Da li vam se dešava da vas ljudi oko vas uopće ne shvaćaju i ne slušaju?
Kod mene je situacija da ja pričam i pričam i pričam i završim što sam htjela reći i shvatim da uopće nisam slušana.
Ili razgovaram sa nekim i odjednom me prekine i počne pričati nešto svoje.
Naravno nisu uvijek u pitanju moji ukućani,ali me strašno ljuti i nervira da me nitko ne doživljava.
Ili primjera radi nazove me frendica i ja nešto kažem u vezi nečega i to se krivo protumači i ispadam krivac i negativac.
Koji put se osjećam kao fikus koji samo stoji i lagano vene.
Ili pričam sa drugom frendicom o mojim idejama,a iz nje kao da izvire neka ljubomora i govori mi da to ne prolazi,to je bez veze i takve nekakve spike od kojih me boli glava.Ljudi me ne doživljavaju ozbiljno i to mi strašno smeta.