, i podržavala me u svemu, ma koliko ti moji potezi bili ludi i nepromišljeni. Par sekundi nas je dijelilo od svađe, ali ja vjerujem njoj i oni meni, i hvala Bogu, nije bilo problema. Očito da je Bog na našoj strani. Karmen i ti znaj da u meni do smrti imaš prijatelja…
Također ću spomenuti i moju jubav Andreu, Martu, Božanu i još par ljudi iz razreda. Kad me god trebate, tu sam, za bilo što… i volim vas…
Ne želim više ništa pisati jer bi mogla još ovoliko napisati. Znam da mnogi od vas neće ovo pročitati, ali oni koji žele, naravno da hoće. Eto, na kraju, još jednom hvala svima na svemu i sve vas volim, kolko tolko….

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv